Ne mislim da je to ta vrsta ljubavi. Drag mi jeste, ali ne na nacin da zelim da budem sa njim, jer nebih mogla da izdrzim da mu to i ne pokazem. Nismo u kontaktu, retko se sretnemo, ne zivimo u istom gradu...Kada se sretnemo, obradujemo se jedno drugom i to je sve. Zato me i zbunjuju neki dogadjaji, jer mi se to nikada nije desavalo sa drugim ljudima. On se inace jako obraduje kad me vidi, ali se posle distancira i drzi me na odstojanju, ali me to ne opterecuje. Eto, jedino ti neki dogadjaji koji su me malo uzdrmali. Da li je to samo u mojoj glavi ili postoji nesto sto ne mogu da objasnim sebi, ne znam...