Bio je pocetak zime 2009 godine.
Rano jutro, retki ljudi tek idu na posao, radnici na gradilistima su vec budni i rade.
Vreme je hladnjikavo, sveze, Sunce zimsko kao u magli.
U to vreme sam prozivljavao vrlo tezak period zivota, ziveo sam sam u kuci bez grejanja, sa 3 duksa na sebi i para dovoljno da se kupi margarin i hleb, mozda za naredna 3 meseca.
Povrh svega toga, bio sam psihicki rasturen i neuravnotezen, sa totalno suludim idejama.
Niko, pa ni roditelji, nisu imali uticaja na moje stanje. Nikom nisam verovao, nikog nisam slusao.
Oko 6 ujutru sam vec bio na ulici, bez neke posebne ideje sta radim i gde cu.
Zapazio sam tramvaj koji je prolazio a njegov redni broj bio je 0001.
To sam zapamtio.
Svaka ideja o sopstvenoj egzistenciji bi mi lazno i grabljivo ukazivala da je nesto gde trenutno nisam bolja i sretnija situacija za mene.
I tako sam, tog jutra odlucio da odem na autobusku stanicu Nove Pazove, malog grada na 30 kilometara od Beograda, i tamo mozda prespavam narednu noc.
Ta odluka mi nije bila nelogicna, nisam razmisljao da ipak imam stan i da bi se mozda i smrzo na otvorenom.
I tako na ulici, oko 6-7 ujutru sretnem komsinicu koja me pita, ``gde ces``?
``idem u Novu Pazovu``
Sta ima u Novoj Pazovi`?``
NESTO NOVO.
U tom trenutku setim se reklame nekih totalno politickih outsidera ciji bilbord stoji na nekih 500 m nanize na prometnoj raskrsnici, sa naslovom, ``NESTO NOVO``
Tad shvatim da moram nekako da unistim taj plakat pre nego sto odem
Posto je bilbord visoko, trebao bi mi neki debeli kanap da se popnem, mislim se ja.
I tako krenem u potragu za kanapom.
Pomislio sam da bi nesto na gradilistu mogao naci i uputim se tamo.
Usunjam se nekako i zapazim produzni kabl koji se vec koristi izmedju spratova.
On mi je delovao izdrzljivo i pomislim da ga ukradem, onda ne bi imali alate...
Ali ipak, pomislim da kulturno zatrazim neki kanap ako imaju...
I dobijem ga na pozajmicu.
Jamcivo kazem izvodjacu da cu ga vratiti...
I tako, sa kanapom, nitro farbom, naocarima i kacketom krenem u svoju, od Beograda oprostajnu akciju.
Moram priznati da nije bilo lako popeti se na stub od 2.5 m a kamoli pristupiti reklamnom delu sa farbom i cetkom u ruci.
Ideja mi je bila da od njihovih glava stvorim 2 zuta jajeta.
U tom trenutku sam vec bio na stubu ali mi je cinija sa farbom ispala i prolila se po podnozju stuba...
I tako sam morao da sidjem i ponovim akciju.
Zeni koja radi u restoranu u blizini sam vec bio cudan u pokusajima da se kao bezumnik popnem sa kanapom ponovo, pa se obratila saobracjanom policajcu koji je ubrzo dosao i rekao mi da odem.
Nije bio posebno zainteresovan, rekao je to vise iz duznosti za odrzavanjem reda i discipline.
Nisam ga poslusao, ali sam sacekao da se vrati svom poslu...
U mojim pokusajima da zabacim kanap poput Indijane Dzonsa i pomocu njega se uzveram, zeni iz restorana je postalo zanimljivo pa me cikala da se popnem.
``aj da vidim dal ces uspeti``
To je jos pojacalo moju uverenost pa kad sam zakacio kanap odlucio sam da se popnem bez njega.
I uspeo sam.
Kanap je ostao da visi na nekih 5.5 m.
U tom trenutku sam ponovo bio na stubu i gledao sta dalje...
Gledao sam ljude kako prolaze a jedan covek je zastao...
Pitao me sta radim tu.
Bio je cudnog izgleda.
Sa jedne strane delovalo je da je neki beskucnik, odavao je utisak da je prljav ali ipak nijedan detalj nije odavao da je stvarno prljav. Tako je samo delovao.
Prvo sto sam pomislio je kako mu se zanimljivo cakle oci.
Ali ono sto sam zatim shvatio gledajuci ga nekoliko sekundi jeste da su mu zenice bile bele!
Tacnije, iz zenica je prstala potpuno bela svetlost, kao reflektor, ali sam mogao da mu gledam u oci kao i svakom drugom.
U ruci je nosio zutu kesu sa plavim slovima na kojoj pise:
``try, buy, fly`` sve jedno ispod drugog, a ispod slova je bio orao u letu, isto plave boje,
a meni je delovao kao onaj sa winston cigareta..
Pitao me za ime koje sam izmislio...
Pitao me imam li devojku.
Posle mog odgovora takodje me pitao imam li mozda decka.
Sa trunkom nemog znanja koje je u meni bilo,
bez sumnje sam znao da on cita moje misli tako da je svejedno sta pricam.
``vidi kako si sladak, sta radis tu, jel hoces da se obesis?``
Objasnio sam mu sta radim tu.
Ljubazno je predlozio da sidjem, i predlozio da mogu da crtam na njegovom zidu.
Rekao mi je da je pao sa 16000 metara.
Preracunao sam situaciju i shvatio da nije iz aviona, a ni iz satelita.
Situacija mi je bila toliko neverovatna da sam bio ubedjen da sam upoznao Don Henara koji je dosao iz drugog vremena, kao da je kosmos poslao jednu pojavu da mi spasi zivot.
A tek tad sam shvatio da sam u zaista kriticnoj situaciji.
Takodje je rekao da je Teslin rodjak, i jos nesto sto nisam bas razumeo ali poput ``i ja sam tako radio pa su me izbacili``
Taj deo nisam razumeo, ali aludirao je na to da cinim gluposti.
Pitao me: ``Jel ti treba nesto?ispunicu ti bilo koju zelju``
Tad sam se setio jednog mocnog decka koji je davno pricao o nekim vilama koje ispunjavaju bilo koju zelju ali te prati vecno prokletstvo``
I pomislio sam da ce me, ako kazem sta mi treba i on mi to ispuni, pratiti vecno prokletsvo
Zato sam cutao.
Jos me nagovarao da sidjem i pitao vise puta hocu li da se obesim.
``Ajde, sidji, mozes merdevine da uzmes.``
``Mozes na Marakani( zvezdin stadion) da crtas.
``Jel to tvoj zid``?
``Da, to je moj zid``
Rekao mi je da mogu da poginem jer je taj bilbord pod naponom.
Uzvrato sam sa recenicom`` nije pod naponom, dan je, ne radi bilbord``
Rece mi:
``sve je pod naponom, samo ti to neznas``
Jos neko vreme je predlagao da sidjem, a kad je dobio moju rec da cu da sidjem, pozdravili smo se, i on je otisao.
Njegova pojava me jako smirila i sisao sam....
Kad sam se vracao kuci, tramvaj sa rednim brojem 0001, sa pocetka price je obrnuo ceo krug i ponovo bio na skoro istom mestu.