E finog dana danas. Sinoć bila neka promjena počela i kiša oko 2 ujutro nedalo mi zaspat do 3. Budim se jutros u 9 nenaspavan, u kupatilu majica od malog, mokra. Vrata od sobe mu otvorena, uđem on budan kaže boli ga stomak povraća od 6. Što me nisi budio? Nije trebalo, kaže. Dobro. Nana? Može.Stavim sebi vodu za kafu. Tražim teglu sa nanom, domaća, neko govno od osvježivača spakovano u kesi preko tegli zamalo me u glavu. Mater, zviznem ga u najdonju policu vadim nanu- jel nana? Da nije trava, slična je. Preko tegle gaza sa gumicom zamalo da mi ispadne. Tegla 3 kg.Neko zvoni. Pomoćnica. Daj pomiriši jel ovo nana-je. Završim sebi kafu, kuvam čaj, ona sebi kafu. To je već vrijeme kad se obično povučem u kupatilo da je ne slušam ali oćeš. Ima novog momka, gazdarica ono, ona ovo, da ga vidiš u telefonu, kasno sam sinoć iz grada, i mene nešto stomak...Posrčem pola kafe, odnesem malome čaj i tuširanje. Do prodavnice, vraćam se –stvarno je jebe stomak ona u mom kupatilu osjeća se u hodnik.Uh.Vruće mi, znojav ali mi ne pada na pamet da se odem umit. Bar još malo.Nekako i ona ode za poslom, srčem onu drugu polovinu kafe, evo jedan da plati. Ajde nešto pozitivno.Keš. Malo me diglo. Mirnih dva sata osim što mali opet povraća.Evo je pomoćnica začepljen lavabo u jednoj sobi. Gumu reko i pali. Vraća se ne može. Ja ću zamjenit kad izađu, kažem. A taman otvorio pivo. Odem poslije pola sata izmučim se klečeći ko niko moj uspijem zamjenit govna od sifona.Mokar potpuno.Ćerka kaže stigli gosti. Koji kurč.. gosti ne čekam nikoga. Došli eno ti pasoši. I rezervacija na stolu još iz februara. Zaboravio izvadit iz fascicle. Dokurca. No dobro, tu su.I kaže pomoćnica telefon fiksni zvonio do besvjesti.Ko ga j.. zvaće ponovo ko je da je kad se stoka nije znala javit.Nema me pola sata i rasulo.Vadim laks kare počinjem oko ručka-grill povrće? To mi najlakše. Nastavljam lagano sa pivom uz pripremu ručka. Završio ručak, ručajte ja neću.Gledam History pomoćnica završila sve i čeka veš za pola sata, rekla mašina a ako može do tad na fejs-može, kako ne. Dobila neku muzičku čestitku sluša sva sretna a i ja sretan jer imam prevod pa ne moram slušat History. A ne bi ni mogo čut. E da je jedna čestitka. Ma izdržat ću pola sata pa taman na trepavicama. Ako me mašina ne zajebe pa produži ko što zna, glupa švabica.Bosch. Neko kuca. Stanarka, ta je na duže, mašina na spratu neće prekinut program što je neko isprogramiro a ona ubacila veš dal ja znam nešto? I jel mi tu žena? Nije na izletu je doće večeras a ja ne znam oko vešmašine i ne zanima me.Imaš uputstvo gore- ne može –isključi iz struje ako neće nema ti pomoći. I koji moj dolazi uvijek kad mi žena nije tu?Vratim se tv-u ali ne mogu otrpit melos. Idem u sobu, mislim, taman zamako zvoni fiksni. Vratim se –dobar dan anketa vašeg operatera da li ste zadovoljni—ne kad me zovete u ova doba odmora, 4 sata ženo zovi svoje doma! Tras.Odo piškit i u sobu ma jedva se zakopčo zvoni mobilan pomoćnica trči nosi ga. Šta ga donosiš nek zvoni- Da? Da mi nije sin kod tebe? Ne moj mali je bolestan i tvoj sin nije bio zadnjih petnaest dana i zašto mene uvijek zoveš kad ne znam gdje je. I ne zanima me. Tras. Idioti. Neko zvoni na vratima.Bratova mala nosi mačku. Pa što je ne pustiš doće ona sama na druženje sa mojim mačkama? Sjednem opet pred tv , pomoćnica ode falim te bože, opet bi do sobe kad bratova mala iz kupatila. Čim dođu kod mene žedni su i nužde.Mislim da kući ni ne seru ni ona ni brat joj. Dijete molim te mali je bolestan ne blokiraj kupatilo sto puta sam ti reko da jedva i mi dolazimo na red. Dobro. Ko da sam to već čuo.Ode kući. Desetak minuta opet zvono. Moj brat. Gdje si što činiš evo ništa a ti ja bez veze. Malome bolje, još čaja. Mir. Osam sati uveče, evo mi i žene sa izleta.Cmok, evo ništa a ti..Jel se javljo stariji sin? Ne. Otišo u petak sa društvom na planinu. Ha, telepatija, zvoni mobilan. On je, halo halo- ne čujem ga. Prekinem, možda nema kredita zovem ja dobijem opet ga ne čujem—crv me počinje kopkat zadnji put kad nije mogo progovorit slupo se kolima.Par minuta stiže poruka-slab signal, kad je utakmica? Malo ja tebi mater, znaš. Rodila si idiota! Opet zvono na vratima. Mala došla po mačku. A moja crna mačka me gleda pogledom koji mi je odnekud poznat.Gladna. Vadim ribu od juče požderem je i dam joj kosti. Crni promatrač sa zelenim očima. Isti fiks pogled. Na to me podsjetila. I mali je pojeo supicu, bolje mu je, odosmo oko 1 na spavanje. Ne mogu zaspat pa reko par riječi o divnom danu.I dok ovo pišem i ćerka se vratila iz grada. Evo ga još neko . Francuz vozi slalom po stepenicama, gledam ga na kameri. Bome se dohvatio sobe svaka čast.Boliće glava ujutro ali nema šanse da komarci prežive. Ima u mojoj idili i poneki ovakav dan ničim izazvan. I zašto danas kad sam trebao biti najmirniji?Da li sam normalan?
_________________ Aurora is a living creature, and when we blow a whistle, they will come near to us out of curiosity
|