Subotnja missa
Citat:
»Jedan od velikih manevara tragača je da misteriju
suprotstave gluposti u svakom od nas.«
Objasnio je da prakse tragača nisu nešto u čemu
čovek može da uživa; u stvari, one su sasvim za osudu.
Kada su to otkrili, novi vidovnjaci su shvatili da ni
u čijem interesu ne bi bilo da se načela traganja izvode
ili razjašnjavaju u normalnoj svesti.
Ukazao sam mu na jednu nepodudarnost. Rekao je
da ratnici ne mogu da delaju u svetu dok su u povišenoj
svesti, a takođe i da je traganje jednostavno ponašanje
prema ljudima na naročit način. Ta dva stava
protivreče jedan drugom.
»Kada sam rekao da ga ne treba učiti u normalnoj
svesti, to se odnosilo na naguala«, rekao je. »Traganje
ima dvostruku svrhu; prvo, da se skupna tačka pomeri
postojano i sigurno u što je moguće većoj meri, i da
ništa ne može tako dobro da obavi taj posao kao traganje;
drugo, da svoja načela utisne tako duboko da se
ljudsko popisivanje zaobiđe, kao što je prirodno reagovanje
odbijanja i prosuđivanja nečega što bi moglo
da bude napad na razum.«
Rekao sam mu da čisto sumnjam da mogu da prosuđujem
ili da odbacim bilo šta slično. Nasmejao se i
rekao da ja nisam izuzetak, da ću reagovati kao i svi
ostali kada jednom čujem o podvizima majstora traganja,
poput njegovog dobrotvora naguala Hulijana.
»Ne preterujem kada ti kažem da je nagual Hulijan
bio najizvanredniji tragač koga sam ikada upoznao
«, rekao je don Huan. »Već si od svih ostalih čuo
o njegovoj veštini traganja. Ali ja ti nikad nisam rekao
šta je meni učinio.«
Hteo sam da mu razjasnim kako o nagualu Hulijanu
ni od koga nisam ništa čuo, ali baš kad sam se spremao
da izgovorim svoje neslaganje, preplavilo me je
čudno osećanje nesigurnosti. Izgleda da je don Huan
odmah znao šta osećam. Prigušeno se nasmejao uživajući
u tome.
»Ne možeš da se setiš, jer još uvek ne raspolažeš
voljom«, rekao je. »Potrebno ti je da besprekorno živiš
i potreban ti je veliki višak energije, i tada će volja
moći da oslobodi ta sećanja.
»Ispričaću ti priču o tome kako se nagual Hulijan
ponašao prema meni kada sam ga upoznao. Ako ga ti
prosudiš i nađeš da je njegovo ponašanje za osudu kada
si u povišenoj svesti, pomisli samo koliko bi te on
izazvao u normalnoj svesti.«
Pobunio sam se da me on vara. Uveravao me je da
sve što on želi svojom pričom jeste da opiše način delovanja
tragača i razloge iz kojih tako rade.
»Nagual Hulijan je bio poslednji od tragača iz starih
vremena«, nastavio je. »Nije on bio tragač zbog životnih
okolnosti toliko koliko je to bila njegova karakterna
sklonost.«
Don Huan je objasnio da su novi vidovnjaci videli
da postoje dve glavne grupe ljudskih bića; oni koji se
brinu za druge i oni koji se ne brinu. Između tih dveju
krajnosti videli su smjesu toga dvoga. Nagual Hulijan je
pripadao vrsti ljudi kojima nije stalo; don Huan je sebe
svrstao u suprotnu kategoriju.
»Ali zar mi nisi rekao da je nagual Hulijan bio velikodušan,
da bi ti dao košulju s leđa?« upitao sam.
»Sigurno da je bio«, odgovorio je don Huan. »Nije
on bio samo darežljiv; bio je takođe beskrajno šarmantan,
privlačan. Uvek se duboko i iskreno zanimao za
sve oko sebe. Bio je ljubazan i otvoren i davao je sve
što je imao kome god je to bilo potrebno, ili bilo kome
ko mu se dopao. Svi redom su ga voleli jer im je, pošto
je bio majstor traganja, pokazivao svoja istinska osećanja:
ni za koga od njih nije nimalo mario.«
Nisam ništa rekao, ali je don Huan bio svestan da
osećam nevericu ili čak i zabrinutost zbog toga što je
govorio. Prigušeno se smejao i vrteo glavom.
»To je traganje«, rekao je. »Vidiš, nisam čak ni započeo
svoju priču o nagualu Hulijanu a ti si se već uzbudio.
«
Prasnuo je u gromoglasan smeh dok sam pokušavao
da objasnim šta osećam.
»Nagualu Hulijanu nije bilo stalo ni do koga«, nastavio
je. »Zato je i mogao da pomogne ljudima. I pomagao
im je; davao im je košulju sa svojih leđa jer za njih
nije nimalo mario.«
»Hoćeš da kažeš, don Huane, da svojim drugovima
pomažu samo oni koje je za njih baš briga?« upitao sam
istinski oneraspoložen.
»To tvrde tragači«, rekao je srećno se osmehujući.
»Nagual Hulijan je, na primer, bio izuzetan lekar. Pomagao
je hiljadama i hiljadama ljudi, ali nikad nije primio
priznanje za to. Ostavio je ljude u uverenju da je
jedna žena vidovnjak iz njegove grupe lekar.
»Dakle, da je bio čovek kome je stalo do njegovih
drugova, on bi zahtevao priznanje. Onima kojima je
stalo do drugih, stalo je i do njih samih i zahtevaju
priznanje za ono za šta se priznanja daju.«
Don Huan je rekao da on, pošto spada u grupu
onih koji se brinu za svoje drugove, nikada nikome nije
pomogao: nije umeo da bude darežljiv; nije čak mogao
ni da zamisli da bude voljen, kao što je bio nagual
Hulijan, i sigurno bi se osećao glupo da bilo kome da
košulju s leđa.
»Toliko mnogo volim svog druga«, nastavio je, »da
za njega ništa ne činim. Ne bih znao šta da učinim.
I uvek bi mi smetalo osećanje da mu svojim darovima
namećem svoju volju.
»Prirodno, sva sam ta osećanja prevazišao kao ratnik.
Svaki ratnik može da bude uspešan među ljudima,
kao što je bio nagual Hulijan, ako svoju skupnu tačku
pomeri u položaj u kojem nije bitno da li ga ljudi vole,
ne vole, ili ga ne primećuju. Ali, to nije isto.«
Don Huan je rekao da je kada je prvi put postao
svestan načela tragača, kao što sam i ja, bio veoma
ožalošćen. Nagual Elijas, koji je bio veoma sličan don
Huanu, objasnio mu je da su tragači poput naguala Hulijana
prirodne vođe naroda. Oni mogu da postignu da
ljudi urade bilo šta.
»Nagual Elijas je rekao da ti ratnici mogu da pomognu
ljudima da se izleče«, nastavio je don Huan, »ili
da mogu da pomognu da se razbole. Mogu da im pomognu
da nađu sreću ili da im pomognu da nađu jad.
Predložio sam nagualu Elijasu da umesto da kažemo kako
ti ratnici pomažu ljudima, trebalo bi da kažemo da
oni utiču na ljude. Rekao je da nije da oni samo utiču
na ljude već da ih stalno okupljaju u društva.«
Don Huan se tiho nasmejao i gledao me netremice.
Oči su mu vragolasto svetlucale.
»Zar nije čudno«, upitao je »kako su tragači uredili
ono što vide u vezi sa ljudima?«
Šta mislite o citatu?
