Moja duhovna potraga ako nekog zanima...

Duhovnost jest razvoj, ali ipak htjela bi vjerovati da se može brzo nešto postići samo ako radimo dobro."Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen." Rimljanima.
Prvo ću se zadržati na "ustima ispovijedaš".... Sjetimo se Mikelanđelove slike gdje Bog pruža ruku čovjeku, a čovjek pruža svoju ruku....Bog pruža ruku, ali ako i čovjek ne pruži ruku, ne može mu Bog pomoći. Dakle, svaki dan čovjek treba izreći sam za sebe ili na misi vjeru u Gospodina, zahvalnost Gospodinu. Treba svaki dan pružiti ruku. Zašto treba? Zato da čovjek slomi sam sebe, da razvije Volju, da ne radi i ne ide kroz život automatski.
Drugo," srcem vjeruješ"....Brojni tragaoci za Bogom, oni koji kucaju,"kucajte, otvorit će vam se", žele istinu, pravednost, ljubav, dobrotu. Dakle, svakodnevno sebe preispituju, žele dobro i čine dobro. Tragaoc traži Boga, on kuca, ali ima problem sa "ustima ispovijedati", ima problem da se odluči za Isusa, da se svaki dan preda Bogu, da ritualno slavi Boga, da stavi Boga na prvo mjesto u svom životu. A onda kao posljedica tog ispovijedanja dolazi i vjera.
Još da spomenemo one koji obavljaju svoje rituale, molitve, meditacije, ali se ne preispituju, ne mijenjaju. Na neki način, odvojili su svoju duhovnu praksu od svog života. Pošto ne pripadam tom tipu ljudi ne mogu ih objasniti. Ali ih primjećujem. Njima je ritual najvažniji, smatraju da odrade molitvu, meditaciju i da je time sve riješeno.

Priča iz Starog zavjeta. Kralj Šaul je poveo Izraelce u bitku i naredio je da cijeli narod mora postiti dok ne pobijede. Njegov sin Jonatan nije znao za naredbu, pa je pojeo malo divljeg meda. Poslije bitke, Izraelci su pobijedili, Šaul je htio ubiti Jonatana jer je prekršio naredbu o postu. Narod nije dozvolio i Jonatan je preživio.
Što govori ova priča? Kad postimo prije nekog događaja postavljamo se energetski ispravno. Prvo post, odnosno ljubav prema Bogu, onda događaj, radostan ili žalostan, nije bitno.
Hrana je prva ljudska potreba i zato je moćna energija u vezi s hranom. Čak i životinja kad je bolesna, ne jede. Nagonski se postavlja energetski ispravno.
Kad idemo jesti, nije dobro navaliti na hranu. Prije kratka molitva, odnosno ljubav prema Bogu, onda hrana. Energetski se ispravno postavljamo. Korisno je lijepo postavljen stol.Energetika teče ispravno, a ne pojesti nešto s nogu.
Molitva. Prije početka radnog dana, ujutro ponavljamo arhaične stihove. Ne govorimo: molim te, Bože, daj mi ovo i ono. Bog zna što nam treba.I kad nešto tražimo, uvijek dodamo: Neka bude volja tvoja, Gospodine. Postavljamo se energetski ispravno. Tog dana nas čeka posao, događaji, i mi smo prije svega stavili ljubav prema Bogu.
Današnja civilizacija smrti propagira tjelesnu ljubav. Nema udvaranja, nema poštovanja. Energetski ispravno bilo bi udvaranje, razgovor, poštovanje, a zatim tjelesna ljubav.
Energija teče ispravno kad mlađi daju poštovanje starijima, a stariji ih brane i štite. Energija teče ispravno i kad žene daju poštovanje muškarcima, a muškarci ih brane i štite.
Davanje, darovanje, barem ručak, barem božićnu čestitku da bi energija bila ispravna.Darovanje svećenika, darovanje liječnika, darovanje djeteta,siromaha, itd, makar sitnice, ispravno je.
Današnja civilizacija smrti nastoji ispravnu energiju izokrenuti. Dio ovog sam pokupila od Lazareva, ali i sama sam shvatila da je ovako kako pišem.

Nikako ne vjerujem u kundalini, učitelje, i ništa slično iako priznajem da sam se tražila i u tome. Prva je stavka raditi po Zakonu. Dakle, postoji zakon, moral, empatija, želja da se učini nešto kako treba. To je opisano u Starom zavjetu. Druga stavka je živjeti vjeru ili prosvjetljenje, a to je opisano u Novom zavjetu. Da objasnim...1.čovjek koji živi poput životinje, nije ga briga za zakon ili moral, prevarit će, slagati, ukrasti 2. čovjek koji nastoji živjeti po zakonu, radi svog uma, iz uma neće raditi nemoralno, krasti, lagati 3. čovjek koji živi po srcu, kojega je vjera preobrazila, nema potrebu da radi nemoralno, ogovara, krade, vara.
Prosvjetljena osoba je ona koja je jedan od 1000000 ljudi. U to ne vjerujem. Tko bi onda zaslužio raj ili kraljevstvo božje? Prosvjetljen je onaj koji zaista stavi Boga na prvo mjesto u svom životu. Dakle, takva osoba neće obožavati svoju fizičku ljepotu, posao, novac, čak ni svoju obitelj. Bit će joj važno da se pomoli svakodnevno, a sve ostalo, čak ako mora i umrijeti će biti manje bitno, bačeno iza leđa. Primjer, što je bijes, što je plač, ...to je frustracija da nešto ne ide kako želimo. Prosvjetljen čovjek ili čovjek vjernik neće biti frustiran, depresivan, jer prihvaća loše stvari, ako mu se dogodi i bolest, i smrt, i bilo što. Jer mu je molitva i zahvalnost prema Bogu na prvom mjestu. Kao što vidimo neki ljudski učitelj koji bi nas opominjao da nešto krivo radimo je potpuno suvišan u cijeloj ovoj priči.

Prosvjetljenje. Riječ koja me zaintrigirala od prvog puta kad sam ju čula, a mislim i ostale tragaoce i svjetloradnike na internetu.
Prosvjetljena osoba? Problem je što pojma nemamo kako bi takva osoba trebala izgledati, kakve su joj sposobnosti, što radi? Netko kaže: takva osoba sposobna je isključiti misli, meditirati, vježbati jogu, levitirati, činiti čuda, biti u sadašnjem trenutku. Pa onda: trebala bi biti uspješna, bogata (Osho), imati savršenu komunikaciju, biti zdrava, lijepo izgledati, osobito pametna, ljubazna itd. Nakon svih tih poruka potpuno i apsolutno smo zbunjeni.
Prosvjetljene osobe mislim da su bili apostoli. Uvjerena sam u to. Pa kako su oni postali prosvjetljeni? Oni su svakodnevno svjedočili čudima, i prije Isusove smrti, i poslije. " Vi vidite, pa vjerujete. Blago onima koji ne vide, a vjeruju." Njihova vjera bila je enormna i bili su spremni umrijeti za nju.
Dakle, da bi bili prosvjetljeni moramo razvijati vjeru. Iz prakticiranja vjere i vjerovanja proističe sve ostalo. Ne razvijaju se pretjerane želje: za uspjehom, srećom, novcem, zdravljem, za fizičkom ljepotom...Čovjek vjernik shvaća da u svakom trenutku može ostati bez supružnika, djeteta, zdravlja, posla, novca... Ništa nije stalno osim Boga i ako ga želimo nikad nećemo ostati sami i napušteni.
Prosvjetljene osobe stavljaju Boga na prvo mjesto u svojim životima. Svakodnevno rade svoje rituale i molitve i tako ojačavaju svoju vjeru, jer bez vjere nema prosvjetljenja.

Teško ću dokazati ovo što pišem, ali ipak ću pisati.
"Ovo su vremena luksuznih kuća, a uništenih domova. Vremena čestih svadbi, ali sve češćih razvoda. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Trošimo više, a imamo manje. Osvojili smo spoljašni, ali ne i unutrašnji prostor."
Ovo su paradoksi našeg vremena. Ili ćemo naći izlaz ili smo zaglavili u slijepoj ulici. Problem je u božićnim lampicama. Prekrasno okitimo naše kuće, neki čak i nekoliko tjedana ranije gdje se vidi totalna ispraznost. Ljudi su jako orijentirani na vanjski ugođaj, atmosferu, jela, kolače, darove, stolnjak na tufnice ili samo bijeli. I kad Božić prođe još smo malo prazniji nego smo prije bili. Jer materijalno i vanjsko ne može donijeti unutarnju ispunjenost ili radost.
Odrasli u komunizmu ili u današnjem materijalizmu vrlo su nas naučili na logiku. "Uči više, dobit ćeš bolji posao. Jedi manje, bit ćeš zdraviji. Uzrok:- posljedica." I zato je svećeniku teško objasniti čemu doći na misu, naročito poslije Božića i izgovarati arhaične molitve. Nema logike. Zašto naviti budilicu i moliti se ujutro, pa biti pospan? Zašto baciti hranu radije nego jesti samo zato jer je post? Nema logike. Ima logike! Daš ritual, običaj, volju dobiješ vjeru i unutarnju radost.
Ne treba tražiti logiku u vjeri. Ljudi primjerice trče pet kilometara ujutro da bi dobili snagu i zdravlje. Ima logike. Klanjamo se ljepoti, mladosti, zdravlju, novcu, uspjehu, božićnoj pečenki. To su naši Baali i Ašterte. Vjera u jednog Boga nema logike.

Vjera u jednoga Boga ima logike, ali to nije logika na prvu, to je viša logika.

Pepeljuga, svi smo na istom putu samo svatko ide svojom stazicom.

Reći ću ti kako ja to zamišljam i zbog drugih koji možda čitaju. Zanima me naravno kakvu sliku stvarnosti imaju drugi ljudi. Moram priznati da mi nitko nije znao reći kako izgleda njegov koncept stvarnosti.

Bog, apsolut, svijest, to nešto, je navodno spavao sedam razdoblja(kako kažu Purane) i bio savršen i samodovoljan. Onda se probudio i poželio stvoriti, kreirati. Stvorio je ono što mi zovemo stvarnost na način da se odrekao svojeg mira i savršenosti. To je ono što se u svim religijama i učenjima provlači kao "žrtva".
Prethodni dio ne mora biti takav jer neki kažu da stvarnost postoji oduvijek i zauvijek. Nema početka i kraja nego postoje samo ciklusi, ritmovi. Koncept beskonačnosti nam je teško pojmiti. No, ima jedan fizičar, Nassim Haramein, koji se bavi Svetom geometrijom(još jedna stvar koju treba dobro istražiti Lezileboviću) i koji ima koncept crnih rupa u obliku krafne s rupom u sredini kroz koju energija na jednoj strani izvire, prolazi cijelom površinom krafne i na drugoj strani uvire. To je nekakva moguća slika pojma beskonačnosti. Navodno da je stvarnost sastavljena od bezbroj takvih krafni koje su jedna unutar druge.
Ipak ću najprije o konceptu stvarnosti a onda o znanosti.

Bog je u stvarnost ugradio dva principa, kreativni i transformativni. Transformira se sve što je stvoreno da bi se moglo iznova stvarati. Kreativni princip mi vrlo ograničeno nazivamo "dobro", a transformativni "zlo". Između ta dva principa postoji dinamična neravnoteža, nijedan princip ne može pobijediti. Kao ilustracija može poslužiti znak za jin i yang. Sve je sadržano u svemu u jednom dinamičnom odnosu. Ta dva principa su uzrok KRETANJA. Kad bi jedan princip pobijedio, kretanje bi stalo, tj. stvarnosti ne bi bilo. Taj princip je ugrađen u apsolutno sve što postoji i lako ga je detektirati u svakodnevnom životu.

Cjelokupna stvarnost, vidljiva i nevidljiva, je dakle produkt svijesti. Materija ne postoji. Ona je samo manifestacija svijesti. Svijest manipulira energijom i tako stvara stvarnost, materijalnu i nematerijalnu. Znači, stvarnost je energija prožeta sviješću. Sve je svijest, sve je energija. U svojem stvaranju, svijest u sve stvoreno ugrađuje prije spomenuta dva principa. A ti principi nisu ništa drugo nego ono što mi muzički zovemo skladno i neskladno po svojem osjećaju za muziku. Možda se može reći i ružno i lijepo. Sve što je lijepo i skladno za naša čula, obično predstavlja kreativni princip. Neskladno i ružno predstavlja transformativni princip. Mravi, gljivice, tigrovi, lešinari i sl. predstavljaju čistače prirode-transformativni princip. Ta bića su stvorena-kreativni princip. Dakle, u svemu što čini stvarnost postoje oba principa.
Onog časa kad svijest kreira neku formu, bilo materijalnu ili nematerijalnu, ta forma ima svijest, dio božje svijesti. Bez obzira radilo se o kamenu, vanzemaljcu, glisti, duhu moje bake... Svaki taj stvoreni entitet ima svijest sukladnu njegovoj složenosti. Svijest kamena je spora i vrlo nisko na ljestvici inteligencije, toliko nisko da nam je neshvatljiva.

Kako se stvara stvarnost?
Kroz vibracije. Svijest odredi da će neki, recimo materijalni, dio stvarnosti izgledati ovako ili onako. To čini tako da zatitra energiju na određene frekvencije. Svijest je već unutra. Složenost frekventnog buketa određuje razinu razvijenosti dotičnog predmeta ili bića. Pošto je ljudska svijest prilično razvijena, i mi možemo stvarati poput boga. Samo, nemamo dovoljno ZNANJA. Neki ga ponešto imaju, kao Sai Baba, i mogu čak stvarati materijalne predmete.

Pošto je sve produkt svijesti, to znači da se mi ne razlikujemo od boga. Od boga nas razlikuje samo razina ZNANJA.
Stvorivši stvarnost, bog je započeo igru sa samim sobom. Dijelovima sebe koji su na nižim vibracijama, dao je zaborav. Tako da, sve što postoji mora učiti o sebi, spoznavati sebe, da bi u jednom času spoznalo da je bog sam i da je to oduvijek bilo. Postoji sedam stupnjeva spoznavanja. Kamen je na prvom, biljke i životinje na drugom, mi na trećem, naši hiperdimenzionalni gospodari na četvrtom(to je prelazna razina na kojoj ovisno o stupnju razvijenosti možemo biti materijalni ili samo svjesni oblačić energije, sve razine do sedme su samo sama svjesna energija), na petom stanuje naša duša dok nije inkarnirana i tamo se školuje. Povremeno naša duša silazi u tijelo na treću razinu, na terenski rad koji spada u školovanje iliti otkrivanje boga. Na šestoj razini su bića koja su mi u budućnosti i koja imaju donekle individualnost ali su zapravo bića s kolektivnom sviješću. Sedma razina je bog sam. Na toj razini smo svjesni da smo ništa drugo nego bog sam i sada i prije. Na toj razini mi posjedujemo sve ZNANJE, znanje boga.

Otkrivajući sebe, mi otkrivamo boga. Tako se bog igra sam sa sobom kroz prije spomenutih sedam razina razvoja.
Sve duhovne škole, škole mišljenja, religije, filozofije i sl. imaju samo jednu svrhu: da spoznamo sebe, boga. Da naprosto igramo tu igru. Beskrajne raznolikosti koje prolazimo kroz svoj tjelesni život su tu samo zato da bi igra bila što zanimljivija. Penjući se u igri, mi ubrzavamo frekvencije koje čine naše fizičko i duhovno tijelo. Na taj način prelazimo sa razine na razinu. Fizičko tijelo gubimo i ostaje samo svijest koja se razvija i spoznaje sve do razine boga. Ono što ubrzava frekvenciju je ljubav. To je inače ljubav boga prema samome sebi, prema onome što je stvorio, kreirao. On ljubi svoju Kreaciju. Zato i mi moramo shvatiti da naša ljubav prema sebi u nama stvara sklad(frekvencijski, muzički sklad) koji mi tada širimo na druge. To se manifestira tako da mi ljubeći sebe, ispunjeni ljubavlju i zadovoljstvom dijelimo tu ljubav drugima. Ljubav prema sebi kroz sebičnost je samo strah od nedostatka ljubavi i nepovjerenje prema drugima zbog tog straha. A sebičnost i ljubav prema sebi nemaju nikakve veze jedno s drugim. Sebičnost razara, a ljubav stvara(kreativni i transformativni princip).

Kako funkcioniraju interakcije u stvarnosti? Vrlo jednostavno. Kroz ono što smo učili u školi: rezonancija i interferencija. Ako je sve energija koja titra različitim frekvencijama, to znači da ton iste frekvencije iz dva izvora stupa u rezonanciju. Ako muzičku viljušku sa tonom A pobudimo i stavimo je na klavir, sve A žice će zatitrati. To je rezonancija. Sad zamislite karmu. Svako vaše djelo ili misao proizvede paket različitih frekvencija koje se šire kroz stvarnost poput krugova na površini vode koju je pobudio bačeni kamenčić. Ta naša misao stupa u interferenciju sa srodnim tonovima. Ti valovi, uvećani, šire se i stupaju ponovno sa vama u rezonanciju. Ako ste poslali valove iskrene ljubavi, tako će vam biti i vraćeno. Sa lošim željama i mislima je isto. Karma nije kazna ili nagrada. Karmom samo vlada, rekao bih, mehanički princip akcije i reakcije.

Cijelo putovanje prema bogu je moguće samo kroz iskrenu, bezuvjetnu ljubav. Na taj način ubrzavamo titranje svojega bića sve do frekvencije na kojoj stanuje bog. Možda bi se moglo reći da materija, koja titra sporo, stanuje na božjoj periferiji. Kroz naša duhovna istraživanja, shvaćajući kako stvarnost funkcionira i voleći tu stvarnost zbog njene bezgranične raznolikosti i ljepote, krećemo se sa periferije prema centru kroz sedam stupnjeva.
Svaki stupanj moramo dobro upoznati, podići svoju frekvenciju i prijeći na sljedeći stupanj. Dokle god nismo upoznali i iskusili sve što nosi određena razina, ne možemo prijeći na sljedeću. Nešto poput kompjuterskih igrica.

Put prema bogu ili "centru božje kreacije" ostvarujemo kroz potpuno iskustvo i poznavanje svake pojedinačne razine stvarnosti. Pošto smo vječni, utrke nema. Sve škole duhovnosti koje nude ubrzanje putovanja, a to su manje više baš sve škole, nisu baš pretjerano duhovne. Ali, takve škole biraju ljudi, duše, koje su na određenom stupnju razvoja i potrebna im je baš škola takvog tipa. Jer, sjetimo se, moramo iskusiti baš SVE na određenoj razini stvarnosti. Svaka pomoć, i ona koja ne sadrži potpunu istinu, na nekom stupnju našeg razvoja nam je dobro došla.

Većinom ljudi o pojedinim duhovnim školama, svaki o svojoj, misle da sadrže apsolutnu istinu. To je jako daleko od istine. Činjenica jest da duhovni istraživači, poput Gurđijeva, Uspenskog, Steinera, da ne nabrajam dalje, razotkrivaju jedan dio stvarnosti koji nam pomaže u osobnom putovanju prema "centru božje kreacije"(termin sam smislio dok sam pisao ovaj tekst i on je samo nekakva jadna ilustracija i pomoć i meni samom da mogu lakše razvijati svoje izlaganje-nemam baš neku naročitu terminologiju, kao što se vidi iz teksta). Cijeli komplicirani sustav vježbi, tehnika, znanja i stanja je samo instrumentarij koji nam pomaže da otkrivajući sebe otkrijemo boga, što mi oduvijek jesmo. Ako se pretjerano izgubimo u bezgraničnom povjerenju prema nekoj školi, obično se zavrtimo u vječni, stagnantni krug. Kad tad moramo izaći iz tog kruga i nastaviti dalje. Moramo imati na umu da su učitelji potrošna roba. Čim ih dorastemo, trebamo se maknuti od njih. Kako ćemo to prepoznati? Teško. Zato što svaka škola ima jednu beskonačnu petlju na kraju učenja zbog koje mislimo da još uvijek napredujemo ali da tu razinu ne razumijemo pa uporno nastavljamo kretanje po toj začaranoj petlji. I tako nam prođe život. Većini je to obično razina do koje su u stanju doći u konkretnom životu. Za izlazak iz petlje treba im novo tijelo i novi život. Eeee, zato mi se sviđa primjedba Uspenskog da put jogina ne završava sa učiteljem i da se jogin kad tad mora odvojiti od učitelja i nastaviti sam.

I? Ima li još "samaca" na ovom forumu osim mene?

P. S. Ovo je bio nekakav brzinski pokušaj da zbrda-zdola istovarim nekakve ideje koje me vode. Nisam ih nikad ranije sistematizirao jer ne namjeravam napisati knjigu. Ni ovo sada nije nekakva sistematizacija iliti "organiziranje".
(Đavo i njegov prijatelj šetaju ulicom i ugledaju čovjeka kako se zaustavlja, podiže nešto sa tla, razgleda, a onda strpa u džep.
Prijatelj upita đavola:
"Što je onaj čovjek našao?"
"Našao je komad istine", reče đavo.
"Onda ti se loše piše", reče prijatelj.
"Ma kakvi", odgovori đavo, "Navest ću ga da je organizira.")

Navešću neke riječi uz pomoć kojih možete uz pomoć Googla, naravno, ako vas zanima, provjeriti jedan dio onoga o čemu pričam. Spisak je beskonačan, pokušat ću navesti samo najzanimljivije. Spajanje tih stvari u svojoj svijesti morate obaviti sami, svatko u skladu sa svojim znanjem i potrebama.
Sve što sam gore napisao vrijedi isključivo kao moje iskustvo i ne preporučujem bilo kome da mi povjeruje na riječ, jer je onda samo rob koji se predaje u ruke nekoj ideji ili nekom čovjeku. Sve morate učiniti sami za sebe. Moj tekst je samo produkt mojeg iskustva i ne vrijedi ni za što osim kao ideja za osobna istraživanja onih koji ga pročitaju.

Sveta geometrija
Valery Uvarov
Nassim Haramein
Kimatika
Tao
Zen budizam
Vede
Purane
Vanzemaljske otmice
Michael Newton(Putovanje duša, Sudbina duša)
Michael Talbot(Holografski svemir)
Laura Knight Jadczyk(Wave iliti Val)
Andrej Lobaczevsky(Politička ponerologija)
Carlos Castaneda
Itd. Itd. Itd.


Sent from my iPad using Tapatalk

Gotovo sve to što si ti pročitao, Solaris, pročitala sam i ja. I ja sam svaštar.

Fali ti Biblija, Solaris. Fali ti kršćanstvo.

Kad čitaš Bibliju, onda je čitaoc svaki lik u Bibliji. Razumiješ? Ja sam Eva, i kralj David, i apostol Petar. Svaku priču možemo preslikati u svoj život u nekom trenutku.

Nisam nikad imala učitelja, osim ako su mi baš svi učitelji, čak i bivši muž.

Ima isključivo i samo (meni, naravno) kad sam to samo i isključivo JA, unutarnji, intimni, iskonski, uspavan...nikakav vanjski element, utjecaj ili kakvim ga god percipirali.

Čak i knjižurina to kaže, samo se nečuje od larme crkvenih zvona, mačeva i osvetničkih urlika...

"Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene."

"Ja sam put, istina i život — reče mu Isus. — Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni."


Ponavljam, Ja sam, uz mene, po meni svoj vlastiti unutarnji i svaki ponaosob, osloboditelj i vrhunaravni stvoritelj svega što meni (svakom pojedinačnom sebi) postoji, unutra sam Viši, a ne segment nečeg meni vanjskog čemu se ili u što se trebam uklopit, ulit, proširit ili šta već.
Sve to Jasam stvorio/stvaram, moja je tvorevina;
meni (svakome meni) nema drugih Bogova do mene, jedino tako sva ta Vjera u jednoga Boga ima višu logiku.

Meni, naravno...

Poz

Najviše što sam razumjela... Ako imaš želje, potrebe, tuge, zavisti, mržnju, bijes... Ako možeš sve ovo što sam nabrojala baciti iza leđa, a Bog ti može biti na prvom mjestu, onda si napredovao. Biti što sličniji Apsolutnom znači upravo ovo: da si sve manje vezan za novac, posao, čak obitelj, dijete, prijatelje, za svoju duhovnost, za svoju zamišljenu savršenu budućnost, za priče iz svoje prošlosti itd. I u tome je smisao oproštaja. Više ne zamjeraš, nisi vezan čak ni za loše, ni za dobre stvari.

Ne bih se ograničio na kršćanstvo iz jednostavnog razloga što su velike religije, a i male, kao i sve što nas vodi kroz duhovnost, smišljene da zadovolje našu potrebu za duhovnošću i da nas zaustave u napredovanju. Naravno, to je palilo jedno vrijeme, ali sada sve manje i manje. Živimo u doba buđenja i razotkrivanja. No to ne znači da su takvi sistemi nepotrebni. Recimo, meni su nepotrebni oduvijek. Ja sam "samac". Valjda imam puno proživljenih života i sada mogu i sam, bez toga da pripadam nekome ili nečemu kročiti svojim putem. Sigurno sam prošao u ranijim životima te sisteme.


Sent from my iPad using Tapatalk

Admin, točno je da ne pričamo više o Gurđijevu. No on je samo jedan mali segment na putu kojim kročimo. Mislim da se ova tema zasada prilično istrošila jer ljudi naprosto idu naprijed. Započeo sam diskusiju iz svojeg osobnog pogleda na Gurđijeva sa idejom da se na svakom forumu koji pokriva nekakav sustav možda proširi tema na način da ovisnicima o zatvorenoj petlji pokažemo da su u petlji i da ima izlaza.
Pročitao sam gomilu postova ovdje sa raznim temama i to radim godinama. Rijetko sam sudjelovao u diskusiji iz prostog razloga što diskusije nisu bile iscrpljene. Sada vidim da je većina diskusija sa temama duhovnosti soro pa zamrla. To me je potaknulo da konačno počnem pisati. S druge strane, mislim da je ipak još uvijek prerano širiti herezu poput mene. Tek kad se javi "jato lastavica koje čine proljeće", tek tada kad ono o čemu pišem postane srednjestrujaška rasprava, tek tada bi se možda mogla otvoriti nova tema koja bi bila kompilacija spoznaja svih nas na Galaksijskom forumu.
Problem ove "civilizacije" je upravo rascjepkanost znanja koje nitko nije u stanju sintetizirati u sveobuhvatni koncept. Ovo što ja pišem je samo rudimentarni i vrlo manjkavi pokušaj da sintetiziram ono što znam u cjeloviti koncept. Bez te cjelovitosti i spoznaje da su "cjeloviti duhovni sistemi" samo komadići općega, a nipošto cjeloviti, naš napredak se usporava. Prethodna faza duhovnog puta kroz rascjepkanost je, čini mi se, na izdisaju. Eto, možda je vrijeme da pokušamo sintetizirati.


Sent from my iPad using Tapatalk

Kad već padaju titule, Mod je u pitanju...
a tema je već tu...

Poz

Uuu, pa po spisku koji navodiš, mnoge si prerastao. Imam utisak da ti to pretičeš ko metak već posle jednog do dva čitanja...

I sad, na kraju balade, kad ti niko živi nije dorastao, ostaje ti sveobuhvatna, nadam se plodotvorna, sinteza svega u šta nisi siguran.

Jel to ljubomora, strah, zavist, ortodoksan um, sud sa visine onoga koji zna, Lezileboviću?
To od Gurđijeva nisi mogao naučiti. Uz njega si se od toga trebao odučiti.


Sent from my iPad using Tapatalk

Ništa od navedenog, to ti je, nažalost, aplauz...