Ne zelim iz nikakvih kuteva da mu pristupam, ako mogu prenjet cu mu korisne savjete vas nekolicine.

On nije ratnik i mogu zaboravit da mu pricam o popisu ili o orlu.
Ne stavljam nikakvu masku pred njim vec mu zelim dat iskreni savjet, pa cuje, cuje ne, ne.

Karlanedos, ...zamisli šta bi ti don Huan rekao......ljudi se razboljevaju jer su se previše zaigrali sebe...., ...pomogni mu, pokreni mu skupnu tačku...baziraj pomoć na tom cilju, čim se ST pokrene, taj će ozdraviti...ali njegovu ST čuva obožavanje sebe, pa mu moraš polomiti samorefleksiju...radi se o tome da običan čovek obožava sebe i kao zdrav i kao bolestan jer misli da će beskonačno živeti tj će umreti nekad a do tada ima još puno toga da uradi, takav veruje svom popisu a to je obožavanje...
Imam sestru koja je prirodno nervozna, ona voli svoju nervozu jer je tada nekako jaka, žestoka, odsečna, preka, jača od svih svojom ljutnjom, to je obožavanje popisa učinilo, i tu ne treba pomoći već ponašati se kontrolisano prema takvima, izvrdati i smanjiti sopstvenu samovažnost .
Ti postaješ samovažan onog momenta kada prvoj pažnji posvetiš svu pažnju. Dakle, prepričaj prijatelju u šta veruješ i da od toga neizmerno bolje živiš, i time ga skineš sa liste prijatelja...

To je naslovčić.

Sada razvoj...
Koji je koncept tom zenu, kako si shvatio?
Dali je zen bolji konceptualno od čarobnjaštva?

Slobodno se razpiši, pa da uporedimo.

Zanima me dali majstor zena zna za ne-rad, tj dali će se majstor zena baciti na zemlju i zaplivati po njoj jer vidi energiju zemlje ili smatra da je sve od čvrstih komada...
Daj i neki citat, pa da vidimo, ... bez zezanja, opusti se i prikaži to što te čini zenistom...
Pokušaću još da predvidim da ako nećeš prikazati razvoj koji očekujem, biće to zato što te je ili sramota ili moral prema topicu ili što predviđaš negativni odjek prema konceptu ili važnost da je dovoljno da samo ti znaš o tome što znaš a drugi nisu bitni u tome ili si prezervativan ili nećeš da se igraš sa vatrom jer poznaješ svoje slabosti ili nisi vičan širokogrudosti jer možeš nataći komplekse ili nismo dostojni toga ili ....

Zen je krajnje jednostavan.
U njemu nema magije niti "viđenja".
To nije zato što to ne postoji već zbog toga što to nije konačno oslobođenje.
To su stvari koje čovjek sreće na putu probuđenja stremeći ka finalnom cilju.
Sve vizije u Zenu su nebitne.
Svi zaključci uma su nebitni; interesantni..., ali nebitni.
Prošlost, budućnost..., tvorevine uma..., nebitno.
Mene ne zanima moć, ne zanima me "viđenje", zanima me delanje ako ćemo tako, delanje iz praznine.
Kako se ta praznina naziva u ovoj termonologiji, ne znam.
Huan je savjetovao malog ga utiša unutrašnji dijalog toliko puta, to je najbliže onom što želim reći.
Akcija iz unutrašnje tišine, uvijek ispravna jer je jedina, u skladu sa situacijom, ne-dualna.
Nema nedostojnih ljudi, postoje spremni i oni koji to nisu.
Ne pravim razliku jer razlika je od uma.
Um koristim rado kad mi treba kao što koristim i tijelo.
"Obuzdavanje" i uma i tijela dolazi kroz disciplinu. Jasno se da uočiti koji dio gdje vuče, i kod onog Kastosovog Karlonedosovog prijatelja je ista situacija. Uvijek postoji razdor tamo gdje energija nije usklađena i ljudi život provode tako teturajući tamo vamo ne znajući šta bi sa sobom.
Njemu treba vjerovatno osnovna terapija podrške ili neko savjetovanje jer neće moći pojmiti ništa više; ne može se preko reda.
Psihoanaliza bi usljedila, Geštalt zatim, Psihosinteza..., sve je to stepenica na stepenicu dublje i dublje unutra. Sve su to grane koje se bave određenim slojem, da ga tako nazovem, čovjeka.
Pokušaj pristupa direktno iz neke od navedenih, a da ne govorim iz Budizma ili Taoizma tom čovjeku bi vjerovatno pocijepalo um.
Kada se čovjeku kaže da ne vjeruje i ne uzima za ozbiljno misli ili emocije, dogodi se da taj možda i prihvati takvu mogućnost, ali sprovođenje u djelo na duge staze pokaže se u velikom procentu slučajeva bezuspješno.
Zen se ne bakće sa ovim jer nema Ja na kojem bi se radilo.
Postoji Ja ali se na neki način kroz disciplinu jednostavnosti i meditacije jednostavno svede na mizeriju.
I šta se vidi na kraju?
Ništa!
Cijela "borba" oko slobode i hiljadu i jedne prepreke dolazi iz Ja, imaginarnog konteksta "popisa" koje odbija da prihvati da ne postoji u pravom smislu riječi, a sav strah potiče iz straha od ne-ja, praznine, koja jeste naše pravo lice.
Sve što možeš vidjeti ili osjetiti kroz bilo koje čulo ili vrstu percepcije, nisi ti.
A opet, kada se sve ugasi, nešto ostaje, u toj praznini ostaje prisustvo; nema dalje, dalje ne može biti spoznato.

Magija (čarobnjaštvo, put ratnika) postaje savršena kada postane zen.
Zen postaje savršen kada postane put ratnika ili magija u svakodnevnom životu.

Izvini, ali to je ubeđenost da je tako.
Onaj ko ode sa ovog sveta, ne može doći da nam javi da je zen vrhunac dostignuća ratništva, jer taj nikada nije mislio o smrti a video je da smrt postoji, pa je uzeo da je beskonačan. Zen je samovažnost koja vodi u propast jer nije izvšila osnovnu podelu na poznato, nepoznato i nesaznajno. Podela se mora izvršiti da bi ratniku bilo sve vrškom puno. Nepostoji nikakva praznina, postoji tonal i nagual.

Hahahaha, ovo ti je dobro.

kada ispravno gramatički napišeš "ne postoji", između ne i postoji je praznina.
ta praznina je nagual. ta praznina je svjesna smrt tonala vremena u kojem nagual djeluje.
ta praznina je zen.

Ma, imo sam losih iskustava oko toga. Ne zelim vise nikom objasnjavat u sta vjerujem ili ne vjerujem. Kad duh da znak i kad cu biti siguran onda cu "mozda" pricati.

No tragacki cu to rjesiti, jer, steta bi bilo, nije los covjek.

Ako znas neku od tih literatura da kazes, volio bih procitati.

Nagual je mnogo vise od puste praznine u igri rijeci.
Ako si kad bio boleastan recimo imao tempraturu 40+ pa ti se sve zivo izmakne, to je pomak, ili samo sicusni ali sicusni uvod u nagual.

Nagual je strasan !!!
Nesto nepoznato za ljude tonala !!

Tako da nebi to opisivao tako jednostavno kao prazno mjesto izmedju rijeci.

Sta je to zen?

ŠALICA ČAJA
Nan-ina, japanskog učitelja zena razdoblja
Meiji, posjeti jednoga dana neki znalac sa željom da
se u njega raspita o učenju zena.
Nan-in posluži čaj neočekivanom gostu. Kada
je šalicu čaja već ispunio do vrha, zen učitelj nastavi
natakati čaj. Znalac promatraše kako se čaj prelijeva.
Ne uzmogavši se više suzdržati, obrati se zen
učitelju riječima: „Šalica je vrhom puna. Čaja više u
nju ne može stati!"
„Nalik ovoj šalici", odvrati Nan-in, ,,i ti si
dupkom prepun svojim uvjerenjima i
pretpostavkama. Kako ti mogu protumačiti zen
učenje ako prethodno nisi ispraznio svoju šalicu?

Učitelj zena je tu najpre izveo neobično ponašanje tj ne-rad. Prelivao je preko dovoljnog i to pred očima gosta. Dali je objasnio svoje ponašanje?
Ne. To je onda lepak.
...

Zainteresovao sam se da uporedim zen sa čarobnjaštvom...skinuo sam knjigu Zen budizam i psihoanaliza - D.T.SUZUKI/E.FROM, i došao do 16str/pdf, gde kaže: "Zen poistovećuje inkarnaciju sa ekskarnacijom, tišina trešti kao grom, reč je ne-reč, telo je ne-telo, ovde i sad izjednačeni su sa prazninom (sunyata) i beskonačnošću."

Slažem sa sa tim rečima, ali te reči nisu dovoljne jer su protivrečnosti, koje treba smestiti u ne-biće. Da bi se smestio uvid u ne-biće tj u energiju boje meda, potrebno je da energija koja je purpurna postane boja meda tako što će morati da se objasni do tančina kako "tišina trešti kao grom".
Dakle, zen ima koncept "balansa" ali nema sitnog mučitelja koji će ga naterati da to objasni.
Ako se zaustavi svet, tišina ne trešti, ali trešti naučenost na poznati svet.
Ako neko ode u nirvanu, zašto se vraća u ovaj naš svet???

Videćeš kada prekineš unutarnji dijalog.

Sitni mučitelj u zenu si ti sam sebi.
Sve što je u čarobnjaštvu spolja, u zenu je unutra. Isti proces.
To je i sva razlika u percepciji Istoka i Zapada.
Zen se bavi stvariima na najfinijem nivou, u čistoj svesti. To isto se spolja izražava kao bavljenje objektima i energijom.

Istina je, no pitanje je za koga? Možda baš za sitnog ILI KRUPNOG mučitelja? Analitički um?
Zen primjenjuje, ne-rad, isto tako i kontroliranu ludost s namjerom razbijanja uma - najvećeg neprijatelja. Samovažnost razbijaju pranjem javnih WC ili nekih drugih najprljavijih mjesta ili onih koja se smatraju najnižima. Tako da pomoć i liječenje najsiromašnijima, najbolesnijima, najzaraznijima ne proizlazi iz njihove dobrote prema čovječanstvu nego iz potrebe za razbiaAnjem samovažnosti. Što je ona veća, posao kojeg odaberu je "prljaviji" kako bi ih pročistio. Još jedan paradoks: kroz nečistoću do čistoće.