Sada je: čet mar 28, 2024 12:21 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 37 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: N.D.E. - Iskustva blizu smrti
PostPostano: čet jan 20, 2005 2:56 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: čet jan 20, 2005 2:48 pm
Postovi: 2
Lokacija: Split
Zanima me dali je netko od prisutnih dozivio N.D.E. ( Near death experience ) to jest Iskustvo bliske smrti. Ja sam ga dozivio i rado bih popricao o tome sa nekim tko ga je isto dozivio.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet jan 20, 2005 7:04 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned dec 26, 2004 4:54 pm
Postovi: 187
Lokacija: Tuzla
Nedavno je na hrt-1 bila emisija "na rubu znanosti" na tu temu.

Ako neko slucajno u tim trenucima sazna brojeve lota za naredno kolo, molim neka mi javi - slijedi nagrada! :D


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet jan 20, 2005 11:33 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Moja prijateljica mi je pričala njen slučaj kada je poslije operacije na kirurškom stolu skoro umrla. Nisu je mogli probuditi vjerojatno zbog prevelike količine narkoze. Pričala mi je da je čula da doktori viču "Gubimo je, gubimo je..." I čula je kako aparat za mjerenje otkucaja srca polako povećava intervale pijukanja, te je istog trenutka kad je srce stalo vidjela kako se otvara svjetlosni tunel iznad nje i kako izlazi iz svojeg tijela! Veli da je i vidjela doktore oko nje i da je počela putovati tunelom ( ovo Kasiopejci opisuju kao prolaz za 5. denzitet ). I veli da je išla i išla... nikad kraja. Odjednom se opet vratila u tijelo i tek nakon nekoliko elektrošokova došla sebi. Poslije se uspješno oporavila.
I što je mene najviše pogodilo ( plakala se kad mi je to pričala ) jer niko joj nije vjerovao što je doživjela ( pa ni njezini roditelji ) i to se bojala nekome uopće pričati. Meni je sve rekla jer zna da se informiram o takvim stvarima i meni je to bilo normalno kao da mi je rekla da ide u dućan kupiti cipele. Eto. I sad joj je lakše jer ju je bar netko razumio.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet jan 21, 2005 12:19 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub jul 03, 2004 12:52 am
Postovi: 154
Jao mogu si mislit kako joj je. Dozivit tako nesto i onda ostane ignorirana. CCCC
Al zato je Jack tu :D
Pozdravi tu frendicu za mene :mrgreen:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub jan 22, 2005 1:46 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Da, izgleda da različite duše - različito doživljavaju te stvari. Pa to je i vrlo vjerojatno, jer su drugačija tijela u kojima jesu. I možda je tu još i stvar percepcije. Istu stvar dva različita entiteta ne moraju doživjeti isto.

:wink:

Streamer, pozdravit ću frendicu.

:wink: :wink: :wink: :wink: :wink: :wink: :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned jan 30, 2005 11:25 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: čet jan 20, 2005 2:48 pm
Postovi: 2
Lokacija: Split
Ne treba ni ocekivati da obicni ljudi koji nisu dozivljeli nesto takvo mogu u to bezrezervno vjerovati ili da uopce vjeruju. Ja prvi bih bio jako sumljicav da nisam to osobno dozivio. Bas zbog toga i trazim za pricu ljude koji su to dozivljeli, kakvi je smisao pricati uopce o tome s nekim tko to nije iskusio.... Takvi uvjek misle da se takvo nesto moze umisliti, tj da se radi o halucinaciji.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon mar 07, 2005 12:27 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: pet feb 25, 2005 3:07 pm
Postovi: 10
Lokacija: izgubljena u sebi
Ako pođemo od pretpostavke da je smrt samo prelaz energije iz jednog u drugo stanje,ne vidim razlog da se stvara neki mit oko toga.No ,dan danas naši starci ne žele pričati o smrti a omladina ju doživljava kroz crkvu i vjerovanje,dakle kao mit o raju i paklu.
Osobno, nemam nikakvo mišljenje o smrti iako mi je česti pratilac,vjerovatno sam zbog istog razloga indiferentna prema umiranju i smrti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon mar 07, 2005 5:41 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: sub mar 05, 2005 2:46 pm
Postovi: 7
Moj deda je u 60-toj godini doziveo klinicku smrt i kasnije umro u 92-oj godini zivota.
Kada je doziveo tu klinicku smrt, njegova supruga i sva deca sa porodicama su bili u bolnici. Medjutim kasnije je saopsteno da se on povratio i da se oporavlja. Prva ga je posetila njegova supruga i kada je izasla rekla je deci, sva u ozbiljnom tonu;
-vas otac je ziv ali mislim da je malo skrenuo pamecu.
Normalno, to je bila njena reakcija na njegovu pricu kada joj je objasnjavao gde je bio. Kasnije nije zeleo sa nikim o tome da prica, jer, kako je sam govorio;
-mnogo nesto su ga ljudi cudno gledali.
Jedino je meni ispricao njegovu pricu jer je mene to vrlo interesovalo i zato jer sam mu verovao. Onim priprostim, seljackim jezikom mi je detaljno ispricao kako je prosao negde i nasao se na drugoj strani. Prvo je gazio po nekom brdu lobanja i kostiju (sto sam ja povezao sa drugim svetskim ratom ali izuzecu dalje moja misljenja).
Onda je nastavio da hoda nekim predelima koja su bila kao na zemlji ali "mnogo" lepa. I sve je sijalo, svaki zbun i svaki kamen ali ne kao sijalica vec kao da stoji sijalica iza njega pa mozes slobodno da gledas u to. Nece da te zaslepi svetlost. To su njegova objasnjenja bila. Sunca nije bilo a nije ni bilo potrebno zbog tog sijanja svega.
I tako je isao kroz te predele dok nije dosao do nekog coveka sa bradom (belom). Taj covek je rekao glasno njegovo ime a moj deda potvrdno rekao;
-taj sam. (kao u vojsci)
Medjutim tada se covek sa bradom obratio nekom drugome da je doslo do greske i da moj deda nije trebao da dodje.
Zeleo bih takodje da kazem da je deda za ovoga sa bradom rekao da je bio vrlo lep covek i da je sve sijalo oko njega.
Tada mu se ovaj drugi poceo izvinjavati i rekao kako, na zalost, on mora za sada da se vrati. Pitao ga je da li je razumeo. Kada je moj deda rekao da jeste ovaj ga je, kako deda kaze, tako jako gurnuo da se odjednom nasao u krevetu u bolnici i tako jako poskocio u krevetu da je medicinsku sestru isterao iz pameti od straha.
Zeleo bih jos da napomenem da deda nije bio pismen, za vreme rata bio komunista, slavu znam da su slavili tek kasnije kada su svi poceli da je slave u Jugoslaviji. Znaci nista nesto posebno religiozan da bi sva ova prica odtuda potekla.
Ovo je bilo u najkracim crtama. Nadam se da je pomoglo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon mar 07, 2005 10:23 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Zanimljivo... hvala na postu.

:wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto mar 08, 2005 8:58 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jan 25, 2005 9:29 am
Postovi: 84
tri puta kao dijete sam to dozivio
tak sam oko svoje 17 godine shvatio
sto se dogodilo
ali mi je zapecetilo zivot do temelja
prva knjiga koju sam procitao u ovo vrijeme godine kad sam bio
u prvom osnovne nije bio segrt hlapic
nego carl sagan "cozmos" starcima je to bilo smijesno a meni i nije bas
cijeli tok se promjenio
dugo sam mislio da sam malo blekast :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto mar 08, 2005 5:32 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet mar 03, 2005 11:31 am
Postovi: 69
Lokacija: Bez zemlje
:arrow: Ej KWIZAC! Ja nisam nikada dozivio takvo iskustvo, ali sam zato do svoje 17. mjesechario i to uredno skoro svake noci. Cesto bih govorio na nekom nepoznatom jeziku i prolazio nepoznatim teritorijem da bi se kasnije uredno vracao u svoj krevet. U jutro se niceg ne bih sjecao. Drugi bi mi pricali o tome. Duuuuuuugo sam imao nocne more. S 4 god. sam sanjao Pakao (to mi je bila jedna od slabijih nocnih mora). Vise ne mjesecharim, ali ponekad imam osjecaj kao da nisam dobro legao u svoje tijelo..... brrrrrrrrrr :shock:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet mar 10, 2005 12:25 am 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned sep 12, 2004 10:40 pm
Postovi: 15
Bilo mi je oko 6 godina .Komsija do dedine kuce umirao , a moja baba me povede sa njom tamo da komsijina zena ne bude sama dok on umire.
Ove moje babe uvalise coveku svecu u ruke , a kako On nije sposoban da sam drzi svecu , baba drzi svojim rukama njegove ruke sa svecom .
Ja stojim na kraju krevete - do nogu i sve to gledam. U jednom momentu moja baba kaze - "eto ga ode , bog da mu dusu prosti" Ja bas nesto nisam videla da je on bilo gde otisao , jer jos uvek lezi tamo , ali kad baba rece da je otisao - mora da je tako , pa ja pocnem da se obazirem po sobi . Nigde ga ne vidim , onda krenem da gledam malo na vise - kad ono On gore - nekako na plafonu ali kao da je prosao kroz plafon a ja ga jos uvek vidim , i gleda dole na nas . Ove moje babe pocese da se mole bogu i podigose glave . Ja sam verovatno mislila da i one to vide , pa mi nista nije bilo cudno , jer se njegova zena kao obracala njemu i pozelela mu sretan put . Mnogo kasnije sam saznala da ni jedna od njih nije nista videla samo da je to obicaj da se tako kaze .
Od tada sam znala da "tamo gore nesto ima " ali do donas ne znam sta je to .

Pozdrav svima


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon feb 20, 2006 10:50 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: sri dec 28, 2005 4:44 am
Postovi: 18
Lokacija: Sarajevo
Moja prijateljica je dozivjela klinicku i za to vrijeme je ona sve to posmatrala iz neposredne blizine.Njen otac se prestravio kad je prepricala sve detalje,njihovo ponasanje,razgovor itd.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon feb 20, 2006 11:26 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned okt 16, 2005 1:52 pm
Postovi: 20
ja sam ko klinac bio zrtva komsinicino eksperimenta , imao sam 4-5 god akom sinica ja mislim 15-16 ( kasnije se odselila pa ni sam bas siguran u vezi njenih godina ) uglavnom ona me je terala da disem duboko i nakon toga mi je izbila vazduh ja sam pao i u padu udario glavu o zid i odjednom sam se nasao na polju ogoljenom skroz prepunom leseva uspeo sam samo da podignem glavu i vidim starinska kola i dve prilike koje lagano skupljalju te leseve i idu redom ka meni , sve je bilo sivo , povratiili su me udarci u glavu odnosno njeni samari , kad sam dosao sebi shvatio sam da sam se upiskio :cry: a komsinica je kad me je osvestila pobegla


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto feb 21, 2006 8:44 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2005 11:54 pm
Postovi: 742
Ej ja sam to isto uradio jednom prijatelju još dok smo bili u osnovnoj školi.
Čovjek je isto pao na beton i tom prilikom razbio glavu, krv je tekla u potocima. :shock:
Te dječje igre baš znaju nekad da budu jako opasne.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto feb 21, 2006 9:26 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub jan 21, 2006 2:55 am
Postovi: 37
Ja nisam imala bas tako bliske susrete sa smrcu i nisam nikad videla tunele i tako to, ali jos od rodjenja imam zestok problem sa gusenjem. Vrlo lako se zagrcnem, a onda mi treba mnogo vremena da se povratim. Samo sto sam se rodila, posle mesec dana sam se zagrcnula i gusila i odmah sam zavrsila u bolnici. Stalno mi se to desava i stalno prepadam ljude oko sebe. Najgore je bilo kad sam imala 12-13 godina. Od kockice cokolade sam se gusila par minuta i na kraju pala u nesvest, a onda su me nekako povratili. Jezivo je, svaki put kao da se rastavljam od zivota. Vremenom sam se navikla i sad sam relativno pribrana kad mi se to desi. Zbog toga vucem traume i izbezumim se kad se neko zakaslje.
Inace moj otac je doziveo klinicku smrt '83 na operacionom stolu. Bio je alergican na anesteziju, a doktori su mislili da je previse otporan pa su ga polako ubijali povecavajuci dozu anestezije. Nije mnogo pricao o tome, ali mi je par puta rekao da se "seca" sta su doktori radili kad mu je srce stalo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub feb 25, 2006 12:50 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jan 16, 2006 12:26 am
Postovi: 804
Lokacija: MNE PG
Da tokom jedne bezazlene operacije. Problem je bio u sljedećem. Kad sam primio narkozu po običaju sam iskliznuo, no ovaj put je bilo drugačije. Mjesto da se nađem na uobičajeno mjesto počeo sam propadati. Prvi put sam vidio crni svijet sa zelenkastim fluorescentnim odrazima. Svukuda su bile neke oble forme raspodeđene po nekakvom smislu u pojedinim pločastim oblastima. Kroz njih su se provlačile nekakve tanke šipke. Mnogo kasnije kod jednog druga, koji je studirao građevinski fakultet, sam vidio statički izometrijski crtež i postalo mi je jasno da sam onda vidio strukturu zgrade bolnice. Zapravo ono što sam vidio je bila granica između raznih faza u građevini: šljunak, pijesak ,armatura, žice i ostalo. Nijesam viđeo materiju nego granicu između raznih vrsta materija, Kasnije sam naugio da je granica dodira raznih faza uvijek energetski neravnotežna. Možta sam to vidio?
Poslije sam propao kroz slojeve kamenja i upao neđe u mračni prostor u kojem se čula srašna graja i kuknjava. Ugledao sam svjerlost i primakao se. Tad sam viđeo jednu đevojku koja se bila ubila mjesec dana prije operacije. Plakala je i vikala đe je , i što će ona tu. Prepala se kad me viđela. Ja sam joj rekao da se „otvorimo” kako bi je ohrabrio. Oko nas su se nalazile nekakve crne ljudske lutke koje su vikale i tražile nešto. Nijesam se obazirao na njih. Inače mi je cijelo mjesto izgledalo poznato. Kad smo se otvorili i izmijenjali memoriju, to prati izvanredan prijatni osjećej, njoj je bilo lakše jer se sjetila. Naišla je voda i mi smo se prepustili njoj da nas ponese. Ulećeo sam u tunel u daljini je bilo svijetlo. Šta se desilo ne znam, ali znam da sam norao otići u centralu da vide što će samnom. Prvo sam prošao kroz prijatno toplo mjesto u obliku pećine. Tu su ispod staklenih kupola stajale grupe ljudi i kukale što im je trebalo da učine ili ne učine nešto. Slomio sam kupole i rekao sam im da slobodno idu. Strašno su se naljutili jer pored toga što moraju da se kaju moraju sad da popravljaju kupole. Rekli su da se to ne radfi tako, da su tu jer tako mora biti i da se gubim odatle. Na izlasku iz pećine naišao sam na polje prekriveno pepelom sa suvim drvećem i bilo je oblačno. Po polu su se kretale grupe ljudi i svi su išli u istom pravcu, gdje sam i ja plovio. Došao sam do bijelog zida ispred kojeg su stajale gomile ljudi koji su vikali da im se otvore vrata. Moja su se odmah otvorila. Pokušao sam da pomognem nekim da se popnu. Ali kad sam pružio ruku nijesam ih mogao dohvatiti iako su bili odmh ispred mene. Unutra je bilo svjetlo i pojavio se jedan čovjek koji je reka da je moj đed i da moram da se vratim. Nijesam imao ništa protiv mada ni tamo nije bilo loše. Prvo čula se predivna muzika i viđeo sam neku gusjenicu od trouglova koja se okretala u ritmu muzike a i sami trouglovi oretali sami u sebe u najrazličitijim bojama. Dodirnuo sam jedan od trouglova ali sam munjevito bio gurnut nazad.
Ovo je u najkraćem što sam vidio i doživio. Svega se vrlo jasno sjećam i dan danas i ništa nije ni izmišljeno ni dodato.

_________________
zašto je što je


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet mar 09, 2006 11:53 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto okt 25, 2005 4:53 pm
Postovi: 477
Što za mene znači NDE?

Pa vrlo jednostavno...

Ja sam nebrojeno puta imao "metafizička" iskustva u svome životu i o tome sam posvjedoćio na forumu.

Za mene NDE nije ovo što vi pričate, to je više ADE (after death experience)...

Recimo, ako pogledam u svoj život kad sam bio mali klinjo mogao sam poginit kad sam stavio željezni predmet u sred utičnice i doživio stres struje, do te mjere, da sam svijet vidio kao mrljavu točku na platnu, i preživio, a da to nitko i ne zna da sam napravio.

Jednom sam u glavnoj ulici, još kad sam bio sednjoškolac, potrčao za malom crnom mačkom jer je ošla na glavnu, i najprometniju ulicu u VK, pred autobus na velike daljine, i meni je glas rekao, spasi ovaj život po cijenu svog... istrčao sam po nju i pola metra me je djelilo od smrti, kao u matrixu se vrijeme zaustavilo, i bus je stao ispred mene...

Jednom sam imao direktan sudar 100 kmh i izašao sam iz auta a da nikako nisam znao kako i zašto sam preživio to, kao svi prisutni.

Jednom sam upalio motor,skuter, i kao da mi je netko stisnio gas na dotičnom, sam odletio, bez mogućnosti izbora, na glavnu zadarsku ulicu tako da sam se našao u sendviču između 2 auta koji su išli brzinom, kao na autocesti... opet matrix, sve je stalo i ja sam preživio neizbježnu smrt...

Shvatio sam da me netko želi ubiti, al kroz volju drugih...tko me brani... tko brani nas...

Jednom sam, prije1 god. vozio auto uobičajenim putem na posao i u centru sela kad sam trebao skrenuti lijevo mi se u trenutku kočenja blokirala kočnica, i ja, u nemogučnosti izbjegavanja neodgodive situacije, sam napravio ništa...

Ako zakočim, a ne mogu, spasim se... ako produžim naprijed, udaram u auto ispred mene, koji također skreće lijevo, ako pređem na suprotni trak u susret mi dolazi auto, ko zakurac, ravno u mene, ako odem alternativno ravno pa lijevo udarit ću u bus koji taman staje na stanicu u centru sela...

Desilo se to da mi je netko preuzeo kontrolu nad vozilom i odveo me skroz lijevo na čupriju iznad stanice za bus, a da, kad je auto stao,kao da ga nisam upravljao, su sve lampice gorile, ljudi koji su bili prisutni su rekli: "koja je ovo budala"?!

Da ne duljim dalje,shvatio sam da me netko pokušava ubiti od kada sam se rodio, ali me ipak, netko uvijek spasi...

Vjeruj te mi, u svakom trenutku sam ostao bez svijesti, bar dio vremena, koji moram priznati, je mogućnost tendenciozne promjene moje realnosti...

Da ne govorim o mome prijatelju, koji je preživio 160kmh direktan sudar s autobusom, ili pad s kuće od 10 m na beton, tj skok s 3 m na stijenu u 15cm duboke vode, a tek da mu vidite čvorugu, rekli bi da to nije moguće... svjetski fenomen...

Što želim reći... nema šanse da ovaj dvoboj reptili dobiju ako misle da mogu.... dok sam ja živ nema im spasa...


Je!

Ovo zvuči kao da je to napisao netko manje pismen… al sublimiana je poruka bitnija od one opće važeće?

Ljudi, mi mijenjamo i stvaramo našu sadašnjost!!!

Droga?! Ma ne volim ju al sam kao 4. godišnjak maznio paletu tableta protiv srčanih mana i jedva preživio ispumpavanje... volim extazu, ali ne i manipulaciju smrti ako nije vrijeme za nju...

Da ne govorim koliko sam puta riskirao život da spasim i mrava,....

Kad vidim mrava i pauka u svojem domu, mojoj 3. godišnjoj kćeri kažem da je jednostavnije izbaciti ga van ili prihvatit kao sukućana već ga jednostavno ubit...

Ljudi, volite Život...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet mar 10, 2006 3:16 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto mar 07, 2006 5:11 pm
Postovi: 1310
Kuronja nam opet otkriva "toplu vodu" i govori nam o opstim mestima.

"treba voleti zivot", "bolje je izbaciti pauka nego ga ubiti". "bolje je biti dobar covek nego ne biti(he he,sala)"


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet mar 10, 2006 6:30 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Citat:
"bolje je izbaciti pauka nego ga ubiti"


Pa to ja već odavno prakticiram. Zašto bi ubio ikoga?

:wink:


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 37 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 11 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz