Citat:
One koji bi se postavili za inženjere transljudske budućnosti, Fukuyama upozorava na dehumanizirani "pakleni scenarij" u kojemu se "više ne bismo borili, stremili, voljeli, osjećali bol, pravili teške moralne izbore, imali obitelji niti činili išta od stvari koje tradicionalno povezujemo s bivanjem čovjekom". U toj krajnjoj krizi identiteta, "ne bismo više imali odlike koje nam pružaju ljudsko dostojanstvo" jer , ako ništa drugo, "ljudi dehumanizirani a la Brave New World (Vrli novi svijet)... ne znaju da su dehumanizirani, i što je još gore, ne bi ih bilo briga niti kad bi znali. Oni su, zaista, sretni robovi u ropskoj sreći". Pakleni scenarij Fukuyame je tek početak onoga za što drugi inteligentni mislioci vjeruju da bi moglo poći po zlu
Ovo je po meni najvažniji dio teksta i teme - sve navedeno u ovom odjeljku vidimo lijepo prezentirano u svemu oko nas, u tome da iako postoji sve više navodnog aktivizma, te borbe za razna prava - situacija je upravo suprotna, događa se suptilna zamjena teza, pa uz probleme koje nosi navodna demokracija - ta nova prava koja zazivamo sva su redom upravo napad na čovjeka.
Od raznih oblika feminističkih prava do prava da djeca biraju spol bez obzira kojeg spola bila rođena, jer eto moderno je danas imati ljubav za one različite, čak i kada je riječ o ljudima s poremećajima koji su proglašeni ništavnima, pa čak i ako su neki od tih poremećaja nastali trovanjem hranom koja mijenja sastav hormona, pa se stalno gura ona da svi moramo biti jednaki, iako to Jedno koje nam nude - regulirajući to i nastankom jedne religije (u to doba tek ulazimo) to Jedno sasvim sigurno nema ništa s čovjekom i često je vrlo duhovno i zaista vrstom različito.
Veliki udarac, iako se to ne čini tako, zadala je umjetna oplodnja, koja je navodno nešto humano, iako se nitko ne pita iz kojeg se razloga pojavio sterilitet kao masovna pojava, niti koliko dugo znaju trajati pripreme i planovi za napadanje čovjeka, a dovela je do raznih manipulacija, primjerice Velika Britanija već ima dozvolu za GMO embrije i to sve prolazi bez ikakve pobune, dapače ljudi hrle sve to prihvaćati, jer ne shvaćaju uopće kuda to vodi.
http://hr.sott.net/article/5854-Znanstv ... ih-embrijaDa bi se to uopće moglo provesti tradicija se treba predstaviti kao nešto loše po nas, te svako propitkivanje nečega završava pod optužbama da se vraćamo u srednji vijek, iako baš tamo kao i u svim ostalim periodima moguće je lakše pronaći još mrvu prirodnosti čovjeka. I zato je interesantno koliko će se nuditi pogrešno usmjerena propitkivanja prošlosti, s namjerom da suzbiju svako pitanje.
Interesantno je primjetiti da će se kao zaštitnici tradicije sasvim Planski pojaviti krajnji i ekstremni desničari i sukobiti s krajnjim i ekstremnim ljevičarima ( u svim smislovima ne samo političkim) - dok će svi zajedno vršti napad upravo na tradiciju. I gurati ovaj besmisao u kojem polako biva utišan svaki glas Razuma. Rodoljublje u pravom smislu riječi je umrlo i degeneriralo u domoljublje i nastavno u nacionalizam.
Težište problema na kojem će se dalje graditi manipulacija bit će na problemu egzistencije i usmjeravanju čovjeka isključivo na materijalno, te i tom smislu nema velikog problema ljude držati u stalnom strahu od gladi i neimaštine, ili rata, uvjeravajući ih da su za sve to "krivci" samo i isključivo oni neki vladajući.
Interesantna je to, ali i ponajbolja anestezija za ljude, da ne misle svojom glavom, jer u tom stanju svojevoljno razočarani u sustav i države čak odbijaju i glasati.
Sve više jača taj kult ne glasanja - to svojevoljno odricanje prava na stav, te ljudi ne shvaćaju da time upravo prestaju ne imati izbore, već imati stav - kako onaj moralni, tako i sva moguća stremljenja, ideje, mišljenja.
Najdublja kriza identiteta čovjeka može se prepoznati u tom svrstavanju na ili lijevo ili desno, za ili protiv, bez uočavanja da postoji i nešto izvan toga. I bez mogućnosti ostajanja u miru i sagledavanja svakog širenja slike.
I sve to zajedno teško narušava prvenstveno dostojanstvo čovjeka, bez kojeg se vrlo brzo razvijaju simptomi depresije i anskioznosti koje najčešće uopće nisu primjećene i dovoljne su u vrlo nježnoj varijanti da bi bile vremenom uspješni temelj destabilizacije.
Sve to udara čovjeka moćnije nego recimo puko siromaštvo, koje je iako je to potpuno nevidljivo, prirodnije stanje od ovog u kojem svi stremimo ka životu u obilju, jer današnje generacije sve ama baš sve žele biti menadžeri. I odgojem djece odgajamo naše uništitelje.
Sve ovo danas je teško uvidjeti. Jer su nas doveli do toga da smo postali lijeni i nesposobni, a radimo više no ikada, a ponajviše smo stalno preplašeni kako ćemo izgubiti nešto, najčešće materijalno, ili kako smo bolesni, te ćemo za lijek činiti sve - ama baš sve, ne shvaćajući uopće što su bolesna stanja i zašto su tu.
Ljudi su blokirani učiti u svim smislovima. A najviše u onome kada trebaju gledati unutar sebe i uočavati prvenstveno samo i isključivo svoje rekacije na podražaje bilo koje vrste.
Neimaštine, bola i smrti plašimo se više nego ikada do sada - dok u biti, najveću opasnost uopće ne vidimo i tako gubimo samo sebe same, svakoga dana mrvicu više. I tražimo Dušu misleći kako je ona nešto otuđivo, ne shvaćajući kako mi nismo ljudi koji imaju ili neće imati Dušu, mi smo Duša koja se zove Čovjekom, ali to - nikako da ugledamo, a kamoli živimo.
Igra u kojoj smo se našli toliko je postala suptilna, da sve što se poduzima, a djeluje kao napredak - vodi u totalni rasap i čovjeku ni ne trebaju neprijatelji izvana više - posao je već odrađen - čovjek sebi postaje najveći naprijatelj. I kada se na sve to doda i događanje s tehnološkim razvitkom, te pričom o nanotehnologiji, ona je samo šlag na torti i ne bi se ni mogla odviti da ovo sve što sam navela nije već zaživjelo.
Mi smo postali samo gladni odgovora - zaboravljajući postavljati pitanja. A odgovori na pogrešna pitanja doveli su nas ovdje - jer kakvo pitanje može postaviti gluh i slijep o zvuku i boji ili smislu života? Koje pitanje ima odgovor ako se ne razumije/osjeća vrijeme i prostor u kojem živimo - točnije sebe u vremenu i prostoru? I dok tako tražimo odgovore i dokaze o tome tko smo - živimo laž, rušeći sve iza sebe, svaki most kojim bi se mogli vratiti sebi i stati bar na trenutak, oslobođeni dovoljno da udahnemo i da shvatimo da povratak nije povratak nego sloboda da se pitamo bez opterećenja kako je samo naša istina istina. Tragajući za istinom radi istine koja će biti dokaziva ne činimo ništa osim što se vrtimo u krug.
I naravno da ćemo takvi posegnuti za svime, po još i još, navodne sigurnosti, ili boljih uvjeta života, neki će to manifestirati kroz potrebe za raznim čipovima, elektronskim novcem, neki za raznim cjepivima koja će ih navodno činiti zdravima, neki za opojnim drogama jer će njima navodno preventivno liječiti sebe ili otkrivati smisao života, stavljajući sebe na nižu poziicju od biljke, ma sve ćemo činiti osim posegnuti u sebe i dati sebi priliku. Bez uzimanja ičega izvana.
Ovo je postao svijet kukavica. Svijet ljudi koji nemaju muda. Svijet čovjeka bez snage koji više ne zna da li je muškarac ili žena. Svijet čovjeka koji je uvjeren kako mu je nešto oduzeto, dok u stvari sve ima, a i dosta viška i smeća koje je pokupio izvana u pohlepi koja se odražava i u tim duhovnim oblastima, pa uz svoju duhovnost trpa u sebe još i još, a sve kako bi bio navodno prosvjetljeniji s otvorenim trećim okom koje nema ništa s čovjekom, ili dignutim Kunadlinijem i probuđenom zvjeri, sve čini danas čovjek da bi bio navodno bogatiji, zdraviji, ljepši i moćniji, da bi bio poput navodnih Bogova/Kretaora - onih koji su ga ovamo i doveli i podigli rešetke njegova zatvora, ali uzimajući građu za zatvor od snage i srži samog čovjeka. I ako stalno samo tražimo krivce ili tražimo Kreatore i borimo se protiv njih - ništa ne činimo zaista. Jer propuštamo vidjeti - kako su to učinili, a taj je odgovor u nama, ne u njima.
To je Matrix - dobro došli u njega. Jer iskazujemo mi njemu stalno dobrodošlicu, svakim slavljem rođendana imenujemo svoj zatvor, taj horoskopski program kojim su nas dobro podijelili u klase koje je lakše kontrolirati, gurnuvši nas u tisuće programe, od kojih su neki osnovni poput religija, koje su kreirali na našoj pravoj prirodnosti i izmanipulirali nas time do bola. I to sada ruše - te programe, rušeći na taj način i sjećanja koja imamo na sebe.
I u tome mi naizgled živimo, već tisućama godina mrtvi, mi koji smo Neo i koji općimo s Trinity - s svojom Dušom, Duhom i Umom s tim Trojstvom koje nije nešto povrh čovjeka.
I najbolje nam ga zavuku upravo onda kada nam prezentiraju istine, koje izvitopere do neprepoznatljivosti, ali ih moraju reći jer nismo mi baš tako jadni i povrh nas i ovoga što je navodno naš život odvija se svašta nešto gdje jesmo živi duboko unutar sebe u svakom sada trenutku, pa zato i moraju svaku laž začiniti istinom koju čak i nećemo navodno ovako svjesno uopće primjećivati, kada ne gledamo mi - već mehanična ličnost, a ona voli priviđenja. I voli zavjere i svakakve teorije, voli nešto prozvati zlim djelovanjem, ne shvaćajući zaista o čemu je riječ i koliko je to postalo "mi" i koliko to mi oživljavamo.
Dobar primjer za to je i film Matrix i autori istoga - ta braća - zavukla su nam, iako se baš u tom zavlačenju ocrtava mogućnost i prilika, uvijek je to tako, pa nema smisla bježati od boli, košmara, o ne, to je prava prilika, pa ako čovjek i dalje može uočiti da ima snagu i muda, može svašta činiti, pa tako i ugledati recimo da s braćom nešto nikako nije kako treba, a i ucrtali su temelje transhumanizma:
http://hr.n1info.com/a109392/Showbiz/Sh ... -zena.htmlI baš zato, da bi koliko toliko počeo upoznavati sebe, čovjek bi trebao svaki napad na sebe okrenuti u svoju korist, ali kako će to taj čovjek koji je do sada popušio ama baš sve što sam višlje navela?
Alf