Ti ne razumes. Veoma sam ambiciozan da dodjem na odredjene pozicije.
Ja sam trgovac i to me jedino interesuje. Uzvam u preprodaji
Od toga zivim...
Ovo je neto drugo.
Al vi ne znate odgovor ok na pogresnom sam mestu ;(

Sve je VJEROVANJE.
Sve je samo UVJERENJE koje smo odabrali imati o sebi i svijetu koji nas okružuje...
To da naša uvjerenja izgrađuju nas same i čitav naš svijet jedina je istina i jedina prava svjesnost u 3D.

I to tvoje je samo vjerovanje...

Ti misliš da si "svjestan" "činjenice" da nas lažni bogovi, zli demoni (ili kako ih već zoveš) drže u ludnici i da su oni izvor svakog našeg "duhovnog učenja" koje je samim tim uglavnom pogubno. No, prava činjenica je da ti samo VJERUJEŠ da si "svjestan objektivne činjenice" da nas zli demoni drže u ludnici i da su oni izvor svakog našeg duhovnog učenja koje je samim tim uglavnom pogubno.
Jer, to nije "činjenica", pogotovo ne jedina, ni za koga osim za tebe i nekolicinu ljudi koji u ovo vjeruju jednako kao ti.
To je tvoj svijet .... ono što tebe zanima i zaokuplja i čemu posvećuješ svoju pažnju... jednako kao što netko drugi posvećuje svoju pažnju medicinskom istraživanju, netko treći nogometu, itd itd.
Kad pričamo o "činjenicama" i "znanju" - koje su ti tu reference?
Ako si sva (van)zemaljska tijela i autoritete za kategorije "znanja" i "objektivnih činjenica", u stvari manje-više čitav svijet, unaprijed proglasio izmanipuliranima dakle nevažečima - tko ili što je ostalo da ti svjedoči o Znanju i Svjesnosti osim tebe samoga?
Dakle, ti si tu jedina referenca samome sebi ...
Ti i sva literatura, sva svjedočenja, svi ljudi, svi dokazi koje na Putu nađeš i na koje ćeš i dalje nailaziti a koji će te podupirati u tvom uvjerenju i još više ga jačati.
Svemir/Izvor nas podržava u svim našim vjerovanjima i u tom smislu svi materijalni kao i nematerijalni dokazi su "tricky" tj subjektivni, u smislu da smo ih mi privukli našim vjerovanjem ("Onaj tko ne vjeruje u nešto, nikakvi ga dokazi neće uvjeriti - a onaj tko vjeruje, nikakvi mu dokazi ne trebaju" - ja bih ovdje još dodala: Onaj tko u nešto vjeruje, za njega sve može poslužiti kao dokaz u prilog tome, on dokaze vidi posvuda)

Tvoje vjerovanje je specifično jer u sebi nosi mali paradoks (zbog kojega si i izdao upozorenje o tome da se ovdje treba čuvati paranoje ):
Ako je sve što izgleda kao ljubav-svjetlost-znanje i sve što je čovjeku naizgled ugodno i prihvatljivo, vrlo često samo "manipulacija odozgo", odnosno ako se moramo čuvati svega što nam naizgled čini dobro - a također se moramo i dalje čuvati svega što nam očito čini loše - čemu i/ili komu onda uopće možemo vjerovati ???
Ako čak ni samima sebi ne možemo vjerovati, odnosno ako nam "osjećaj blagostanja" nije nikakav oslonac da stvari idu dobro (dapače) i ako stalno moramo sumnjati u svaku svoju misao i emociju (jer možda nas se manipulira odozgo) te živjeti kao vojnici spremni na rat koji može buknuti u svakom trenutku, pitanje je da li se takav život uopće isplati - i zašto?
Koji je smisao postojanja nemoćnih smrtnih bića koja žive u stalnom stanju izmanipuliranosti ili tobožnjem otporu manipulaciji (jer čak i taj otpor može biti svojevrsna manipulacija tj lažni osjećaj sigurnosti da si zaštićen "znanjem" i "svjesnošću" - i to tako može ići unedogled ... )

Možemo vjerovati dokle god hoćemo. A zašto uopšte vjerovati bilo kome ili bilo čemu?
Da li je vjerovanje iluzorna slamka spasa za koju se grčevito držimo?
Ili je to samo oblik straha? A šta je sa ignorantnošću? Da li je i ona dio vjerovanja i očekivanja?
Dio izbjegavanja…pa tako opet dio straha…….?

Vjerovanje je proboj kojeg naša mašta/imaginacija radi da bi napravila iskorak iz stvarnosti naših čula. Iskorak naprijed, u ono nepostojeće a što bi se moglo ostvariti - još ga nema ali mi ćemo ga svojom vjerom manifestirati.
Vjerovanje u određenoj točki postaje znanje.
Sva otkrića, naročito ona najvažnija za čovječanstvo, započela su prvo vjerovanjem da je nešto što još ne postoji - moguće. A zatim radom i kretanjem u pravcu manifestacije toga što se zamislilo i što se vjeruje da se može stvoriti.
Čak ni vjera vjernika u religijama nije "slijepa" - oni imaju svoje potvrde jednako kao svi ostali, potvrde i dokaze, doduše nemjerljive dogmatičnim materijalističkim znanstvenim metodama, ali takve koji im jačaju vjeru, ukoliko se radi o nečemu što se za života ne može manifestirati - vjerovanjima koja se tiču priode života, smrti, nastanka života, općenito svemu čemu nismo direktno prisustvovali te se u to nismo mogli "uvjeriti" vlastitim čulima (putem kojih primamo informacije o vanjskom svijetu)

Kada nas neka tema zanima i krenemo istraživati sve što o njoj možemo naći, naletjet ćemo često na međusobno suprotstavljene teorije, i ako smo laik koji se time neće poći baviti direktno da sam za sebe ustanovi kako stoje stvari, morat ćemo se opredijeliti za jednu od mnogih istina o navedenoj temi. Odnosno, morat ćemo VJEROVATI u ono što nam osjećaj kaže da je najvjerojatnija istina među svim ponuđenim istinama o određenom predmetu ...

Mnogo toga mi vjerujemo bez da smo provjerili, uzimajući zdravo za gotovo bezbrojne podatke koje smo učili u školi, ili o njima čitali, jer nemamo mogućnost a ni potrebu poći provjeravati... također, uronjeni smo odmah po rođenju u bazen kolektivnog nesvjesnog ne samo Zemlje nego i kontinenta, naroda, regije kojoj pripadamo... i tu također, kao dio te male cjeline nesvjesno preuzimamo sva njezina vjerovanja, koja određuju naš život na načine o kojima nemamo pojma .....

Zato je čitav naš život samo rezultat svih naših svjesnih a još više nesvjesnih uvjerenja (sjeti se koliko informacija/dojmova um prima u sekundi a koliko ih uspije procesuirati... ) i sav čuveni "rad na sebi" u stvari se sastoji u traganju za onim uvjerenjima koja uobličavaju one dijelove naše stvarnosti koji nam se ne sviđaju, za koje osjećamo da nisu "naši" i koje stoga želimo promijeniti. Taj rad je naravno nemoguće sprovesti samo uz pomoć uma - to moraju raditi um i srce zajedno, a kako je srce "sjedište duhovnog", to hoće reći da u radu na sebi moraju sudjelovati sile nad kojima nemamo direktnu kontrolu a koje su također dijelovi nas samih (ako se slažemo da nismo samo ovo tijelo i svjesni um). Zapravo, te sile kojih nismo svjesni a koje su naše vlastite ne samo da moraju sudjelovati nego one i rukovode čitavim tim procesom. Ako postoje takve sile kojih nismo svjesni i koje ne vidimo, ne možemo opipati, onjušiti, itd - čest naziv za takvu jednu silu je Duša - kako ćemo surađivati s njima, štaviše slijediti ih, ako NE VJERUJEMO u njih?

Jednom riječju - vjera je VEZA između materijalnog i duhovnog svijeta koju uspostavljamo - ili ne - svojom namjerom odnosno slobodnom voljom tj slobodnim odabirom.

very, verifikovati, verodostojno....trust, thrusters, strast, expiriance, iskustvo, kusanje osecaj. Ok Ovo nije bilo moje misljenje vec... Zasto bi ja VEROVAO u tudj ZAKON koji je donesen po TUDJEM iskustvu. EX PEER. isteklo je razumes. Vreme?
Razumes da nie bilo potrebno jer znanje je vec bilo tu. Sve je bilo tu. Reci? MIsli? Dela? Sve je to glupost.
Rodjeni smo savrseni a postajemo debili i sve smo gori.
Tesko je cekati na vozove koji tumaraju? A zasto tumaraju?
Necu ja da verujem u nesto sto znam. U mene neko treba verovati. To je cela poenta.
Da se nekome dalo zrno poverenja ne bi bilo sranja.
Ovako smo svi postali pasivni. Strastveni i staticni. Zaglavljeni u neodlukama i medjuvremenu.
Odbijamo izvrsiti bilo koji cin. Barem ja kazem za sebe.
Ceo taj video vec sam video.