zelenozubi je napisao/la:
ok, "nosi se" zvuči zabavno, kako se igra?
Igra "nosi se" se je počela rađati meni kao ideja pod utjecajem jednog teksta iz CC knjiga, nemoj obrnuti očima.
Ali nekako mislim da se prije toga mora naučiti i igra "đubre i ništa" da bi bilo stvarnije.
Citat:
La Gorda mi je ispričala kako ih je don Huan
poučavao o toj bitnoj dihotomiji tonal-nagual. Rekla je
da ih je Nagual jednog dana sve pozvao da bi ih poveo
u jednu pustu, stenovitu dolinu među brdima. Načinio
je velik, težak zavežljaj u kome je bilo svega i svačega,
čak je i Pablitov radio tu bio. Dao je Hosefini taj za
vežljaj da ga nosi, a Pablitu je natovario na leđa jedan
težak sto i onda su pošli svi zajedno. Po njegovom
naređenju taj zavežljaj i sto naizmenično su nosili
gotovo punih 40 milja dok nisu stigli na tu pustu
visoravan. Kad su došli tamo, Nagual je rekao Pablitu
da stavi sto tačno na sredinu te visoravni. Zatim je
naredio Hosefini da sve stvari iz zavežljaja rasporedi
po stolu. Kad je sto bio pun, objasnio im je razliku
između tonala i naguala isto onako kako je objasnio
meni u jednom restoranu u Meksiko Sitiju, s tom
razlikom što je primer koji je njima dao bio
mnogo slikovitiji.
Kazao im je da je tonal onaj red koji zapažamo u
svom svakodnevnom životu, a isto tako i onaj naš
lični red koji kroz život nosimo na svojim plećima,
isto kao što su nosili taj sto i zavežljaj. Nagual je,
s druge strane, onaj neobjašnjivi izvor koji drži taj sto
na mestu i liči na prostranstvo te puste visoravni.
Kazao im je da čarobnjaci moraju iz daljine da
motre na svoj tonal da bi bolje shvatili šta se zaista
nalazi oko njih. Poveo ih je do jednog grebena s koga
su mogli da vide ceo taj kraj. Sto se odatle jedva video.
Odveo ih je zatim opet do stola i rekao da se
nagnu nad njim da bi im pokazao kako običan čovek
ne može da obuhvati onoliko koliko čarobnjak može
zato što je običan čovek tu, na tom stolu i drži se
svega, svake stvarčice na njemu.
Onda je naredao da svi redom, jedno za drugim,
pogledaju u predmete na stolu pa je ispitivao njihovo
pamćenje na taj način što bi uzeo nešto odatle i sakrio,
da bi video da li su bili dovoljno pažljivi. Svi su
odlično položili taj ispit. Ukazao im je na to da je
njihova sposobnost da tako lako zapamte sve predmete
na tom stolu posledica toga što su svi razvili svoju
pažnju tonala, ili, drugim rečima, što su obratili pažnju
na stvari koje su na stolu.
Posle toga im je rekao da ovlaš pogledaju u ono
što je na zemlji pa je potom opet ispitivao njihovo
pamćenje sklanjajući kamenje, grančice ili bilo šta drugo
što se tu nalazilo. Niko od njih nije mogao da se
seti šta je bilo pod stolom.
Nagual je zatim zbacio sve sa stola i naterao ih
da jedno po jedno legnu potrbuške na sto pa da tako
pažljivo pogledaju u zemlju pod stolom. Objasnio im
je da se za čarobnjaka oblast naguala nalazi tačno ispod stola.
Pošto je bilo nemogućno zamisliti da se
može baviti ogromnim prostranstvom koje nagual obuhvata,
prostranstvom sličnim toj pustoj visoravni,
čarobnjaci su za svoju oblast aktivnosti uzimali prostor
tačno pod ostrvom tonala, što je slikovito prikazano
onim što se nalazilo ispod stola. To je ona oblast koju
je on nazivao drugom pažnjom, pažnjom naguala, ili
pažnjom ispod stola. Tu pažnju ratnik može da do
segne tek kad sve zbriše sa stola. Kad se stigne do te
pažnje, rekao je da se te dve pažnje spoje u jednu
jedinu jedinicu, i da je ta jedinica u stvari sveukupnost
svakog pojedinca.
Radi se čisto o tome da je čitav svijet normalnog čovjeka za svakog figurativno taj težak zavežljaj koji nosi na leđima i kad bi ga na pet minuta spustio, odahnuo bi i odmorio.
Pa sam jednom odlučio, ajde da pokušam da ne nosim svijet pa šta bude-bude, da pustim sve ko da ne postoji, nek se nosi samo ako želi, otud ime igre "nosi se".
Na prvi mah se čini malo jezivo, ali neće đubre da ode, lebdi okolo i šutke čeka.
I baš u tim trenucima dok je svijet skinut s leđa (više ili manje) negdje ostaje višak one famozne pažnje/energije. Taj višak energije ne znači da ćeš spontano svršavati od sreće, to je nešto tiho što se može manifestirati kasnije u obliku nekog iskustva za koje je čovjeku falilo viška energije, ili se može nešto urušiti jer se poremeti dotadašnja ravnoteža stvari u ormaru...