arwen dor je napisao/la:
možda bi pomoglo kad bi razmjenjivali iskustva ali ..meni se čini da bi me proglasili totalno ludom ili sumnjali u neke skrivene terorističke namjere kad bih sad to ovdje opisivala..."ratovanje" se provodi isključivo i samo u meditaticijama i izmijenjenom stanju svijesti, iznutra, nikako ne na van...pa tako, bolje da ne pišem..
Da, i to je jedna od posljedica u nizu manipulativnih tehnika koje primjenjuju nad nama, strah od toga što će netko o nama misliti ili reći. Osvještavanjem svoje drugačijosti koju ne ispoljavamo prema van radi straha od osude okoline, vodi nas u još dublju izolaciju. Dobro je Arwen primjetila sličnost s terorizmom ili fanatizmom.
Smatram da nitko ne treba nikome ništa nametati, ali na pitanja i komentare treba dati odgovor baziran na činjenicama (ne samo na intuiciji ili pročitanom/neprovjerenom). Treba izraziti sebe, dopustiti sebi da budemo to što jesmo. Zar netko očekuje da će se uspješno razvijati dalje ako istovremeno nastoji tajiti, sakriti ili negirati svoju pravu prirodu? Prava priroda će prije ili kasnije izaći na vidjelo. Kad je ispoljavamo, mi je pri tome kontroliramo, a istovremeno stvaramo uvjete za dalji rast i napredak. Ako je prigušujemo i kočimo, tada je iuzvan naše kontrole i ne znamo što i kad možemo očekivati od sebe, a dalji razvoj je upitan ili može postati devijantan. Pretpostavljam da se iz upravo ovakvih situacija rađaju duboko podijeljene, oštećeme ličnosti koje su izgubile vezu s bilo čime. 1:0 za protivnike, igrač izbačen iz igre.
Baš kao i ovdje i "tamo" u promijenjenom stanju svijesti postoji nešto nalik na forum, na okupljalište gdje se susreću i druže članovi. Kako se tamo stiže?
Pa, prisjetimo se kako smo došli na ovaj i/ili druge slične forume, koliko nam je vremena trebalo kad smo nešto nejasno definirano tražili? Koliko smo čitali i pratili druge prije noego smo se odlučili i samostalno djelovati, nešto napisati? Koliko smo skupljali odvažnost za iznijeti svoje mišljenje i očekivati njegovu potvrdu ili pokudu?
Mislim da nije drugačije ni na tom "forumu" za okupljanje svijesti. Na nama je da pređemo iz pasivnog u aktivno stanje i preuzmemo odgovornost za sebe. Odgovornost za sve što nam se događa i sve što su nam nametnuli, umetnuli i oduzeli. Ne radi se o demoraliziranom stavu prema kojem su neprijatelji grozni, a ja nisam ništa kriva. Naravno, neprijatelj je grozna, gadna, manipulativna, okrutna, nemilosrdna zvijer. Ali mi ga možemo zaustaviti. Ako to nismo učinili, tada smo odgovorni za sve što nam se događa.
Naš unutarnji promatrač je ratnik koji će za nas voditi sve bitke. Past će na koljena nemali broj puta, ali se može i treba svaki put ustati sve jači. za njega ne postoje ni granice ni vrijeme. Jedino ograničenje smo mu mi koji smo nesvjesni svojih beskrajnih mogućnosti.