Baš čitam nove prijevode Jonathana, pa mi je sada jasno što je to što uza sve - što ispravno detektira, ne vidi.
To je možda i izvrsno za pričanje o pitanju duhovnosti.
On je zaista vrlo duhovan čovjek, čak je sada i Dušu počeo spominjati, ali u kontekstu i na način koji otkriva da ima problem, njegov Duh ima problem s Dušom - točnije ljut je. Svoju ljutnju ispoljava preuzimanjem i uloge Duše. Pa mora raditi za dvoje.
Viđam to u radu često, jer Duša se zaista ponaša u tom silnom napadanju, kao obična glupava plavuša. Najjače je to izraženo kada dozvoli nakon smrti fizičkog tijela otići s ekipom, dok Duh nerijetko ode na deseto mjesto. I iako nije odmah tada, pod vlašću ekipe, tokom sljedećih (ili paralelnih inkarnacija) ako susretne istu Dušu - "svoju Dušu" ovo je nešto što joj teško oprašta. Pišem plastično, jer mi je tako lakše objasniti ritam događanja.
I to je frustrirajuće. Međutim, kada Duh poludi i odustane od nje u primjerice ovom životu - kao što je to slučaj kod Jonathana - onda dobivamo duhovnost na djelu. I to na žalost, ne vodi ka svijesnosti, to vodi vodu na njihov mlin.
Konačno oni su duhovna bića - nekako to stalno zaboravljamo, reptili su vrlo duhovna bića - a kad bi Duh bio vezan za kreaciju koju je Jonathan njemu i pripisao - mi bi imali posla s puno zahebanijom ekipom.
Naime, u radu se otkriva, ako se fokus rada pažnjom usmjerava na međuodnos komponenti, što je pak nužno za rehabilitaciju komponenti otimanih, da Duša koja je napadana, te njezin PTSP ubija kreaciju, koja nastaje u biti samo u ravnoteži cjelovitosti svih komponenti, motor kreacije koja jest Duša, prelazi pak u ovakvim poremećenim odnosima pod komande Duha.
Stalno slušamo da um caruje, a ne vidimo da umom koji tako izgleda caruje opterećeni Duh koji misli da mora raditi za dvoje. Konačno Duh je taj koji je vezan za tijelo, on upravlja njime, žlijezdama, prokrvljenosšću, mozgom, on šalje impulse koji omogućavaju da se implantiranje uma doživi kao carevanje. I svi šute o ovome, a ne pomaže niti ustaljeno pravilo koje živi - Duhovnost! Takva duhovnost samo je znak neravnoteže, na žalost ona je u širokoj primjeni i propagira se svuda, pa su čak i svećenici - Duhovnjaci, ali i new ageri, kao i na žalost ljudi poput Jonathana. U tim slučejavima nema duševnosti, ona je u potpunosti onemoćala, a sama nije u stanju učiniti ništa.
Riječ je o sinkroniziranom radu, on je nužan za cjelovitost i svjesnost, konačno zato ekipa točno po tome udara, oni znaju zašto.
Da ste vi oni - duhovna bića - što bi bilo najlakše za kvalitetan modus operandi, koristiti koje resurse? One koje ne poznajete i ne možete kopirati da budu "prave" (Duše jer to stalno i iznova rade) ili one koje poznajete - iako su pomalo krnji obzirom da nemaju motor za kreaciju?
Od tuda ta mehaničnost ekipe, taj modus operandi koji sve otete poveže u načinu radova izvođenih na njima, zato se to ako se traži ili se tome može usmjeriti pažnja - postaje vidljivo.
I Jonathanu je vidljiv taj dio, ali radi PTSP-a svoje Duše - ne može ovo uočiti. I to je tuga čovječanstva, to je zamah koji ekipa baš sada uzima, jer upravo ovim putem duhovnosti oni ubacaju u petu brzinu.
Alf
