Nema glupe teme, samo ljudi koji su zaboravili.
Zaboravili da se čak i čitanje stare teme može iskoristiti. To je pogled unatrag, onaj koji je nužan za svakoga tko je shvatio da je čitanje svojih tekstova dobar podsjetnik. Ako to čovjek čini, ako ništa drugo, spoznaje i vidi gdje je bio i da li je išta naučio. I sam sa sobom uviđa koliko je, ako je - "kraja vremena i ciklusa imao".
Koje je strahove prepoznao, te koliko valova svaki dan prolazi, a nije na njima.
Ovo je izvrsna tema, ona je u svom sažetku najbolje dočarala kako je vjerovanje put koji unutar sebe, utkano ima očekivanje i želju, pa tako i razočarenje, ona je ogledalna slika linearnog vremena i neshvaćanja življenja u sada, ona je grubi podsjetnik svakome o visini zatvorskih zidina.
Ona nije propuštena prilika, već živuća motivacija. Naravno, ako sam sebi takvu mogućnost rada dopustiš! I ako primjetiš, da nema datuma koji te treba na sve ovo upozoriti. Raditi sada od svega izrečenog ili doživljenog, običnu sprdnju ili prozivajući "krivce", znak je samo da se ništa radilo nije. Pusta tlapnja, žrtava koje i dalje čekaju pomoć izvana. Ili misle da su je našle unutra.
A unutra ništa živuće nije, ako se vani nije prepoznalo. Unutra samo titra neprepoznato. Zato je dobro vratitit se i čitati, ne da bi uvidjeli tko nas je lagao, ne da bi se smijali nečijoj pogrešci, već da bi sami sebe prestali lagati.
A kada to učinimo, neće biti mjesta bijesu, niti potrebi kritike jer se misli da se dalje stiglo. Samo stati na loptu, na tren i pogledati, a gdje smo to mi.
I to se može činiti upravo čitajući staru temu, jer nema starog niti novog, sve je stalno i tu, kao prilika da upoznamo sebe same.
Ali da bi se to moglo, nužno je vidjeti da netko od svega ovoga ima koristi, a taj netko - može biti i čovjek sam, ako to nauči prepoznati.
Alf
