alf je napisao/la:
Lampa, interesira me primjer koji si navela kao mogućnost za rješavanje problema fragmentiranosti o kojoj pričaš. Pa ako može, molim odgovor na nekoliko pitanja:
- ovo sve poduzimaš kao Lampa, sa svojim fragmentom Duše, ali i Duhom i Umom. Pa je moje pitanje - jesu li oni glavni u ovoj priči?
Hvala ti Alf na zanimljivom setu pitanja. Otvaraju mi nove pravce razmišljanja.
Duša, Duh i Um prema mom iskustvu nisu baš tako jednostavno i linearno posloženi kako navodi Malanga, niti su zastupljeni u jednakoj „količini“. Ne mogu ti točno reći tko je glavni u „priči“. Moja individualna osobnost kao „Lampa“ tada ne postoji, nebitna je, ona je niži nivo (frekvencijski i u svakom smislu). No, da bih došla u neko stanje koristim/vizualiziram pomagala ovog tijela, kao što su, u ovom slučaju, ruke. Vizualizacijom postavim sliku pa uđem u osjećaj, promatram sebe izvana. Ponovo postavim sliku, uđem u osjećaj i promatram. Najbolje je pokušati pa vidjeti gdje ćeš stići.
alf je napisao/la:
- nadalje nije mi najjasnije kako dovodiš ostale fragmente Duše (uporednih/prošlih života!) točnije kako znaš da dovodiš baš "svoje" fragmente Duše i kako znaš jesu li one "čiste"? Da bi to činila, jesi li u kontaktu s ličnostima ostalih fragmenata?
Prema Zakonu privlačnosti, ako Duši postaviš zadatak da locira sve svoje ostale fragmente, ona ih nađe, zaista svugdje, ako ih pozoveš oni ne mogu doći jer su umrtvljeni. Potrebno ih je „oživjeti“/osloboditi. Ti fragmenti mogu biti sad ovdje pokraj mene ali su u internom stanju tako da su zarobljeni kako god okreneš. Ne znam da li i kako drugi ljudi unose energiju u nešto, osobno koristim nešto što intuitivno zovem iskra života. S vremenom se ta iskra pretvorila u električni izboj – munju. Oživljeni/oslobođeni fragmenti prirodno teže sjedinjavanju zbog gravitacije Duše, sami dođu. Fragmenti nisu čisti, bolesni su i zagađeni, pomiješam ih s ostatkom Duše i tako se pročiste – izgore u svjetlu Duše. Na znam da li skupljam svoje ili tuđe fragmente jer se ne poistovjećujem s njima, osim toga previše ih je da bih se mogla sa svakim ponaosob baviti. Nastojim primijeniti Zakon privlačnosti – Duša poziva SVOJE dijelove.
Nisam u kontaktu s ličnostima jer me ličnosti ne zanimaju. Skupljam (za sada) ukradene dijelove Duše koji se nalaze zloupotrijebljeni za oživljavanje nečega što ne bi trebalo biti živo. To nisu ličnosti. Fragmenti u njima borave koliko je potrebno da odrade zadatak (tamo nema vremena) i onda opet budu vraćeni u ladicu, a te ne-ličnosti su ispražnjene posude koje se pale kad joj se umetne „obrađeni „fragment duše.
alf je napisao/la:
- da li su onda i Duh i Um fragmentirani? Jesu li oni "čisti"? Spominješ Duh u vrlo važnoj karici ovog događanja, pa pretpostavljam da znaš da je on čist od nakačenja i implantiranja, barem ovaj tvoj - ovog života. Ili? Kakvu ulogu i ima li uopće Um?
Pitanje je definicije, što je kome Duh, a što Um. Mišljenja sam da je Duh najmanje jednu stepenicu iznad Duše. Svojevrsna Nad-duša. Nemam saznanja o tome da li je nasilno fragmentiran ili nije, sklona sam misliti da nije. Prirodna fragmentacija Duha, pretpostavljam, vodi do stvaranja Duša.
A Um, hah, fragmentiran? Samo, točnije bi bilo postaviti pitanje: da li su nam svi Umovi fragmentirani. Um nam je silovan, programiran i čvrsto na lancu kako bi nas usmjeravao dalje od Duše i od mogućeg Buđenja. Njegova uloga je takva, a kakva bi trebala biti to još trebamo otkriti, svi ponaosob. Koristim Um za vizualizaciju, kako je već gore opisano. Razlika između ovakvog načina vizualizacije i „wishful thinking-a“ je u tome što u ovom zadnjem postaviš sliku ali i rezultate, dakle postaviš sve, dok u prvom slučaju, postaviš sliku i pustiš da se sve ostalo događa pred tvojim očima bez uplitanja. Koristim intelekt za razumijevanje složenih pojmova koji se u obliku slika pojavljuju procesu vizualizacije. Ako imam znanje barem imam šansu razumjeti poruku koju neka slika nosi.
alf je napisao/la:
- spominješ svjetlost, kako znaš da je tvoja?
U području pleksusa se nalazi svjetlosna jezgra vrlo snažne, visoko vibrirajuće energije. Isijava, ili možda je bolje reći izbacuje, električne izboje, po jedan na svaku od 4 strane (ako ćemo prostorno gledati): iznad, ispod, lijevo , desno. Ta svjetlost nije moja, ona je univerzalna, pripada svima i ima je dovoljno za sve. Oko električnih izboja se okuplja nešto gušći i sporiji sloj energije, na koju se pak, skuplja još sporija i gušća energija i tako redom do izgradnje tijela. Ima tu nekih paradoksa, recimo, kako je moguće da ta svjetlosna kugla pripada svima ako se oko nje izgrađuje ovo tijelo? Pa, nemam logičan odgovor. Jedino mogu pretpostaviti da se radi o karakteristici svjetlosne kugle. Sitnim električnim kanalima je povezana s tijelom. Osoba, ako zna kako to učiniti, prema potrebi može pozvati energiju svjetla iz dubine svog solarnog pleksusa i usmjeriti je gdje je potrebno.
Osobno, uglavnom koristim desnu ruku, vrlo rijetko lijevu. Moja cijela ruka je alat u kojeg povučem tu energiju, također „ulijem“ Dušu u ruku kako bi privukla fragmente.
Ponekad mi je koncentracija slaba pa se zna dogoditi da dobijem neko drugo svjetlo. Radi se o podvali, zato pričekam da me oblije toplina, ako toga nema, ne idem dalje.
Najveći problem predstavlja zaboravljeni fragment. Svaki, pa i najmanji fragment je potrebno pokupiti.