arwen dor je napisao/la:
Ne mogu se složiti da je bitno u procesu podučavanja poštovati slobodnu volju
Ne generalno.
Evo, slučaj u kojem to ne bi valjalo:
Dijete ima volju trčati i juri ko muha bez glave. Prometnica je blizu. Hoćeš ga pustiti da juri i ispoljava svoju slobodnu volju?
Ako bi to bukvalno tako bilo, onda nitko nikom ništa ne bi rekao i ne bi se prenosila iskustva, ne bi se davali savjeti.
Svatko bi za sebe morao nanovo izmisliti toplu vodu.
a s druge strane, nitko nikog ne može ništa podučiti..ali ga može podsjetiti da to već zna...
Inače...vjetar je kopirao moj post s jednog drugog mjesta...mislim da mi je htio vratiti lopticu...okej, nasmijao me...
Ali....kad se kopira tuđa misao, tuđa rečenica, , trebalo bi napisati da je to citat. zar ne?
To bi bilo fer.
..i...ovo bi mogla biti posebna tema...podučavanje i ograničenja u podučavanju....
slazem se ali dijete i odrastao čovjek nisu ni približno iste faze i nivoi, i različiti su načini pristupanja.
Primjer s djetetom je zanimljiv jer je povezan sa pitanjem ali opet je tu puno dublja problematika.
Kolika je količina razumijevanja i odgovornosti kad roditelj uopce dovedu dijete u situaciju koja je daleko iznad djetetovog nivoa i razumijevanja i poslje mora kršiti slobodnu volju djeteta zbog sigurnosti?
Koja je razina roditelja kao ucitelja gdje je prvi korak zabrana i kršenje volje, a ne prilagodba situaciji i davanjem na izbor sasvim novih lekcija i zanimljivosti od onog jurcanja ili objašnjavanja pak situacije?
i opet arwen sto sam napiso, procjena sta i kako covjeku dat. Da savjet, ali za šta? Traži tonu a može ponijet 20 kila. Oces ga sabjetovat kako ponijeti tonu,kako 20 kila, il ga savjetovati kako da sam procjeni kolko moze ponijeti?
ali opet u praksi, i to kršenje volje često je nekad naš vlastiti limit i najbolje i najsigurnije rješenje u nedostatku spoznaje.
i razumijemo se, samo smo krenuli sagledavat iz različitog kuta.