Aha dorokusai, moram ponovo pročitati knjige, hvala, sad bi mi to ponovo značilo puno više nego prije.
Dođavola, Orao je veći nego sam mislio!

Što se tiče tamnog mora svijesti, ovo sam uočio kao bitno:

»Vračevi koji su došli nakon apokaliptičkih prevrata o kojima
sam ti govorio«, nastavi, »vidjeli su da u trenutku smrti tamno more
svijesti usiše, da tako kažem, kroz spojnu točku, svijest živih bića.
Oni su također vidjeli da se tamno more svijesti na trenutak koleba
kad se suoči s vračevima koji su sagledali i prepričali cijeli svoj život.
Neki su to učinili tako temeljito, a da toga i nisu bili svjesni, da je
tamno more svijesti preuzelo njihovu svijest u obliku životnog isku­-
stva, ali nije dotaknulo njihovu životnu snagu. Vračevi su otkrili
ogromnu istinu o silama svemira: tamno more svijesti želi samo naše
životno iskustvo, a ne našu životnu snagu.«

Mislim da negdje još ima napisano da se čovjek može osušiti energetski u nekoj fazi dok čeka da bude sposoban da se umoči u tamno more svijesti, ali to je kratko i tajnovito napisano. Bit će da je to do tog usisavanja ako se ne napravi balans prije smrti, to jest ako se iskustva i identitet ne isele ili iskopiraju van u tamno more svijesti na vrijeme, smrt će doći kopati unutra.

Inače sa svojeg nivoa percepcije opažam da Orao baš i nije isto što i tamno more svijesti pa otud tupim o razlikama. Shvaćam i da se sve to ne može apsolutno klasificirati nego samo dogovorno pa otud i pomutnja i više proturječnih izlaganja na dvije susjedne stranice knjige.

Kaže:

Don Juan je tvrdio da milijarde energetskih polja iz cijelog sve­
mira, u obliku svijetlećih vlakana uviru u spojnu točku ljudskih bića
i prolaze kroz nju. Ta se energetska polja pretvaraju u osjetilne po­
datke, a osjetilni se podaci potom tumače i opažaju kao svijet koji
poznajemo. Don Juan je nastavio objašnjavati da je ono što
svijetleća vlakna pretvara u osjetilne podatke tamno more svijesti.
Vrače­vi vide tu preobrazbu i nazivaju je sjajem svijesti, svjetlom koje se širi
kao sjajni krug oko spojne točke. Tada me je upozorio da će mi reći
nešto što je prema mišljenju vračeva od presudne važnosti za razu­-
mijevanje dosega rekapitulacije.
Naglasivši važnost svojih riječi, objasnio mi je da ono što mi na­-
zivamo osjetilima u organizmu nisu ništa drugo doli stupnjevi svije­sti.
Iz toga je izveo da ako prihvatimo da su osjetila tamno more svi­jesti,
tada moramo priznati da je i tumačenje koje nastaje na temelju
osjetilnih podataka što ih primaju osjetila, također tamno more svije­sti.

Znači tamno more svijesti pretvara svjetleća vlakna u osjetilne podatke.
Po ovom boldanom bi značilo da je orao između svojih vlakana i naših osjetila ako se prije reklo da je orao = tamno more svijesti. To je apsurd u logici razmišljanja, ali razmišljanje tu nije bitno pošto je to van kauzalnosti.
A tu je i ona fraktalna priroda stvarnosti pa sve stane u razumnu shemu ako netko to baš želi.

Mislim da imam tumačenje, to se tiče onog tajnovitog paralelnog bića (ne dvojnika!) kojeg možda ima svatko, ali ga rijetko tko nađe, a ako ga nađe ima ogroman izvor energije iz tog udruživanja.
Mislim da se to u drugim učenjima zove "shadow-self" ili biće iz "unutarnje zemlje".
E sad kaže da neoganska bića iz slobodnog svemira ili drugih svemira mogu okupirati i nas ovdje ili/i naše paralelno biće iz "unutarnje zemlje", a da to ne primjetimo.

Tu ima paralela sa Malanginom genezom, jer on dijeli svemir na fizički (organski) i nefizički (neorganski), ali izgleda da je situacija još kompliciranija.

U onom drugom učenju se ta podjela još proširuje! Materijalni svijet ima pored/iznad sebe svoj svijet svjetla (nefizički, anorganski) i antimaterijalni svijet kao protuteža ima svoj svijet svijetla, antimaterijalnog svjetla - crnog svjetla (opet nefizički). Iz ta dva nefizička svijeta svjetla su bića iz "slobodnog svemira".
To su 4 drveta života koja su raspoređena u križ naokolo po 90° i zajedno ih veže još jedan svijet na sredini koji vodi na višu skalu, to je ta "unutarnja zemlja" i denzitetno je višlje od ovog denziteta.
Takvih "križeva" ima mnogo i dalje se grupiraju u hijerarhije i isto tako jedni pored drugih i otud iz okolnih križeva dolaze anorganci iz drugih svijetova.

Evo shema:

http://img811.imageshack.us/img811/8601/0064o.jpg

Ako sam dobro shvatio to učenje, na ovom križu lijevo dolje, narančasto je materijalni svijet, plavo je svjetlosni neorganski svijet vezan za materiju.
Rozo je fizički antimaterijalni svijet, žuto je svjetlosni neorganski svijet vezan za antimateriju - crno svjetlo.
Na sredini tog križa je mali zeleni svijet koji veže ova 4, "unutarnja zemlja" gdje su paralelna bića?
Kad se ide u krupniju sliku, širi pogled, ti "križevi" se grupiraju u grozdove po određenoj geometriji i formiraju još veće grozdove koji sadrže i mnogo susjednih svjetova.... i tako još koji korak iznad... pa još ko zna koliko i kako.

I mišn akomplišd za tu fazu, mislim da je to tek "karta za besprijekornost".

Radi se o osvjestenju en. tjela i vlakana unutar cahure.
S vremenom kroz zivot obicnog ljutskog bica postajemo kruti i nesvjesni te rekapitulacijom radimo cin osvjestenja. U tom trenu palimo sve vise svjest i sve smo vise svjesniji.
Dok na kraju ne upalimo sva vlakna. Tada en. tjelo postaje svjesno samog sebe i
bez fizickog tjela.

Naglasivši važnost svojih riječi, objasnio mi je da ono što mi na­-
zivamo osjetilima u organizmu nisu ništa drugo doli stupnjevi svije­sti.

Zato kad radimo rekapitulaciju osjecamo neopisiv mir i ko neke pikice po fizickom tjelu jer budimo svjest, palimo vlakna a to nam beskrajno pase i fizicki i energetski.

Vratiću se ovim postom, na razmišljanja o ivici.
Čarobnjaka današnjice može da tišti pitanje ivice ukoliko je izgubio. Kako da gleda na to?
Reći će, oženjen sam i sada za svaki moj korak se zna. Ne mogu nestati na nedelju dana a da se ne javim nekome gde se nalazim.
Taj čarobnjak mora da izvrši prevaru sebe?
U Toresovoj knjizi, Kastaneda opisuje kako je pojeo svoje dete. Don Huan ga je naterao da pojede meso svog deteta. Bila je to prevara jer meso nije bilo zaista ljudsko, ali ubeđenost da jeste je suština koja vraća ivicu.

Ne znam samo da li treba i ženu pojesi, ali predpostavljam, da je i to nužno, da steknemo osećaj ne vezanosti za bliske. .. He....

Hahahaha, baš si me lepo nasmejao!

Moje mišljenje oko trenutne teme…je to da je u redu voleti, ali onako nesebično…nezahtevno. Voleti druge i ne tražiti da se oni menjaju, nego baš onako, voleti ih kakve jesu, decu, ljude oko sebe. I prihvatiti to da oni mogu da odu u svakom trenutku, dati im tu slobodu.

Opet, u redu je ukazati na stvari koje bi mogli da menjaju, čisto kao pomoć, ali ako to ljudi sami ne vide kod sebe, džaba je dalje lupati glavu. A za decu još…često primetim kako ljudi na svojoj deci leče neke svoje neispunjene ambicije, sve pod onom maskom (za mene lažne ljubavi): “Ja te volim i znam šta je najbolje za tebe!” I još svašta bih mogla da pišem na tu temu…

Ljubav leči mnogo toga, ali se ta reč prilično ofucala u ovom vremenu i uglavnom se svodi na bolesnu vezanost.

Kako roditelj vratiti svoju ivicu bez prevare?
Kontam da je tesko smisliti sopstvenu prevaru i onda nasesti na nju kao da nismo ni znali da je to prevara.
Pao mi je na pamet cin koji bi stvarno mogao biti mocan.
Jedino sto covek moze uraditi a da to bude legalno je pojesti pupcanu vrpcu!
Mozda je ovo sto kazem malo previse i svakako bi se raspitao sta bi takav cin fizickli mogao doneti kao problem ali da sam u takvoj poziciji razmislio bih dobro sta raditi sa pupcanom vrpcom -
staviti je u spomenar, obeleziti dan i nastaviti dalje ili nesto drugo

Zdravstveno gledano, snoopy

http://zdravlje.krstarica.com/l/tegobe/ ... -medicine/



Ali, mislim da je taj čin sa jedenjem sopstvenog deteta bio čisti šamanski pristup, kako bi se prekinule bolesne veze roditelj-dete.

S obzirom da smo dodirnuli međuljudske odnose, izdvojiću jedan važan citat iz knjige Drugi krug moći, [271str]:
“ Besprekornost ratnika sastoji se u tome da se ne upliće u život drugih ljudi, nego da ih podrži da budu ono što jesu. To, razume se, znači da veruješ kako su i oni besprekorni ratnici.“
- Ali šta ako nisu besprekorni? upita Kastaneda.
“Onda je tvoja dužnost da ti budeš besprekoran, a da njima ništa ne kažeš“

Meni ovo zvuči malo čudno. Dakle, mi trebamo da podržavamo nečija ubeđenja, ali da se ne uplićemo u njih. U nekim momentima moramo vrdati, da bi održali besprekornost. Izgleda komplikovano. Čini se da najpre treba ojačati tonal,,,ili je bolje izgubiti ljudski oblik,,,bilo kako bilo moramo da lažemo i to tako da ta laž nije za nas laž, već sredstvo komunikacije.
???

Evo mene opet, valjda mi je neko ubacio novčić u glavu kao automat mašini...

Opet se radi o bezuslovnoj ljubavi i tada nema laži. Kad prihvatiš sebe, prihvatiš i druge i valjda tu nema previše vrdanja. Uvek pomaže iskrenost prema sebi, pa onda nema problema i sa drugima. Kada su već međuljudski odnosi tu...

Ne vidim ništa čudnoga u tome. Nisu svi jednako razvijeni, netko pali motor prije netko kasnije, nekome trebaju sati da se razvije, a nekome desetinka sekunde. Ne možemo znati da li će netko za koga mislimo da je uspavana ljenčina sutra u roku od pola minute skužiti nešto što je nama trebalo ohoho vremena. Gurati nekoga da se probudi isto tako nema smisla. Ako netko o sebi ima visoko mišljenje, nije na nama da mu odobravamo ili negiramo. Tu je gdje je. Doći će tamo gdje će doći kad bude spreman, sad, sutra, dogodine ili nikad. Lagati nekome da je super nije produktivno, ali zašto bi lagao? Zar netko nekoga pita ili traži potvrdu o razini duhovnog napretka?

Laž nije poželjna kategorija kod tragatelja istine, međutim, smatram da predstavlja jedan od trikova za rušenje (vlastite) rutine i samovažnosti. Slagati, a da ne nasesemo štetu nekome, šala je koja veseli jer vara uokvirenu sliku o sebi kao besprijekornoj osobi.


Još uvijek ne mogu shvatiti koja je bit toga, kako se vraća "ivica" na taj način, jer neprijatelji nam upravo to i rade. Obezvrijeđuju ljudska bića tjerajući ih da se međusobno jedu. Ova tema zaslužuje drugi topic pa neću dalje širiti raspravu o tome. Mislim da ima veze s odustajanjem od ljudskosti. Nevezanost za sebe i za biološku vrstu kojoj pripadamo. Zar nam je neprijatelj učitelj? Indirektno da, ali s namjerom poticanja naše dobrobiti? Teško

Čekajte malo,,,
Ratnik zna šta se dešava sa čahurom u trenutku smrti...dali to znači, da ratnik gleda običnog čoveka u oči i znajući njegovu sudbinu, pruža mu izvesnost u samopouzdanju koju je naučio da očekuje. Šta će Orao reći ako mu ne priznamo da mi više nismo ljudi?
Znači,,,čarobnjak nije više čovek,,,nema ljudskosti sem ludosti da ga ne otkriju da je nečovek...ovo su đavolska posla!!?

preuzeto s web stranice koju ne želim navesti:
"Riječ ”đavo“ znači netko tko govori zle laži o drugoj osobi. ”Sotona“ znači neprijatelj ili protivnik. Ti su nazivi dani Božjem glavnom neprijatelju. U početku je on bio savršen anđeo na nebu s Bogom. Međutim, kasnije je počeo previsoko misliti o sebi i želio je obožavanje koje s pravom pripada Bogu (Matej 4:8-10).

Ovaj je anđeo, Sotona, govorio Evi posredstvom zmije. Govoreći joj laži, naveo ju je da bude neposlušna Bogu. Zatim je Sotona napao ono što se zove Božja ”suverenost“, odnosno poziciju kao Najvišega. Sotona je osporio to da Bog vlada na dobar način i u najboljem interesu za Svoje podanike. Sotona je ujedno izrazio sumnju u to da će ijedan čovjek ostati lojalan Bogu. Time se Sotona učinio Božjim neprijateljem. Zato je dobio naziv Sotona Đavo (1. Mojsijeva 3:1-5; Job 1:8-11; Otkrivenje 12:9). "

Službene religije smatraju dakle da je đavo, onaj tko se probudio i otkazao poslužnost službenom bogu. Da nije čovjek, nego đavo, lucifer, dakle probuđeni.

Dakle,...
citat: “Ako veruješ da su čarobnjaci dobrodušni ljudi, pogrešio si; oni su naguali“
[Armando Tores, str. 88]

K vragu, te se stvari tiču vere. Nikako u boga. Ali, recimo da gledaš nekog u oči i znaš njegovu sudbinu, uvek postoji ono nešto što se nada/veruje da stvari mogu ispasti mimo očekivanja. Tu se negde krije i čarolija života u ovom svetu.

I zašto taj čarobnjak ne bi bio čovek? Pre će biti da je čovek među ljudima, ali iznad ljudskosti u trenutnom shvatanju te reči, ne u smislu da je poseban ili nešto iznad, nego da se sabrao onoliko da je shvatio...da je on svi ljudi koje vidi. I uz sve to, sasvim običan. Recimo...

Zahir, pitaću te nešto...
..Kažeš da ljubav leči ili tako nekako...pitanje glasi - Dali ljubav poseduje "nameru"?
Ako poseduje ljubav nameru, šta radi namera, dok se neko bavi ljubavlju?
Dakle, je ljubav laž ili prepuštanje uživanciji?

Sam život i postojanje ovdje kao takvo je prepuštanje ljubavi pa makar i nije spoznato percepcijom tipa "aha, to je to, ali ne znam šta je".
Ali to nije ljubav u tipično korištenom smislu te riječi, ne znam što je to, ali tu je kroz sve, omogućava sve.
To je blisko "podršci zemlje", ali je još elementarnije i nije slijepo, živo je i svoje je.

Nije mi poznato da namjera postoji u Ljubavi. Namjera je 0. Odstupanjem od cjelovitosti, od Ljubavi, javlja se namjera. Obične ljubavi koje poznajemo nisu Ljubav, one sadrže namjeru.
To ima veze sa zračenjem, možda.