tu vježbu mi zovemo drugačije ali nema veze.
Dobro je da to radiš. To čisti blokade i otvara put energiji kroz tijelo (kroz tijelo postoji cirkulacija energije - slično kao cirkulacija krvi i limfe i energija ima svoje putove kojima bi trebala slobodno da teče) To što ti se čini da ti je prejako, pretpstavljam da je to onaj momenat kad naiđeš na blokadu. Na takvom mjetu se osjeti pritisak, trnci, nekad kao da roniš kroz kamen, ali to nestane čim razbiješ blokadu i kreneš dalje. Također, navala energije tamo gdje dugo nije cirkulirala napravi efekt koji je neobičan, slično kao da te trese lagana struja ili da te oblije vrućina iznutra kao da kuhaš, ako to radimo prvi put bude čudno, iznenadi, a ako i inače ne volimo nove doživljaje to nas prestraši, ali nije neugodno, dapače, kad se prepustiš tome osjetiš navalu snage i dobrih osjećaja. Ako se opireš dok to radiš, ako nemaš povjerenja da je sve u redu pa se nećkaš bi li ne bi li pustila energiju da ide, ako se prestrašiš i stisneš se umjesto da si opuštena, naravno da tako povećaš strah koji je sastavni dio blokade pa time povećaš blokadu koju pokušavaš razbiti. U početku to treba raditi svaki dan, čak i više puta na dan dok postoji razlog za to, a inače, sluša se intuiciju, tj. radiš kad ti dođe. Ja osobno sam imala periode kad sam radila svaki dan, više puta dnevno, a imala sam perioda kad mi nije trebalo pa totalno zaboravim na tu vježbu. Taj period kad se ne radi je potreban da se utvrde novi putevi , da "sazrije" protok koji do sada nije finkcionirao, da bi kasnije mogli dalje. Pretpostavljam da je to razlog zašto je tebi učitelj rekao da radiš jednom tjedno jer je procijenio (tj dobio uvid) da ti treba više vremena da utvrdiš korake. Kao kad se penjemo po stepenicama. oni s jakim nogama preskaču po tri, po dvije, ili jednu po jednu a koga boli noga ili nema snage taj stane jednom nogom na višu stepenicu pa drugu nogu pridruži prvoj-onako kako se po stepenicama penju sasvim mala djeca ...
Postoji slična vježba, mala taoistička orbita ili mikroozmička orbitalna meditacija, gdje se energija od krunske čakre preko svih prednjih čakri pa preko trtice diže uz kičmu do glave, slična tome je vježba da energija ulazi korz pupak pa je tu početna točka za kruženje (uvijek prednjas trana tijela energija ide prema dolje, a leđa prema gore) i tu završavamo tako da dodatno još dlanom vrtimo iznad pupka u smjeru kazaljke na satu 24 pua i obrnuto 36 pua- drugačije vrte muški drugačije žene. Sljedeća varijanta te vježbe nije za početnike pa tu varijantu ne bih ovdje opisivala, i ta diže kundalini, ali to nije vježba koju si ti opisala. Postoji još jedna vježba - gdje se energija iz krunske čakre udiše u pluća s prednje strane do solarnog pleskusa pa sa stražnje strane uz gornji dio leđa i natrag do glave , prati se dah (disanje) i naizmjence se diše jednom pa drugom nosnicom
Ima još jedna vježba koju po mojem mišljenju treba raditi prije nego se počne raditi ovu a to je disanje u blokadu. Vizualiziraš sve tijelo, zamisliš da uđeš u njega u tražiš gdje ima nečega čemu tu nije mjestu. vide se blokade koje mogu imati rane oblike, nevažno kakve ( naša imaginacija tim blokadama daje različite simboliče oblike, time mi sami sebi objašnjavamo detalje o tome kako je ta blokada nastala, to mogu maglice ili kao nekakvi predmeti ili oblici- ali nevažno kao izgleda, to je naš um stvorio kao metaforu) ..kad nađe blokadu, dišeš u to , zamišljaš da u to pušeš svjetlost, , dahom razbijaš i rastvaraš. Još jedna slična je da to što nađeš staviš u kontejner, zlatnu kocku, plavi balon, kako god ti je lakše da zamisliš, i kad si napunila kontejner onda to sve osvijetliš iznutra bijelom svjetlošću i pošalješ izvoru. Jako je važno da energiju koja se oslobodila iz blokade nekud usmjerimo, da ne ostane neusmjerena . Obično je usmjeravamo na icjeljenje majke Zemlje, ili neki drugi određeni cilj ali preporučuje se da bude što neutralniji - za početnike, dok će iskusniji praktikanti to raditi na malo drugačiji način. .
Posebna metoda koja se radi kad odradiš to što trebaju odraditi početnici (neki učenici budu početnici po deset godina, neki samo par mjeseci) ..dakle, sljedeća stvar koju se radi je rastvaranje blokada i pretvaranje blokada u snage- pri čemu se potisnuta emocionalna energija pretvara u kvaltiete ličnosti.
U radu s blokadama moguće je da se doživi sama ta blokada, na kratko se doživi pritisak, osjećaj muke, hladnoće, trnci, prolazna bol, neugoda kao osjet onoga što se nalazi u blokadi. Nekad se blodadu uspije razbiti u jednom trenutku, nekad treba par minuta ili čak, ne odradi se to u jednom pokušaju nego treba raditi par dana, a neke probleme rješavamo kroz niz godina sloj po sloj, dok potpuno ne otvorimo protok - tako radimo na nečem što je dublje i što je posebno važno,što je temeljni problem osobe. Kad se "otčepi" protok, to doživimo kao osjećaj olakšanja, opuštanja, nekad kao navalu snage i velike euforije, radosti , neka ti diđe da plačeš od olašana, nekad da se smiješ, osjetiš navalu velike topline kao da se pržiš na suncu u sred ljeta- koja se i inače doživi kod punjenja energijom nekog dijela tijela koji je dugo bio blokiran. Dakle, dodo, samo ti vježbaj .
I..još nešto....ovo što ću sad napisati možda će ispast će da je vrlo osobno i privatno pitanje, ali to je općeniti obrazac kako se te stvari promatraju u poslu kojeg zovemo "rad na sebi". Dakle Ovaj problem s vježbom kojega si opisala možeš jako dobro iskoristiti da napraviš veliki skok u radu na sebi. Da riješiš svoj glavni problem.
Svi mi imamo neki svoj glavni problem u karakteru (tvoj krakter je tvoja sudbina!) , a oko tog problema se vrte svi naši ostali problemi i slažu se kao bobe a grozdu grožđa. Centralni problem je ona stabljika na koju se bobe hvataju, pa ako uspijemo riješiti tu sabljiku, bobe će otpasti same od sebe.
Razmisli što ti se otvorilo u ovome...Koji je tvoj problem u vezi s ovom vježbom i sa učiteljem?
Koji problem ili odnos iz primarnih odnosa (majka, njegovatelji, otac, obitelj) si preslikala na povjerenje pema učitelju? Mi u osonovi svih problema s ljudima koje susrećemo kroz život imamo zapravo samo jedan te isti problem kojega vučemo tko zna od kada, iz ranog djetinjstva, dojenačke dobi, možda prenatalnog razvoja, poroda, a možda i iz prošlih života a možda smo taj problem pokupili iz etera, iz svoje okoline ("grjehovi otaca" ) od svojih predaka pa ga mi rješavamo jer su nam ga ostavili u nsaljeđe svjesno ili nesvjesno.... Dakle, mogla bi taj problem promatrati i dobiti jako puno korisnih infrmacija o sebi. a možeš i samo vježbati tu vježbu pa će se samo otvoriti i razriješiti sve što treba, ali treba disciplinirano vježbati bez obzira na napore i muke (i kad treniraš neki sport da bi ojačala svoje tijelo ti u početku dobiješ upalu mišića, mučiš se, nije ugodno i nije lako..zašto mislimo da bi vježbe kojima jačamo duh trebale biti be neugodnosti i lake? ) .
Međutim, ako je ikako moguće, bolje je ne ulaziti u blokadu , ne analizirati, nego samo otpustiti bez analiziranja. Tako se postignu izvrsni rezultati ali to malo ljudi može..većina nas ima analitičan um koji voli sve razumjeti, secirati, analizirati...a to je duži i mučniji put na kojems vatko putuje na svoj način, a glavno da se stigne bliže cilju...
_________________ Bitno je očima nevidljivo
|