Osvrt autora na definiciju pojma duše za potrebe knjige str 21-24 prijevod......
Postoji još jedna riječ kojoj je jednako potrebno definirati značenje, jer je to ključna vodilja svakog sustava moralnosti, i zato što, zbog nedostatka precizne definicije, je predmet bezbrojnih kontroverzi; mislimo na riječ Duša.
Različitost mišljenja u vezi s prirodom duše je rezultat različitih značenja koja se pridaju ovoj riječi. Savršeni jezik, u kojem svaka ideja ima svoj poseban izraz, bi uštedjela veliki dio rasprava;jer u tom slučaju, nerazumijevanje ne bi bilo moguće.
Neki pisci definiraju dušu kao načelo organskog života, nemajući vlastito postojanje i nestaje s prestankom života tijela. Prema tom čisto materijalističkom uvjerenju, Duša je posljedica, a ne uzrok.
Drugi smatraju dušu načelom inteligencije, univerzalni agens, od kojeg svako biće upija dio. Prema njima, u cijelom svemiru,postoji samo jedna Duša, koja distribuira iskre od sebe prema svim inteligentnim bićima tijekom njihova života; svaka iskra, nakon smrti bića je animirana, na povratak prema zajedničkom izvoru, i spaja se sa cjelinom, kao što se potoci i rijeke vraćaju u ocean iz kojeg su proizašli.
Ovo mišljenje razlikuje se od prethodnoga, budući da, obzirom na gornju hipotezu, postoji u nama nešto više od same materije, nešto što ostaje postojati nakon naše smrti; ali praktično kao da ništa ne ostaje od nas, budući da više ne posjeduje osobnost, mi ne bismo trebali zadržati nikakvu svijest o našem identitetu. Prema toj hipotezi, univerzalna duša je Bog, a svako biće je dio božanstva. To je vrsta panteizma.
Prema drugima, opet, duša je moralno biće, različito i neovisno o materiji, i ona zadržava svoju individualnost i nakon smrti.
Ovakvo tumačenje riječi duša je svakako jedno od najčešće prihvaćenih; jer, pod jednim imenom ili drugim, ideja o biću koja preživljava tijelo je dio instinktivnog uvjerenja, i neovisno o svim učenjima, među svim narodima, bez obzira na njihov stupanj razvoja. Ta doktrina, prema kojoj je duša uzrok a ne posljedica, jest ona spiritualista.
Bez da raspravljamo o vrijednostima tih mišljenja, te da promatramo temu samo pod njenim filološkim aspektom, možemo reći da ove tri aplikacije riječi duša, čine tri različite ideje, od kojih svaka zahtijeva drugačiji termin(pojam).
"Duša" dakle ima trostruko značenje, i koristi se od strane one škole obzirom na značenje koje joj pripisuju.
Kako bi izbjegli zbrku koja prirodno proizlazi iz korištenja iste riječi sa tri različite ideje, bilo bi nužno ograničiti riječ na jednu od ove tri ideje;ne bi bilo važno na koju, pod uvjetom da je izabrano tumačenje jasno prihvaćeno.
Smatramo da je prirodnije da se uzme ono tumačenje koje je najčešće prihvaćeno; i iz tog razloga koristimo riječ duša kada ukazujemo na nematerijalno i individualno biće koje boravi u nama, i preživljava tijelo.
Sve ako to biće stvarno i ne postoji te je samo proizvod mašte, specifičan pojam još uvijek bi bio potreban kako bi se riječ mogla odrediti.
U potrebi za jedinstvenim terminom za svaku od ideja sada nedovoljno shvaćenu riječ duša, upotrebljavamo pojam Vitalni princip kada određujem materijalni i organski život koji, bez obzira na njegov izvor, zajednički je svim živim bićima, od biljke do čovjeka. Kao što život može postojati bez mogućnost stvaranja misli, vitalni princip je nešto što se razlikuje i ne ovisi o tome. Riječ vitalnost ne izražava istu ideju. Prema nekima, vitalni princip svojstvo je materije; proizvodi učinak gdje god se našao pod određenim danim uvjetima; dok , po mišljenju većeg broja mislilaca, ono živi u posebnoj tekućini(riječ fluid na engleskom hm... možda struja?), univerzalno raspršena, i od koje svako biće apsorbira i asimilira dio tijekom života, kao što inertna tijela apsorbiraju svjetlost; vitalni princip bivajući identičan vitalnoj tekućini, koja se općenito smatra istom kao i živa električna struja, također označena i kao magnetska tečnost, nervozna tekućina, itd.
Bez obzira šta to bilo, jedna činjenica je sigurna, dokazano je promatranjem, viz., da organska bića posjeduju u sebi silu koja, tako dugo dok postoji, stvara fenomen života; takav fizički život zajednički je svim organskim bićima, i ne ovisi o inteligenciji i mislima; da su inteligencija i misao sposobnosti karakteristične za pojedine organske vrste; i, na kraju, da među organskim vrstama obdarenim inteligencijom i mišlju, postoji jedna koja je obdarena posebnom svijesti koja joj daje nepobitnu superiornost nad ostalima, viz., ljudska vrsta.
Očito je da, bivajući korištena prema različitim shvaćanjima, termin duša ne isključuje ni materijalizam niti panteizam. Spiritisti sami razumiju pojam duša prema jednom ili drugom od prve dvije definicije, ne niječući izrazitost nematerijalnog bića, za koji, u tom slučaju koriste neki drugi naziv. Ova riječ, dakle, nije predstavnik mišljenja; to je protejski (raznovrstan) izraz, definiran od svakog po njegovoj modi, i dajući time impuls za beskonačne sporove.
Također, možda bi se izbjegla konfuzija, čak i pri korištenju riječi duša u tri tumačenja gore definirana, dodajući joj neki kvalifikacijski termin koji bi odredio i točku gledišta iz koje ćemo je razmatrati, ili način na koji bismo ju primjenjivali. To bi, u tom slučaju bila generička riječ, koja predstavlja odjednom načelo materijalnog života, inteligencije, i svijesti, od kojih bi se svaka odlikovala drugim svojstvom, kao što je učinjeno, na primjer, s riječju plin, dodavanjem riječi vodik, kisik, itd. (na engleskom gas npr. hydrogen-gas, oxygen.gas itd)
Tako možemo reći, a možda, bi najbolji plan bio da usvojimo:
vitalna duša za princip materijalnog života,
intelektualna duša za princip inteligencije
i duhovna duša za načelo naše individualnost nakon smrti;
u tom slučaju vitalna duša će biti zajednička svim organskim bićima, biljkama, životinjama i ljudima;intelektualna duša će biti neobično svojstvo životinja i ljudi;a duhovna duša pripada samo ljudima. Smatramo da je važnije biti jasan u odnosu na te točke, jer spiritistička teorija, naravno, temelji se na postojanju u nas bića, neovisnog o materiji, i koje preživi tijelo.
Kao što će se riječ duša često ponavljati u toku ovog djela, bilo je potrebno odrediti značenje koje vežemo uz nju, kako bi se izbjegli svi nesporazumi.
_________________ Ekatarina Velika/Sinhro /Došao sam da te nosim u kuće mojih predaka, da ti pričam da noći nema da odustaneš da želja je glad je vatra...
|