LiriX je napisao/la:
Nulto stanje, je stanje koj glasi neznam nista, miso se pojavi vi je gledate ne vezete se za nju a i kako bi kad neznate nista.
Ovo gore ti je odlična misao. Civilizacija počiva na prenošenju znanja, osmišljena su zanimanja koja se bave stvaranjem znanja i/ili njegovim prenošenjem. A sve s namjerom da se dostigne Dom sveg znanja ili sveznanje ili Znanje. Očito je put do toga sveznanja onaj koji vodi kroz "nulto stanje" kako ga nazivaš, do ništa. Tako da se može reći: Kad ne znam ništa, znam sve. Ali i: Kad znam sve, ne znam ništa. Čime su hrpe napisanih stranica znanja, dodijeljenih diploma i titula, u stvari ništa, jer ne vode do znanja, nego se udaljavaju od njega. S druge strane, svako znanje je korisno u fazi razvoja pojedinca jer omogućava usporedbe nepoznatog i poznatog, omogućava klasifikacije i strukturu, razumijevanje i učenje, usvajanje novih načina razmišljanja, ponašanja i djelovanja. Utječe na otpuštanje starih obrazaca i usvajanje novih.
Vjerojatno svaka razvojna faza pojedinca treba podršku neke vrste znanja, pod uvjetom da se ne vezuje za njega. Pretpostavljam da se tome treba pristupiti na način da se usvojeno znanje koristi kao alat samorazvoja, sredstvo, a ne cilj.
Citat:
Ego i pravilna upotraba Ega
Stalno se o ovome prica, o egu najvecem neprijatelju krivcu za svu ljudsku patnju itd
Ja stvarno ne razumijem ego , ako za nekoga kazemo da je egoistican
postoje dvije opcije ono sto on govori je istina ili laz
ako je istina onda nije egoista nego je iskren,
Ok znaci ego je laz
Zar svaku laz koju nam hajmo reci ego posalje kad sagledavamo ona nestane , mi gledamo iz stanja nule ne vezemo se jer nemamo za sta da se vezemo posto nista ne znamo
laz isparava i ostaje nam istina malo po malo ciscenjem lazi , otprilike kad ocistimo neku lekciju koju smo trebali shvatiti, ali smo je zatrpali hrpom smeca, dobivamo isinsko znanje, shvatanje, bivamo ispunjeniji, jos je nesto cudno okolina se mjenja , kad ocistimo sebe ,svi oko nas postaju ispunjeniji zadovoljniji.
neki se trude da prekinu misli , ustvari se trude da budu glupi
Sto vece praktikovanje stanja nule, i jednostavno posmatranje
biti sad i ovdje ne znaci da ne mislite, o proslosti ili o buducnosti
sad i ovdje znaci odustajanje od borbe sa samim sobom
slobodno recite mislima da se necete boriti sa njima
samo ih posmatrajte nema potrebe da im vise dajete energije
Imam jedan dobar primjer
Evo uzmite strah
Neki osjecaj od kojeg vam organizam poludi, zasto organizam poludi ,zasto
ja ne zelim strah u svom zivotu, strah vise stete pravi nego koristi, ja zelim zdrav razum
ali sta se desava, nije ovo zelim zelim pa da ti jednostavno kazes da ne zelis strah i da ga vise nemas
Strah je iluzija kao i sva osjecanja samo stanje nule je realno
Strah ne postoi, sad ce te svi reci da lazem, svi ste ga iskusili
epa ono sto ste iskusili nije strah, nego preopterecenje organizma
To se desava zbog prevelikog broja misli na odredjeni problem
Uzmite za primjer da imate osobu koja vam izaziva strah
Kad vidite tu osobu vas ego pocne vam prikazivati moguce scenarije i vi umjesto da sagledate te scenarije i dobijete znanje ili mudrost kako rjesiti taj problem , vi ulazite u konflikt sa samim sobom i idete jos vise u iluziju. Sljedeci problem je kad nema te osobe, onda imate one "pozitivnije" fantazije u koima vi pobjedjujete tu osobu , nanosite joj stetu, ona se boi vas itd naravno onda idu opravdanja i za ove misli.
Oko jedne osobe vi ste sada stvorili citav niz programa koi ce se pokrenuti kad vidite tu osobu
i onda kad se ta osoba pojavi, vi se skamenite, organizam vam poludi , srce pocinje jace da kuca, svaki dio tijela vas izdaje
Zapamtite sve sto je promjenljivo ne moze biti istina, istina je uvijek ista
Trazite stanje nule, ne ulazite u konflikt sa mislima, posmatrajte ne osudjujte ,
Suociti se sa sobom nije nimalo lahko, morate imati cistu namjeru da se promjenite
To bi bilo to za sad ,ako nesto ne bude jasno pitajte...
S ovim se dijelom nikako ne slažem. Ego nije to što si napisao, ali bi moglo biti da je ego napisao.
Ego je po mom mišljenju (što ne znači da je točno) program koji je napisan, instaliran, dograđivan i stalno u pogonu kako bi se uvela robotizacija čovječanstva. A s njome i psihopatizacija.
Kao što kompjuter (hardware) ne može funkcionirati sam za sebe, treba mu software, tako i ljudsko biće koje nije razvijeno ne može funkcionirati bez programa. Jer ljudsko biće je dizajnirano na način da funkcionira pomoću napisanih instrukcija, koje mogu biti poprilično složene. Program su napisali oni isti koji su i stvorili čovjeka ovakvim kakav je danas, nadograđuju ga i dopunjavaju uz našu svesrdnu pomoć. Radimo na vlastitom porobljavanju.
Međutim, čovjek kakav jest je prekrojen od prethodnog čovjeka, mogli bismo reći recikliran, pri čemu je zadržao neke karakteristike prethodnika i to u tragovima. Stoga je ego ustrojen kako bi, istovremeno, služio svrsi svojih kreatora ali i odvojio čovjeka od tragova koji ga mogu dovesti do duhovnog razvoja.
Robotizacija ili psihopatizacija čovjeka je još jedan dodatni program kojeg uvode čovječanstvu. Prethodi joj jako razvijen ego, velika depresija ili ovisnosti o alkoholu, drogama i sl. A i ljudi koji se ubijaju od posla, radoholičari su odlični kandidati. Pojedinci, koji ne moraju po defaultu biti organski portali, su podvrgnuti nizu programiranja i vježbi kako bi za naručitelje izvršili određene poslove. Psihopatizirane osobe dobiju zadatak, kakav god da je, uništiti nešto ili napraviti neki masakr, pri čemu one uopće ne vide problem u tome što čine, ne osjećaju ništa, nisu vezani za to počinjenje. Nalogodavci takvog psihopatiziranog stanja i djelovanja najprije daju instrukcije što je potrebno napraviti, a nakon toga, oni isti dolaze uz podršku institucija kazneno procesuirati počinitelja. Psihopatizirani počinitelj ne osjeća izdaju, jer ima ugašene osjećaje, već samo gleda kako će se spasiti od progona i kaznenog procesuiranja, ima nekakav nagon za samoodržanjem. I potpuno je jasno da se ne sjećaju da su nešto napravili ili da su propustili napraviti kao i da ne osjećaju žaljenje zbog nedjela kojeg su počinili jer je čovjek isključen , a robot/psihopat uključen.
Ovo je prilično teška tema, povezana je s egom, može se odnositi na svakog od nas, jer nitko za sebe, pa ni okorjeli psihopat neće reći da je psihopat jer toga nije svjestan. Postoje trenutci u kojima je čovjek nad kojim se vrši teror psihopatizacije i lomljenja ličnosti, svjestan da se nešto događa i pokušava nešto poduzeti, ali ga program poput kamena oko vrata vuče natrag u psihopatizirano stanje. Stoga takve osobe ispoljavaju i ljudske i neljudske karakteristike zbunjujući time svoju okolinu, koja bi najradije stvari ove vrste klasificirala kao čiste slučajeve ili si čovjek ili psihopat. Zar je moguće da postoji kombinacija? Na žalost okruženi smo upravo kombiniranim oblicima čovjek/psihopat. I nije isključeno, da smo upravo i mi, jednako tako podvrgavani psihopatizirajućim tretmanima s manje ili više rezultata. Svakog trenutka kad isključimo ego, isključili smo i psihopatizirajući program. No, treba se držati zlatne sredine, naime, ako se ego u potpunosti isključi , a ne provede se odgovarajuća zaštita, tada nalogodavci takve osobe kondicioniraju za žrtve psihopata. One su svojevrstan okidač na koje psihopat reagira i izvršava svoje nedjelo.
Stoga ti predlažem, ukoliko želiš, prije nego nastaviš pisati o egu pod tako moćnim naslovom kojeg si stavio, da prethodno istražiš što su drugi napisali i iskustveno prošli. Pa iz toga izvuci zaključke, usporedi ih sa svojim iskustvima i razmišljanjima i tek tada objavi.