Kod istraživanja vanzemaljske interferencije nije dovoljno biti jarac u horoskopu. Kad sam bio mlađi i čitao literaturu na tu temu, često su mi bila čudnija „naučna objašnjenja“ od samog fenomena kojeg su objašnjavali. Još tada sam bio načisto s tim da ima tu nešto ali sam konto da bi vanzemaljci prije bila neka dobra bića, nego zloćudna. Međutim, kako sam kasnije više kopao, tako sam polako sticao jednu potpuno drugačiju sliku, te na kraju uzeo u obzir i mogućnost da kao ljudska rasa nismo na vrhu lanca ishrane. Čovjek tu jednostavno vidi da se iza naših leđa odigravaju neke stvari koje su veoma bitne a iz nekih razloga, nismo ih u stanju percipirati.
Naravno, nikakvo čudo, u knjižarama se ne može naći knjiga na tu temu u kojoj ima neka značajnija doza istine. Tu je uglavnom zastupljena literatura koja je u funkciji dizanja i održavanja dimne zavijese. Ako je neka knjiga bestseler, onda možeš biti siguran da sadrži malo žešću dozu dezinformacija.
Međutim, u jednoj kontrolisanoj realnosti, tako nešto mu dođe kao sasvim logično. Jedini problem je taj što koliko čovjek više kopa, više mu postaje jasan stepen, odnosno, sveobuhvatnost te kontrole, čak dotle da ni sebe samog više nije u stanju izuzeti od nje (bez obzira na to što će ga ego ubjeđivati u suprotno). S druge strane, neprijatelja ne treba ni precjenjivati. S treće strane, čini se da ipak imamo sve potencijale da prevaziđemo sve poteškoće na koje nailazimo na razvojnom putu svog bića. Dakle, dosta zavisi od toga kako posmatramo stvari. Na primjer, sada, sa skoro neke 53 godine starosti, ja ne mogu kriviti druge, bilo ljudske ili neljudske entitete, za sve nedaće koje su me do sada snašle, za sve moje udarce glavom u zid ili u patos ili za sve ono loše što mi se dešavalo. Imao sam uvijek potencijal da izbjegnem čvorugu na glavi. Međutim, primjetio sam to, da što sam više postajao svjesniji, utoliko sam manje čvoruga dobijao i manje straha osjećao. Čini mi se da kad bih dobio priliku da se vratim u prošlost i ispravim bilo šta, ništa ne bih ni prstom taknuo. Sve je imalo svoju vrijednost, bilo da sam to tumačio i kao „negativno“.
**
Jedna od knjiga gdje je predstavljena manipulativna uloga „nadzornika“, bila je
Bogovi iz Raja, gdje je Bramley ukazao na ulogu vanzemaljaca u manipulaciji ljudskih bića a takođe i naveo dosta indikacija da su oni ti koji su instalirali religije u našu realnost.
Nametanje religije čovjeku je vjerovatno najefikasniji način za njegovo razoružavanje jer on time predaje svoju moć u ruke nekog drugog, bio to čak i neki fiktivni entitet. Naravno, kad se na različitim prostorima, ljudima instaliraju različite religije (na bazi „isto sranje, drugo pakovanje“), onda se tako dovodi i do međusobne podjele ljudi koje je kao takve lako uvlačiti u međusobne sukobe kad god to „nadzornicima“ zatreba.
I kroz seanse regresije, stiglo je dosta podataka o tome da je u vanzemaljskim bazama viđeno na gomile kojekvih religijskih parafernalija koje nam oni povremeno serviraju ovdje sa svrhom utvrđivanja istog programa. Negdje sam već pisao o tome kako su jednom mom kolegi za vrijeme mise zamijenili srebrne krunice zlatnim, što je ovog pretvorilo iz katolika u turbo-katolika jer je bio uvjeren da se radilo o božjoj intervenciji.
Tako organizuju povremeno i čudesna izlječenja oko nekih manastira i hramova, ukazivanja djevice Marije i kojekva druga „čuda“, o čemu je dosta pisao i S. Freixedo u njegovoj knjizi
Vizionari, mistici i kontaktirani.
Ponekad nekog prvo izlječe, pa ga naguze, kao u ovom slučaju –
ovdje.
Što znači da izlječenje može da predstavlja i navlakušu.
**
Realnost se kontroliše uglavnom uz pomoć kontrole informacija što istovremeno podrazumijeva i kontrolu onih koji distribuiraju „informacije“. Čovjek ugrađuje te “informacije“ u svoju svijest, te mu one onda formiraju njegovu ličnu realnost a uveliko diktiraju i njegovu percepciju. Tako, što više dezinformacija usvojimo, utoliko smo više razvedeni od realnosti. Da bi ubrizgavao dezinformacije (obično pomiješane s informacijama) u ovu realnost, „kontrolni sistem“ mora direktno da kontroliše bar neke ljude a preko njih i ostale, indirektno.
Još prije nego što sam naišao na
Icke-ovu knjigu Najveća tajna, čuo sam, naravno, za grejse i reptile, tako da me njegove tvrdnje tamo nisu iznenadile. Icke je kao i Bramley ukazivao na to da su tzv. kraljevske porodice uglavnom reptilski hibridi kojima je povjeren zadatak upravljanja čovječanstvom. Oni vladaju prema „božjem“ (čitaj: vanzemaljskom) pravu nasljeđa a „plavu krv“ (hibridne gene) očuvavaju tako što se žene i udaju između sebe, dakle unutar tih hibridnih porodica. Sasvim moguće.
Međutim, čini se da je vanzemaljska infiltracija i interferencija daleko dublja?! Nije prošlo dugo, naišao sam na neke materijale i knjige koji su poticali od grupe žena koja se formirala oko Barbare Bartholic. Ona je posvetila cijeli svoj život proučavanju NLO fenomena i bavila se pružanjem pomoći onima koji su tvrdili da su žrtve vanzemaljskih otmica. Tu sam nekako, na intuitivnom nivou, prepoznao da su te žene ušle u samu srž problematike i da govore istinu, za razliku od većine ostalih istraživača. Pored Barbare, tu je bila
Dr Karla Turner,
Eve Lorgen i nekoliko saradnica koje nisu bile poznate ali su skupljale vrijedne podatke s područja vanzemaljskih aktivnosti, uključujući i podatke o aktivnostima satanističkih organizacija (koje su usko povezane s „vanzemaljskom braćom“) itd.
James Bartley je takođe bio pripadnik tog tima. Uspio sam se nekako povezati s par ljudi iz te grupe, tako da sam odatle dobio dosta vrijednih podataka. Tada su u relativno kratkom vremenskom periodu likvidirali Barbaru i njenog muža i još neke žene iz te grupe, od kojih je jedna bila Bartleyeva supruga.
Mislim da je knjiga Dr Karle Turner,
Anđeoska Maskarada, prilično vrijedna jer se na osnovu podataka iz nje može vidjeti nekoliko aspekata vanzemaljske manipulacije. Na primjer, kad vidimo kako su Tedu kroz neke „čudne“ sinhronicitete obezbijedili određen posao na određenom mjestu, da li bi onda isto tako mogli namiještati svoje igrače na određene pozicije u strukturma vlasti neke zemlje?! Naravno, to mogu biti i razne druge funkcije.
Ako dodamo tome ono što B. Bartholic reče, da iste sile stoje iza serijskih ubica i Majki Tereza, onda bi kompleksnost situacije u kojoj se nalazimo trebala biti jasna jer tu slobodno možemo dodati i nacionalne vođe, političare, voskovođe, kojekve duhovne majstore i... Ili bi se mogli zapitati, koga ne možemo tu svrstati? Sebe?! Hm...!? Kako to možemo znati?!
U knjizi je predstavljena i manipulacija kroz Tedovo „duhovno obrazovanje“ preko Maje, jedne zgodne djevojke, koja je u stvari bila klon/kopija koja je bivala povremeno aktivirana i specijalizovana za te svrhe (što se ispostavilo u jednoj kasnijoj regresivnoj seansi, tako da nije bilo navedeno u knjizi); tako da tu postoje i neke paralele sa kasnijim nalazima Dr Malange, u vezi sa praksom vanzemaljaca da prave ljudske kopije i koriste ih za razne svrhe.
Takođe, i manipulacija preko namještenih ljubavnih veza. (Na tu temu je E. Lorgen napisala par knjiga.)
Prebacivanje svijesti/duše iz jednog fizičkog tijela u drugo. (O čemu je pisao i Dr Malanga, na osnovu njegovih istraživanja)
Korištenje čovjeka za pisanje „umjetničkih dijela“, gdje ovaj služi kao medijum. Naravno, isti princip se koristio za plasman svetih knjiga kao npr. Kurana preko Muhameda, biblijskih jevanđelja preko apostola, itd itd. (Na sličan način, „proroci“ mogu naprasno dobiti i vizije.)
Dakle, neki aspekti tog mehanizama manipulacije ipak izlaze na svjetlost dana.
**
U svakom slučaju, čini mi se da je glavni razlog za uklanjanje onih žena, istraživača, bio taj što su one shvatile da vanzemaljci „upload-iraju“ razne virtualne scenarije u žrtve otmica tako da ovi to doživljavaju kao svoja sjećanja i što su bile u stanju da probiju tu lažnu memoriju i dođu do istinskih događaja. Gomila knjiga s onog „drugog nivoa“ je bila napisana na osnovu te „paravan memorije“ gdje su bili prezentirani podaci dobijeni na osnovu instaliranih sjećanja žrtava otmica koji naravno nisu imali mnogo veze s realnošću. Tako su vanzemaljska braća prezentirala jednu lijepu sliku o sebi, koja je uglavnom ukazivala na to da nam oni potajno pomažu u našoj evoluciji dok su nam iza leđa radili sasvim druge stvari. Čak se i za dosta slučajeva „astralnih projekcija“ ispostavilo pod regresivnom hipnozom da „putnikovo“ tijelo nije napuštalo stol u nekoj vanzemaljskoj bazi, dok je ovaj doživljavao svoja „putovanja“.
Nadalje, te žene su još tada poredile neke aspekte manipulacije sa igrama virtuelnih simulacija, kao što je Nintendo ali čija nam pravila nisu poznata, dok su kasnije sve više iz naučnih izvora dolazili podaci da ova realnost stvarno ima virtuelna svojstva.
Figurativno rečeno, dok smo mi gledali gore u nebo tražeći znakove njihovog prisustva, oni su nam ga zavukli otpozada.
**
Na osnovu slike koju sam tada stekao, tj. prije par godina, nakon što sam prošao kroz kamaru materijala na temu NLO-a i vanzemaljaca, došao sam do zaključka da mi tu kao neka ljudska rasa možemo poduzeti iste odbrambene mjere koje mogu poduzeti i ovce u odnosu na našu manipulaciju njih. Dakle, ništa.
Kod žrtava otmica je cijelo vrijeme kružio pojam „osvještavanje“ u smislu da treba „osvještavati“ (uglavnom uz pomoć regresivne terapije) sve što im rade vanzemaljci a „osvještavati“ možeš do bogojavljenja ali otmice ne možeš spriječiti.
S druge strane, moglo se primjetiti i to da među nama ima i dosta onih koji voljno sarađuju s tim silama. Sjećam se da je Icke pominjao kako je sreo npr. dosta žena koje su mu rekle da su doživljavale daleko intenzivnije orgazme prilikom seksualnih odnosa s reptilima, nego s ljudima (odakle je ispadalo da su čak i oni momci iz gornjeg videa daleko slabiji jebači). Ne možeš tim ženama reći – „Ej, nemoj bolan s njima, bolje ti je samnom; ili bar s nekima od nas“ ako im se osladilo; dakle, znaju za bolje i žele bolje a istovremeno im nije bitan nečiji vanjski izgled. Takođe se ispostavljalo i to da ni reptili često nisu pravili diskriminaciju između muškaraca iz žena (isto kao ni Sai Baba) kad se o „aktivaciji kundalinija“ radilo. Dakle, postoji i mnogo ljudi koji voljno ulaze u interakciju s njima a ko od nas ima pravo da im to brani uzimajući u obzir činjenicu da svjestan čovjek treba poštovati slobodnu volju drugih, čak i u slučajevima kad je ona izmanipulisana!?
Postoje robovi koji sanjaju o slobodi a postoje i robovi koji sanjaju o tome da postanu robovlasnici. Ovi drugi će često stupiti u vezu s bilo kim ko im obeća pomoć. A naravno, u ovom univerzumu, nema džabe ni kod stare babe. Sve ima svoju cijenu, sve se mora uredno platiti. Tako će neki svjesno raditi za njih (uglavnom kao njihovi misionari, u sklopu genetskih eksperimenata i stvaranja vanzemaljskih hibrida, itd.) a neki nesvjesno, misleći da hiperdimenzionalne tehnike i duhovne mudrolije koji im stižu od njih, u stvari dolaze direktno iz „božje glave“, te će nam ih i plasirati kao takve. (Ne znam zašto mi baš Sverdlov pade na pamet?!) Koliko je kojekakvih duhovnih majstora i gurua pod kontrolom tih entiteta? Još nisam ništa čuo od onih najpoznatijih duhovnjaka nešto na temu vanzemaljske kontrole a sve pršti od ljubavi i svjetlosti. Niti sam čuo da su oni ikad dobili po ušima. Ili su oni možda prevazišli tako nešto?!
Ovo što mi ovdje nazivamo ljubav je uglavnom ljubav „bio-hemijskih robota“ (kako nas opisuje John Keel) ili tzv. „oksitocinska ljubav“. Kad krava ne voli tele i ne da mu da sisa, nakon injekcije oksitocina, ona naprasno počne da ga voli. Slično tome, postoje i npr. „neurolingvistične“ metode koje muškarac može koristiti da zavede ženu, koje će kod nje dovesti do lučenja oksitocina i ona će se zaljubiti, misleći da se tu radi o nekoj spontanoj ili prirodnoj ljubavi dok je u suštini, cijela stvar bila inducirana. Zato ove naše „ljubavi“ sad ima, sad je nema a važi pod određenim uslovima. U jednoj lažnoj realnosti i ljubav je lažna.
Mnogi gurui i duhovni majstori takođe barataju mentalnim tehnikama koje kod sljedbenika izazivaju lučenje endorfina, gdje će ovi osjetiti veliko zadovoljstvo koje će vezati s prisustvom vođe i njegovim mudrolijama. Jedini je problem što sve to skoro da nema nikakve veze sa svjesnošću, te razvodi čovjeka od realnosti.
Bezuslovna ljubav, kao jedna istinska ljubav, slabo je ovdje zastupljena. Ona se navodno javlja kao prirodna posljedica smanjenja entropije svijesti a smanjenje entropije svijesti podrazumijeva povećanje njenog kvaliteta a povećanje kvaliteta svijesti se ostvaruje kroz potragu za istinom (uz odbacivanje vjerovanja), kroz donošenje ispravnih namjera na nivou bića (a ne ega/ličnosti), te njihovo ostvarivanje uz pravilnu primjenu slobodne volje, kroz pravilne izbore ili odluke, kroz uzimanje u obzir osjećaja humanosti i savjesti itd...
**
Komunicirao sam i sa dosta žrtava otmica koji su ponosni na ulogu koju su im dodijelili njihovi mentori i zaštitnici (obično u smislu njihove posebne misije u ubrzavanju evolucije čovječanstva), nesvjesni da tim silama samo služe kao jedna alatka za promociju i uspostavljanje njihove agende i da će ih ovi odbaciti kao prljavu krpu, kad odrade svoj zadatak (što je lijepo opisao i John Keel u nekim njegovim knjigama.)
Na primjer, J. Walden, pisac knjige Ultimate Alien Agenda je na osnovu svojih regresivnih seansi zaključio da je on, u stvari, „avatar“ jednog reptilskog entiteta koji doživljava ovu realnost kroz njega, da je to sasvim normalno i da je to slučaj s manje više, svima nama. (Dr Malanga je kasnije tvrdio da se čovjek može osjećati tako, ukoliko nosi u sebi „umrlog vanzemaljca“ koji je u stvari živ ali nema svoje fizičko tijelo; međutim, to navodno nije slučaj sa svima nama.)
U svakom slučaju, mi ovdje slobodno možemo zaboraviti modalitet „spašavanja čovječanstva“ jer je „čovječanstvo“ prilično širok pojam. Stvar je individualne prirode. Uvijek će biti onih koji će se rado naguziti tim silama i raditi kao njihova „vozila“ ili „proxy-serveri“, te će i snositi odgovarajuće konsekvence u vezi s tim; dok će biti i onih koji će ići svojim putem, poštujući svoju i tuđu slobodnu volju.
**
John Keel je negdje na kraju svojih istraživanja implicirao kako postoji velika mogućnost da se čovječanstvo nalazi pod kontrolom AI (vještačke inteligencije), gdje mu mi dođemo nešto kao “daljinski-kontrolisani bio-hemijski roboti”. Ili kao likovi u nekoj igri virtuelne simulacije dok se igrači koji nama upravljaju nalaze ispred nekog monitora s joystickom u ruci, u realnosti koja je izvan naše percepcije?!
On, recimo, ide na put, da intervjuiše neke svjedoke i koji god hotel nasumično izabere da prespava u njemu, tamo mu je soba već unaprijed bila rezervisana!? Da li je stvarno on odlučivao gdje će prespavati ili neko/nešto drugo ili je neko/nešto vidjelo neke prednje sekvence filma/simulacije, pa na osnovu njih uređivalo stvari?!
Da ne pominjemo sinhronicitete koji se dešavaju mnogim istraživačima NLO fenomena, gdje ih se navodi da dođu do određenih zajključaka, dok oni misle da su vođeni božanskom rukom do istine!?
Što bi značilo da “kontrolni sistem” možda kontroliše i mnoge od onih (ili sve?!) koji istražuju “kontrolni sistem,” što bi bilo logično?!
**
Što se mene tiče, nekako sam stekao utisak da “nešto neljudsko” jeste preuzelo kontrolu nad ovom planetom i dobrim dijelom čovječanstva, nešto što ima mentalni sklop jednog veoma inteligentnog psihopate koji vješto može da glumi normalnog čovjeka s tim što se tu i tamo mora da oda jer ne može držati koncentraciju 24 sata u danu, niti se može suzdržavati od praktikovanja psiho-patoloških radnji a takođe ih ni stalno uspješno sakrivati. Tako mu onda povremeno i spada s lica ona njegova “maska trezvenosti” (Cleckley-ev pojam kojim je on nazvao svoju knjigu na temu psihopatije). Čovjek može vidjeti i to da je nad cijelu ovu našu realnost nadnesena jedna “maska trezvenosti” dok se psihopatološke aktivnosti i njihovi rezultati istovremeno racionalizuju uz pomoć jedne obilne upotrebe orvelovskog jezika i paramoralizma.
Na principu “kako gore, tako i dole”, (što je vjerovatno rezutat holografskih ili fraktalnih svojstava “univerzuma”, odnosno, Svijesti, tako da se određena struktura manifestuje svuda u određenom stepenu?!), kako postoji sistem prisluškivanja kojeg patokratija na vlasti koristi na ovoj planeti (kao što je “Ehelon” ili onaj NSA sistem “Prizma”), tako mi se čini da postoji i jedan daleko sofisticiraniji sistem prisluškivanja i praćenja koji ne samo da prisluškuje i prati ljudske telefonske razgovore i mejlove, nego čak i - misli. Tako ne bi imali samo “ključne riječi”, nego i “ključne misli”, koje kad se negdje tj. kod nekoga očitaju, aktiviraju i određene “korektivne mjere”.
Da li se tu konkretno radi o jednoj nezavisnoj AI koja vodi cijeli šou-program, (koja može recimo da kontroliše i vanzemaljske entitete ili nam se samo projicira kao oni) ili nezavisnim vanzemaljskim vrstama koje koriste i AI za kontrolu čovječanstva (nešto slično kao što i mi kompjuterizujemo proizvodnju i nadzor hrane) ili o nekoj kombinaciji toga, to je vrlo teško sa sigurnošću znati.
Isto tako, može se vidjeti da kojekakva polutajna i tajna društva koja nisu obavezno satanističke prirode, takođe funkcionišu kao nosioci te agende. Gdje god imaš rituale, tu je pušiona. Čak i narod može funkcionisati kao nosioc agende (svaka čast izuzecima), kao npr. “Jehovini izabranici/miljenici” (he, he, ovo nema nikakve veze s “anti-semitizmom”).
O kakvom god kontrolnom sistemu da se ovdje radi, služenjem niskim udarcima i udaranjem po onim ženama, on pokazuje ne samo svoju podmuklost, nego i da se boji nečega a to može biti samo otkrivanje njegovih slabih tački. S jedne strane, to odjavljivanje iz igre onih najhrabrijih i najupornijih od nas, može zvučati obeshrabrujuće ili frustrirajuće, međutim, izgleda da u realnosti nema napretka bez žrtava. S druge strane, čovjek koji je opasan igrač na ovoj fizičkomaterijalnoj strani, opasan je i na drugoj strani, u ne-fizičkomaterijalnoj realnosti, koja je možda realnija od ove naše realnosti. Ko je lav tamo, lav je i ovdje, i obratno, pa ima i lavlju sudbinu a ko je miš ovdje, miš je i tamo, što ide zajedno i sa sudbinom jednog miša. Mi se uglavnom držimo devize: „Bolje živjeti ko miš, nego umrijeti ko lav“, mada tamo negdje duboko u podvijesti negdje znamo da kao miševi, ne možemo očekivati lavlju sudbinu.
Dok se kojekavim duhovnjačkim Šećer-babama, Krišnamurtama i Kurtama dozvoljava da palamude do besvijesti i dok se njih slavi ovdje kao neke uzvišene duhovne majstore, jednoj Barbari nisu dopuštali usta da otvori a kamoli da napiše knjigu. (Koliko sam čuo od jednog od njenih saradnika, zbog –
ovog njenog intervjua – morala je krv da propiša).
Mislim da sada polako dolazimo u fazu kad tom sistemu (ili onima koji stoje iza njega) možemo poručiti (kao drug Crni onom Švabi u filmu Podzemlje): “Pišaj, pišaj, nećeš dugo”! - i da će sve biti kad-tad uredno naplaćeno; ne iz neke osvete, nego iz razloga uspostavljanja ravnoteže na terenu.
...