Istina je da napretkom svijesti postajemo sve osjetljivi i da dobijemo takoreći metu na leđima. To onda obično onda od nas zahtjeva promjenu dosta navika, ne jer si ti "duhovnjak" a te navike su loše, nego jer jednostavno, više ti ne pašu. Znam to iz vlastitog primjera tipa s alkoholom i travom, nekad sam ih obožavao, sad ih nemogu više organski smisliti. Isto je sa prijateljima koji su demonizirani, dok nekad to nisam primjećivao, sad me samo njihovo prisustvo tjera na povraćanje. Slažem se da se treba paziti nekakvih negativnih utjecaja, no ne mislim da bi ih se trebalo kompletno izbjegavati, niti je to moguće. Kad jednom na leđima dobiš metu, dobivaš negativne utjecaje ko na pokretnoj traci gdje god bio, a na na tebi je kako ćeš se prema njima postaviti.

Isti ti negativni utjecaji, od kojih nam je loše, je upravo ono što nas tjera na napredak. Realno, čovjek po prirodi zapravo nije pretjerano aktivno biće (u smislu samorazvoja). Znam mnogo ljudi koji su se trudili doći do napretka svijesti jedino dok im je bilo loše, kad im se situacija stabilizira, batalili su bilo kakav samorazvoj i nastavili po starom. I pozitivni utjecaji mogu biti dio manipulacije, ako nejde batinom, možda ide mrkvom.

Da nema negativnih utjecaja, nitko se nebi trudio razviti, tu su s razlogom. Ne znam jesi čitao Kastanedu. Njegov učitelj Don Juan i Juanova ekipa su namjerno tražili ljude koje su nazivali sitnim mučiteljima, tj. one ljude koji zrače negativnim utjecajima da bi na njima vježbali svoju idržljivost i vještinu odnošenja prema i među drugim ljudima. Istovremeno su time vježbali samog sebe da postanu otporniji. Ja ne mislim da bi svi trebali sljediti takvu praksu, ionako nam život donese takvih mučitelja nekad i više nego što možemo izdržati, no opet, isto tako ne mislim da bi trebalo bježati od svih negativnih utjecaja. Kako napredujem, na samom sebi vidim da nešto što je za mene u jednom periodu života bio negativni utjecaj, danas je manja smetnja, ako i to. No u zamjenu zato, dođe nešto novo. Na kraju, ovaj svijet, matrix, je sazdan na tim istim negativnim utjecajima.

Ovo s gradovima, jednostavno nije točno. Istina da je u gradovima napetost veća i ima više negative, no to ne znači da se u njima nemožeš razvijati. Ako znaš iskoristiti situaciju, možeš i brže nego da sam sjediš negdje u planini. Možda je nekad i vrijedilo pravilo da se u osami lakše uči. No danas, uz svu tehnologiju koja je dostupna "drugoj strani", mogu te gađati gdje oće, s čim oće i kad god oće i nema te planine, šume i hrama koja će te zaštiti. Ako si meta, meta si bilo gdje. Nemaš gdje pobjeći. Naravno, to nikako ne znači da se moramo namjerno mučiti i ostajati negdje, gdje nam doista nikako ne paše, od posla, porodice, pa do grada, ali to ne znači da vrijedi za sve i da je napredak u takvim okolnostima nemoguć. Povlaćenje u osamu, dalje od grada i ljudi, posla, porodice i normalnog života bi imalo smisla jedino ako smo sve unutarnje komplekse i negativne utjecaje prevazišli, pa više nemamo što raditi u realnim životnim situacijama, jer iz njih više nemamo što dobiti i naučiti.

Matrix je sazdan po njihovim pravilima, to je nešto što nesmijemo zaboraviti. Mjenjati postavke matrixa je jednako tome kao da lik iz igrice, pokušava promjeniti postavke same igrice. Jednostavno, nejde.

potpisujem, Sjenko

Selo ili grad, posao ili dom, obitelj ili stranci, isto je . Osjetljiv čovjek osjeća svaku glupost kao da ima metu na leđima. Jer tako i funkcionira, ne zna se svađati, suprotstaviti. Poznajem ljude koji se zaista ne svađaju, ali toliko dave svojim objašnjenjima, a i sami znaju da takva objašnjenja nemaju smisla, da čovjek zaista ne želi im nikada više ništa prigovarati i oni su pobijedili.

Kao u braku, obično muž prigovori, a žena toliko tupi da muž na kraju potpiše predaju iako je u pravu. Tko može više i upornije sra... taj pobjeđuje.

Da bismo zajedničkim snagama usmjerili fokus ka moćima koje posjedujemo ali ih moramo naučiti aktivirati treba nam nekoliko čvrstih odluka.Oko prve smo se složili,živimo u zatvoru (matrixu) i to želimo promijeniti jer osjećamo da smo puno više od onoga u što se pretvorio život čovjeka na planeti (spavaj,jedi,idi na posao..spavaj).
Druga stvar je (po mom mišljenju) pobijediti strah.Zašto se bojati reptila,vladara,svih onih koji nas drže u zatvoru kad im time dajemo moć.Ona pripada nama! Oni su izmišljeni baš zato što se boje naše moći jer da nije tako ostali bi prešućeni,sakriveni i bez problema bi uništavali one drugačije.Nikada mi ne bi znali za njih da oni to ne žele,nikada.Imaju osam milijardi ovčica i jedini zadatak im je da to i ostanu a ona šačica koja se probudi,nju moraju ostaviti na miru i prežaliti.
Tu leži naša moć,u spoznaji da su nas zauvijek izgubili.Prestanimo se bojati!!!

Mala Koko, nekako smo najbliži po sagledavanjima, ali, eto opakog reptilskog ometanja , nikako da stignem da prokomentarišem ni one tvoje prethodne ideje. Ali, trudim se u tom smeru!

Naši individualni duhovni napori bi mogli da budu u prepletu sa kolektivnima. U delu u kojem bismo mogli da razmenjujemo ideje i iskustva i da ostvarujemo zajednički fokus na zajednički postavljenom cilju (ciljevima).

Kolektivno povezivanje, udruživanje, kolektivni fokus ima svoje posebnosti i svoje posebne moći, odnosno moći koje i pojedinac može, mogao bi da dobija svojim uključivanjem u njih, povrh onoga šo su njegove individualne težnje.

Ako pogledamo neka iskustva iz istočnjačke duhovnosti - jasno je da mnoga njihova postignuća proizilaze iz kolektivnog fokusa, ne iz nekakve objektivne dejstvenosti nekih metoda i postupaka.Jednostavno, ako se nađete u društvenoma ambijentu u kojem se kolektivno podržava koncept o, na primer, posebnim postignućima koja omogućuje meditacija, vi ćete ih i imati, zahvaljujući podršci kolektivne svesti. Ako tu isti metodu primenjujete sasvim odvojeno, individualno, u nekim drugim uslovima, zapadnjačkim, meditacija vam ne može biti ništa posebno, tek vid dublje relaksacije.

Ili, drugi primer, iskustvo sa pukovnikom koji je otkrio, tj. preneo Zapadu praksu "pet Tibetanaca". Kada je on došao da održi predavanje ljudima koji su se okupili na nekoj vrsti seminara, niko mu nije davao više od 40 godina, iako je imao oko 70. Posle otkrića "pet Tibetanaca" ove vežbe se vežbaju širom sveta, ali niko nije mogao da ponovi ni približni rezultat koji je postigao pukovnik, a koji se pod uticajem "pet Tibetanaca" preporodio - u nekom indijskom manastiru i u sredini u kojoj se ovoj vežbi pridaje posebno magično dejstvo.

Nas su, zapadnjačke duhovnjake, Matriks i njegovi Čuvari vešto razbili ne na grupe i grupice, nego na sasvim usamljene pojedince koji se, svako za sebe trudi na nekom svom duhovnom putu. Internet forme su mogle u svemu ovome, u intenzivnijem duhovnom povezivanju većeg broja duhovnjaka, da odigraju veliku ulogu, ali - Čuvari vešto iskrive svaki takav pokušaj. Sećam se živih aktivnosti na forumima negde 2008, pa možda sve do 2010, ili 2011. godine, posle toga - sve više sahnu ta interesovanja, tako da danas, bar na našim prostorima, jedva da se i nađe neki nešto aktivniji forum. Isto je ili slično i sa duhovnim portalima.

Ljudi kao da gube interesovanje za međusobno povezivanje, a kamoli za zajednički fokus na onome što bi si postavili za kolektivni cilj. Preostaje, dakle, samo maksimalno intenzivan individualni rad, pa, ako nekome pojedinačno pođe za rukom aktiviranje Moći - da takav bude inspirator za ostale, onda bi mogla da krene i zainteresovanost za međusobna povezivanja. Ovako, ima se utisak kao da se svi osećaju da zašli u neki ćorsokak, pa možda čekaju da ih na neki pijdestal izdigne neko spolja, neke nove energije, sile, itd.

Mislim da je suočavanje sa strahom, kao i sa drugim teškim emocijama i energijama - suštinski individualni problem, ali bismo u vezi sa njim, svakako, jedni drugima mogli itekako da pomažemo, kao što je u prethodnoj poruci rečeno, razmenom ideja, a u ovome posebno - ličnih iskustava.

U međusobnim povezivanjima u većoj meri bismo mogli da raskrinkavamo sve mehanizme kojima nas se drži u ropstvu. Za početak je to dovoljno, tj. NEOPHODNO. Jer, kako možemo tragati za rešenjima, ako probleme i ne vidimo?! Na primer, mislim da nema sistema na Zemlji koji nije pod entropijom, a što se na individualnom planu očituje kroz enormno energetsko iscrpljivanje pojedinaca. Bilo gde, u bilo kojem sistemu da radimo - podvrgnuti smo enormnom energetskom iscrpljivanju. Već sam napred dao mali osvrt na svoj rad u školi. Iz godine u godinu nabacuju nam se neki suludi i izluđujući formalizmi, neke formalne obaveze koje nemaju veze sa suštinom, sa obrazovanjem dece. Kako nam se trpa sve više tih besmislenih obaveza, tako sve više vremena i energije treba onima koji su u takvom sistemu, da odgovore obavezama. A, PARADOKSALNO - HAOS U SISTEMU SE TIME SAMO POVEĆAVA. Brdo fomalizama nam se natrpava da bi se stvorio veći red, a ono se samo povećava nered. Entrpija!

Ja sam pošao od svoje oblasti za koju sam trenutno prikovan, ali znam da je isto ili slično svuda. Zar se ne suočavamo sa uvećavanjem, umnožavanjem regulativa svuda i na svakom koraku?! ZAR SE TIM ENORMNIM UMNOŽAVANJEM REGULATIVA ZA SVE I SVAŠTA - SAMA EVROPSKA UNIJA NE PRETVARA U PRAVU KARIKATURU?! Propisi za veličinu i oblik krastavaca, voća, povrća, itd! Roterdamskova "Pohvala Ludosti" je beba za ovo što čini EU! Umnožavanje regulativa, sve više rada i energije se isisava od onih koji su tim regulativima podređeni, želi se red, a samo se povećava nered, itd.

Dakle, za početak je dovoljno da ljudi masovnije postanu svesni samih ovih dešavanja kojima su podvrgnuti. NAJTEŽA JE I NAJJADNIJA NESVESNOST LJUDI POZADINE OVIH DEŠAVANJA! Kada pogledam ljude oko sebe, u školi... Sve ove formalističke gluposti koje nam se nameću - doživljavaju kao nešto što verovatno ima neku svoju svrhu, te kao vredni đačiči još se trude da budu što bolji u tome. Ako već moram, ono što je besmislica ja otaljavam na najlakši mogući način, često parodairajući i karikirajući svuda gde je to moguće. Pa težak formalistilki namet pretvaram i u zabavu. Naravno, svuda gde mi okviri to dozvoljavaju. To ispada kao jedan od principa koji neki duhovnjak preporučuje, za uočavanje negativnosti koja nas muči: "Vidim te!". A razlika između otaljavanja onoga što nam je jasno da se mora uraditi, i našeg zdušnog izvršavanja kao značajne obaveze - velika je. Upravo u takvoj percepciji, da su to smislene i važne obaveze, pojavljuje se i zona energetskog iscrpljivanja, ali i, kao što stoji u gornjem citatu - straha, zastrašivanja ljudi.

Ja izvršim obaveze, u nekom obimu, tako da ne mogu da snosim konsekvence za neurađeno (pošto sam, kao što rekoh, već u sistemu u kojem trenutno moram biti). Međutim, kada tome pristupam kao dosadnoj ili aktivnosti u kojoj karikiranjem čak mogu da se zabavljam, ja već stvaram manevarski prostor kojim eksiviram energetsko iscrpljivanje. Ne kažem da je baš uvek i svuda moguće, ali, svuda se može tragati za takvim načinima.

Sve u svemu, da ima raspoloženja za kolektivni fokus, ako ne baš odmah na Moći, a ono za početak na mehanizmima Matriksa preko kojih nas se drži u porobljenosti, imali bismo toliko toga da uočimo i da kreativno izmišljamo rešenja preko kojih se može izvoditi makar "beli štrajk".

Slažem se sa svakom rečenicom tvoga teksta! Savršeno su nas opteretili besmislenim radnjama koje prikazuju neophodnim napretkom školstva,zdravstva,pravosuđa i uopće ljudskog života.

Ulaskom u EU zatrpani smo novim zakonima koji sada imaju engleske nazive jer su neprevodljivi ili ih ne znamo prevesti a najsmiješniji mi je onaj o recikliranju kućnog otpada ili jednostavnije rečeno smeća.Sada postoje kante za papir,metal,plastiku,staklo,hranu i sve to trebamo odvajati ili kraj kante što znači zavlačiti ruke u vrećicu sa smećem koji smo donijeli ili kući imati pet,šest vrećica i to onda bacati u baje.Ono što je meni besmisleno (nisam čula druge da se bune ni kod nas ni u EU)je promatrati kamion od Čistće koji stiže i sve to lijepo natrpa prazneći kantu za kantom,izmiješano kao i prije odvajanja.Zašto onda mi moramo odvajati smeće kad ga oni pomiješaju? Zbog discipline (kazne su velike a spominju nam i da će kante biti šifrirane da bi nas mogli kontrolirati),poslušnosti i oduzimanja vremena.Susjed susjeda može prijaviti ako ne reciklira ili baci u njegovu kantu. Žele nas otuđiti,zaposliti besmislenim radnjama,oduzeti nam još malo slobodnog vremena a sve pod maskom brige za nas.

Kad već vidimo taj "vrli novi svijet" i moramo mu se pokoriti barem stvorimo mjesto na kojemu se možemo zajednički rugati,razmijenjivati ideje i uzdizati se do visine promatrača kojemu ne mogu ništa jer se ne sekira (smije se) mada je prisiljen živjeti po njihovim pravilima.Kad se već toliko trude da nas pretvore u poslušne robove,indentično informirane iz jednoga centra moći,zatupljene njihovim "znanstvenim" dostignućima onda smo mi već napravili veliki korak što smo se rascjepkali na individue,usamljene i "luckaste" ali izvan kalupa.
Sada se trebamo okupiti u grupu koja ima veću snagu,više sjaja,veću moć.Razmjenom iskustava,polemiziranjem,sugestijama mi možemo podizati svoju energiju i imati utočište od pijavica,lešinara i kradljivaca naše energije.Iskrenošću i bez fige u džepu možemo otvarati sve teme i dijeliti razna iskustva,literaturu,ideje.
Uostalom,bit će to mjesto (već je) na kojemu nikome nismo čudni i neshvatljivi.

Koncentracija ili fokus kod čovjeka je: što želim imati? I onda razne želje: ljubav, obitelj, prijatelje, novac, uspjeh, zdravlje itd. I onda:ako to nemam- nesretan sam, ako imam (dobijem plaću)- sretan sam.
Zatim, slijedeće razmišljanje: dobio sam rak- prestati ću pušiti, kad bi našao curu- završio bi fakultet, oprat ću suđe-jer dolaze mi gosti, želim smršaviti- moram na dijetu. Dakle, radimo nešto jer moramo. Zbog nekoga ili nečega.
Bit je u slijedećem: nešto želim,a da bi to ostvario moram učiniti to i to.I to je pogrešno, frustrira, jer nemamo ono što želimo.I jer moramo teško raditi da nešto dobijemo i odricati se.

Fokus bi trebao biti na aktivnosti koju treba danas odraditi. Svaki dan pospremam kuću dva sata, a nije bitno hoće li doći gosti. Svaki dan učim dva sata iako nemam ispite. Prestati ću pušiti jer mislim da bi to bilo dobro za mene.

Razvija se volja, a volja je bitna i kod Martinog (duhovnog posla) i kod Marijinog (ostali poslovi) rada. Marija je pripremala ručak, Marta je slušala što Isus govori. A složit ćemo se da je jedno i drugo potrebno dok smo na ovoj Zemlji.

Bitan je plan, a zatim i volja. Ako je neko pušač fokus mu je na cigaretama, na pušenju. Ako svjesno svoj fokus prebaci na nešto drugo, na posao, čitanje, mirna usta onda razvija volju i prestaje pušiti.

Jer čovjek je automat, automatske misli,riječi, pokreti, osjećaji. Bit je u prekidanju tog automatizma i uvođenje svijesti u svakodnevni život.

Ako još nema uslova, interesovanja i energije za uključivanje u kolektivna nastojanja na promenama - iskoritimo sopstvenu intencionalnost, mehanizam sa kojim svakodnevno funkcionišemo, koji nam je non-stop aktivan skoro na svakom koraku (ako krenemo da jedmo - mi već idemo za ciljem koji smo postavili, itd.), a to je mehanizam postavljanja ciljeva i nastojanja da ih postignemo, ostvarimo ili realizujemo.

Za početak, dakle, u svojim individualnim nastojanjima: promislimo - da li smo i koje ciljeve sebi na duhovnom i psihološkom planu sebi postavili.

Sjenko je napisao: Isti ti negativni utjecaji, od kojih nam je loše, je upravo ono što nas tjera na napredak. Realno, čovjek po prirodi zapravo nije pretjerano aktivno biće (u smislu samorazvoja). Znam mnogo ljudi koji su se trudili doći do napretka svijesti jedino dok im je bilo loše, kad im se situacija stabilizira, batalili su bilo kakav samorazvoj i nastavili po starom. I pozitivni utjecaji mogu biti dio manipulacije, ako nejde batinom, možda ide mrkvom.

Da nema negativnih utjecaja, nitko se nebi trudio razviti, tu su s razlogom.

Da je batina izašla iz raja već bi odavno na zemlji bio raj.
Koncept današnjeg čovjeka je blijeda sjena prvotnog čovjeka koji je zamišljen i kreiran , čiji se DNK sastojao od 12 spirala odnosno svaka pojedina kosmička rasa (njih 12) je dala dio svog genoma sa namjerom da kreira superiorno biće koje će predstavljati najbolje od svakog pojedinačno.
To je bio lijepo zamišljen eksperiment koji je kasnijim dolaskom reptila propao, sve ovo funkcionira po principu pokus - pogreška.
Na zemlji su postojale mnoge čovjekolike rase koje su se iznenada pojavile neko vrijeme trajale i odjednom misteriozno nestale gdje ne stoji da će tako biti i sa današnjim čovjekom.
Kažeš da je čovijek lijen po prirodi te da mu treba batina ili mrkva da bi evoluirao, kao prvo treba znati da je čovječnost samo omotač te da iza svega stoji svijesna jedinka DUH koji je po svojoj prirodi uvijek potpun, neuništiv i samodostatan, samo osobe koje nemaju duhovnu komponentu grčevito se bore za svoj opstanak i dominaciju ovdje, za njih je osjetilni svijet sve što postoji jer je to njihov krajnji domet.
Evolucija čovjeka je još jedna od zamki new-age filozofije, vladajuća elita je opsjednuta nekvim evolucijama, najprije Darvinovim fizičkim a u najnovije vrijeme nekakvim duhovnim evolucijama.
Duh ne evoluira on je u svoj svojoj grandioznosti (kao što sam naveo) potpun, niti mu se može išta dodati a niti oduzeti, on je čisto svijetlo i kao takav nema alternativu, jer gdje je svijetlo tame nema.
Svijetlo u ovom univerzumu nije pravo svijetlo već blijedi odsjaj ili žižak, takvo lažno vijetlo baca sjenu jer nema vlastiti izvor, za svoj sjaj ono krade i otima tuđu energiju.
Tama u duhu ne može postojati jer je duh samoobasjan..

Govorim iz iskustva, što sam vidio oko sebe. Ljudi oko mene se ne trude razvijati ako su zadovoljni, ako su pak nesretni, onda panično traže izlaz. I neki od njih s vremenom i dođu do nečeg.



Hajde ponovno pročitaj što sam napisao o mrkvi i batini. Nit gdje spominjem evoluciju, nit kažem da čovjeku išta treba da evoluirao, a ponajmanje tvrdim da duh evoluira. Negativni utjecaji mogu biti uzrok nezadovoljstva, koje bude poticaj za napredak.

Mrkva i batina su u ovom kontekstu oruđe "iluminata". Kao što sam napisao, mnogi kad su pod negativnim utjecajima počnu tražiti izlaz. Mrkva tu iskače, da bi pojedinac najednom bio zadovoljan i ponovno se uljuljkao u programe.

Ovo što kažeš za "duh" (ako ti se sviđa tako to zvati) je točno, no ne znači apsolutno ništa u praksi ako to sam ne realiziraš. Pogotvo ti ništa ne znači ako to negdje pročitaš i uglaviš u svoj konceptualni scenarij svemira.

Potpuno se slažem s tobom Sjenko,sve o duhu tuđe su priče i fraze i ne znače ništa ako sam,iskustveno ne upoznaš poredak stvari.
Ljudi su zvrkovi koji se neprekidno vrte u krug ne uočavajući ponavljajuće cikluse,ne učeći kroz svoja iskustva.Podići svijest znači najprije ugledati te ponavljajuće cikluse,robovanje emocijama i shvatiti da si sam jer je to iskustvo samo za tebe i samo tvoje.Zato se događa da neka osoba jedno kaže a druga to shvati potpuno drugačije.Shvaćamo iz svoje biti i čujemo ono što trebamo mi takvi čuti a to dovodi do nerazumijevanja,različitih zaključaka jer istu stvarnost ne doživljavamo isto.
Kako ljudi žele zajedništvo jer se tako bolje osjećaju onda im vladari nude tragedije koje ih ujedinjuju,ratove u kojima s pjesmom odlaze u smrt za njih,velike nogometne ili nacionalističke događaje.Biti promatrač,gledati kako se ljudi vrte u krug i pažljivo se provlačiti oko njih pazeći da ne zapnu za tebe i povuku te u svoju vrtnju znači da si očistio sve svoje emocije koje su te uvlačile u ropstvo i sada si konačno svijesno biće.Ti znaš njihove poteze prije njih jer više ne robuješ šablonama,ne poistovjećuješ se sa potezima političara,nisi država,ni narod,nemaš obožavanog lika kojega ćeš slijediti jer divno priča-ti si oslobođen i više se ne vrtiš u krug.Tada kreće nadgradnja,sinkroniciteti,svemir te uči i pokazuje da je živ.Više nisi sam i više se ne bojiš nikoga.

https://www.youtube.com/watch?v=jzfIDr8qCpU

I pravo pitanje je kako za sebe izabrati frekvenciju na kojoj želimo biti. Stvarnost koju želimo iskusiti. Tv program koji nam treba i koji želimo. Kao da smo u tv emitiranju koji ima 20 programa i želimo za sebe biti na kanalu 2, a ne na kanalu 9. Da bismo bili na kanalu 2 moramo imati frekvenciju kanala 2. Ako je kanal 2 Božji kanal i ako se na njemu nalaze sve dobre i pozitivne stvari putem molitve i čitanja Biblije usklađujemo se s tim kanalom i onda se dobre i pozitivne stvari počnu dešavati. Možda imate neke druge načine da uhvatite frekvenciju kanala 2, ali budite oprezni.

Ne bih da se ubacujem kao pao smarsa jer nisam procitao bas svaki komentar,ali što se mene tiče,oko ove teme tu je jedan vrlo jednostavan odgovor i samo To.

Spoznavanje Matrixa je sasvim dovoljno za Čoveka.To Miroslave što si napisao na pocetku,to je tako samo ako si u duhovnom Egu,dzaba nama moći,nema nam unutrasnje evolucije ako se identifikujemo snjima.

Kad recimo 100 ljudi odu u bioskop da gledaju film Matrix....od tih sto njih 10 ukapira o cemu se tu desava izmedju redova,a 1samo to spozna.On ima cilj i njegovo trčanje ka tom cilju čini ga neustrašivim,Moći su kao znoj,posledica od tog trčanja,bas kao poput Nea.
Njegov cilj je Svest

Po meni,svako detaljisanje van toga je samo šibanje u prazno,ali ja samo kazem,to je samo moje mišljenje.
Pozdrav

Ciljevi

Orijentisati se prema svemu onome jasnom i konkrtenom što imamo oko nas i u nama, a pomoću spoja uma i intucije! Ostavimo po strani velika kosmička pitanja! Prethodno radimo na ličnom (i kolektivnom) čišćenju od loših energija, ili energija niskih vibracija, koje nosimo u sebi, negde u sebi, u podsvesti ili u nečem drugom, nekom drugom regionu nas samih. Te radimo na aktiviranju naše Moći, sputane takođe negde u nama samima. Onda će nam se ili ukazati sami po sebi odgovori na kosmička pitanja za koja sada olako uzimamo da su nam sasvim jasna, ili ćemo moći da zalazimo u područja u kojima ćemo naći odgovore. Za šta trenutno još nismo zreli, tj. u vezi sa čijim otkrivanjem i shvatanjem su nam nabačena ograničenja, ili smo naprosto sa takvim ograničenjima "dizajnirani", ne mi kao suštine koje su zašle u ova tela, nego sama ova tela; ograničenja koja su nam, valjda, svima jasna. Te je mudrije, racionalnije, duhovno produktivnije da se bavimo onim aktivnostima i pitanjima, iz svog okruđenja i iz svog funkcionisanja, a u kojima se pouzdanije možemo snalaziti, nego onim pitanjima i problemima u kojima se moramo oslanjati na nečija objašnjenja, bilo iz naše ravni postojanja ili van nje, a da pri tom nismo sigurni kakav je uistinu taj "neko" i sa kakvim namerama nam je davao sva ta objašnjenja.

U vezi sa svim drugim informacijama mi ne možemo biti sigurni: da li su nam podmetnute ili su istinite. Da li se Duh ne menja? Otkud mi to možemo znati?! Neko je to negde rekao. KO?! Možemo li mi tome nekome verovati?! Možda je to istina, možda nije. Valjda smo se do sada na sto načina i hiljadu puta, svako od nas, osvedočili u laži i manipulacije, kojima smo izloženi, kojima se zasipamo kao bujicama.Da li su oni, te laži i manupulacije, tvorevina baš Iluminata ili Reptila, ili nekih drugih bića i sila - ne znamo direktno, tek - laži i manipulacije, nastojanje da nas se drži u Zatvoru - očigledno je svakome ko je iole progledao, ili ko je iole uspeo da pronikne dublje u realnost u kojoj smo.

Dakle, da li se Duh menja - ne možemo znati. Orijentiri svuda oko nas nam baš govore suprotno. Sve u Prirodi se menja, sve u Prirodi je podvrgnuto rastu i razvoju. A po planu ili programu koji se bar mogu slutiti. Iz semenke raste biljka, baš po programu te same biljke, iz semenke neke trave neće iznići eukaliptus. Biljka, kad počne da niče, svakim danom je sve veća, ima svoj rast i razvoj. Priroda, uopšte, od proleća ima svoj rast i napredovanje, od "pustoši" ili hibernacije, u kojoj je u toku zime. To, što se sve dešava po fazama i ciklusima - upućuje nas na mogućnost postojanja reinkarnacije; dakle, u nju se ne možemo direktno osvedočiti, o njoj piše u mnogim knjigama, ali, na osnovu dešavanja oko nas, u Prirodi, mi možemo sebi dopustiti takav kosmički mehanizam, za koji možemo naći i druge potvrde, ali, one su ovde nebitne, poenta je u nečem drugim, što je već istaknuto.


Uz napomenu: pod evolucijom se ne mora misliti samo na fizičko-darvinističke promene u vrstama, nego - uopšteno na: rast i razvoj, kako tela, tako i duha (našeg).

Dakle, sve su ovo primeri za krupna kosmička objašnjenja za koja, kao što je već rečeno, nikako ne možemo direktno, svojim umom i iskustvima da budemo ubeđeni da su dobra, ispravna i istinita. Možda jesu, možda nisu! Ko je taj ko od ljudskih bića uistinu zna kakav je bio prvobitni čovek, da li je imao 12 ili 18 DNK lanaca. I ja VERUJEM da jeste tako nekako bilo, ali ne mogu da imam direktne uvide u to, TE SE TIME I NE ZAMARAM, niti sam spreman da takvim informacijama operišem.

Ko, od ljudskih bića, ima direktne uvide u to da Duh ne evoluira, da u Duhu nema Tame?! Možda jeste tako, ali ne znamo sigurno da li je tako.

P.S. Molim Kartikeya da ovaj odgovor ne shvati kao "napad", ja uzimam da mi jedni drugima ovde možemo da dajemo predloge za neka drugačija viđenja, da dajemo orijentire ili neke druge uglove sagledavanja stvari, niko nikome na formumima ne može da nameće svoje stavove, čak i kad bi hteo!