Hehe

ko može i hoće shvatiće svakako. Nekome je jasno nešto što i nije čuo. Slijepi vidi više od onog koji neće da vidi.

Ja kažem da ono što govorim (mada je to kod svakog slučaj) 85% ljudi nema pojima, 10% misli da zna i klepeće, a samo 5% razumije i radi nešto po tom pitanju.

E tu sam radi tih 15%.

Hvala svetom gnozi da te imamo!

not

Borat

Čitam ovaj tvoj post i nikako nemogu ogonetnuti ovu tvoju misao.

Napraviš recimo anketu "znate li za forum galaksija i šta je to" i dobiješ te rezultate. Normalno da onih 15% posjećuju i sudjeluju. 85% ne niti znaju za to. Probaj bilo koju temu, tvoja struka npr.

Tako ja to vidim. Doduše ti si prvi koji nije odgonetnuo a neki su mi rekli da su procenti preveliki. Oni 10 i 5 odnosilo se na svijest birača.

A što je s onim slovima koja su pocrvenila?

Odnosi se na onih 85% koji ovamo ne zalaze. Zato se trudim biti u ovih 15% ovdje na forumu. Primjer, a opet primjenjivo na sve.

Mislio sam da je to kristalno. Jer da me tu 85% ne razumije onda sam promašio mjesto.

Čini se da te još jedan ne razumije.

Pričaš sa ljudima na ulici, statistički uzorak, o recimo orgonu. 85% njih te ne razumije.
Nisam mislio na priču o hlebu i paradajzu. Ili mi daj tvoje viđenje toga što sam rekao pa ću pokušat objasnit. Jer meni je to jako jasno ali izgleda ne prenosim dobro.

A! kada je o orgonu reč ovaj procenat nije tačan.
A možda ti prenosiš dobro ali ti nešto nije jasno!

Ja kažem da ono što govorim 85% ljudi ne razumije. 10% misli da razumije i laprda a samo 5% istinski razumije i radi nešto po tom pitanju.I takvo je stanje kod svakog govornika sa svakom malo ezoteričnijom temom.

Red riječi ništa drugo. Konfuzije su moj fah. Jel sad ok?

Grome šta mi nije jasno?

meni se cini da ti je sve jasno

SAN je otvoreno stanje svijesti. Ko ne luta u snovima nije za tu temu.
Java je zadovoljavanje potreba dvonožnog vozila, tankanje goriva i traženje skloništa za noć.

Prelazak u bilo koji novi denzitet, bilo to reinkarnacijom naniže ili uzvišenjem nećete ni osjetiti. Jer se samo određen i konačan broj memorijskih kartica briše pri promjeni. I upisuje novi program.
Samo oni koji dosegnu nirvanu za života se sjećaju prelaska. Zadržavaju svoju karticu, svoj broj. Ali gube rooming ka 4D( po vama 3D, koja zabluda) Njihova napuštena dvonožna vozila se prepoznaju po osmjehu na licu napuštene reciklažne ljušture.

Ne znam da li je ovo bas pravi topic za pitanje koje imam, ali sigurno je u vezi.

Zanima me nesto o radu na sebi, po metodama Gurđieva, Ouspenskog, Nicoll.

Nekako citajuci te materijale, imam osjecaj da tim tekstovima nikad kraja. Ima ih mnogo... Ponekad se postavi misao tipa, "sve cu procitati pa cu onda primjenjivati rad"

To je po meni pogresna misao. Jos jedno od mnostva JA.

Onda shvatim da raditi na sebi treba odmah, un okviru onog znanja koje si procitao do sad.

I ja znam da radim na sebi. Odavno. Ali se pitam je li radim ispravno, dovoljno, ustrajno...

NPR. : u toku svakog dana, u mnogo situacija promatram vanjsku situaciju i unutarnji osjecaj u vezi toga, a i moje misli i razmisljanja u vezi situacije...

Mnogo puta vidim kako ponavljam iste obrazce, kako se PALIM na vanjske okolnosti... Vidim svoja ogovaranja, laži, suprotnosti između onoga što osjećam i onoga što govorim, strah u vezi neke situacije, želju za promjenom vanjske okolnosti, nezadovoljstvo itd... Većinom to radim nekritički, sa neidentificiranjem... Bar mislim da radim ...

Nekad paznju na vanjsku okolnost i unutarnji osjecaj koji ta okolnost izaziva, bez kriticizma uspijem promatrati duze, ponekad kratko jer vec neko drugo JA uskoči i izbaci me iz trenutka svjesnosti... Tako prodje pola dana u mehanici, dok me opet neki događaj ne podsjeti da promatram...

Pamtim svoje reakcije, kasnije u slicnoj situaciji sjetim se da sam je vec imao, i da je opet tu, opet obracam pozornost na nju...dok ne iscezne, dok je ne zamjeni neko drugo ja...

Tesko mi je odrzati kontinuitet da budem svjestan nekoliko razlicitih ja u nizu...

Takodjer uvidjevsi koliko tih razlicitih JA ima, i koliko me "šutaju" iz momenta u momenat, i mjenjaju moja unutarnja stanja... padnem u ocaj... Pa i taj očaj uvidim itd... dok ponovo ne iscezne svijest

Takodjer ono sto mi je manje jasno jeste onda kada nema vanjskog okidaca a osjecam se razdrazeno, ljuto, tjeskobno... Kako to promatrati, kako na to gledati... sta sa tim....

Mogao bi jos mnogo toga pisati...

Zanima me, da mi neko sa iskustvom rada kaze, da li sam u radu , ili mislim da jesam... a nisam... Ne treba mi nikakva potvrda, nego moze i primjedba, sugestija, savjet...

Da li se iz ovog malo sto sma napisao moze vidjeti (neko ko je vec dobar u tome) da li idem pravim smjerom... ili.... ili.... sam u nekoj zamci itd...

Evo, kako god...

Nadam se nekom odgovoru

EDIT: u Komentari III - Birdlip, 12. jun 1941, O Radu na sebi Nicoll kaže:

"Ali on (covjek) mora da spozna svoj dan i da zna sebe u odnosu na taj dan."

Volio bih shvatiti dubnje i opširnije tu rečenicu ... "Mora da spozna svoj dan" i "da zna sebe u odnosu nja taj dan" .

I da, trenutno citam psiholoske komentare od Nicoll

Bahat sam samim time što ti uopće idem odgovarati no što je tu je i ako pogledaš to je samo čin još jednog ja,a ne "mene".
Podijelio sam dan na jednu ličnost.
Kako ima 360 dana u godini x barem 10 godina =3600 dana što znači da ću svaku ličnost moći proći barem 3 puta.( 30 godina x360 =10800 )
To mi daje vremena tj. ne opterećujem se više nizovima,tj. dobro su došli,ali me ne frustrira ako mi koja ličnost izbjegne.
Ovo me podsjetilo na ono kad je neki mudrac rekao nešto tipa;Pogrešno ste me razumjeli kad sam rekao nemojte misliti kad meditirate.Mislio sam na to da ne mislite na trenutnu misao koja vam je "u glavi",a ne na nijednu.

@amir

Svjestan si situacije i posmatraš je ne kritički što bi značilo da si na pravom putu.
Treba da znaš kako treba vremena da stvari sjednu na svoje mjesto i da sam rad postane kao voda kako bi bio spontan.
Događaće se propusti ali ne treba da se kritikuješ zbog toga, već nastavljaš sa svjesnošću dalje bez obzira šta se dogodilo.
Kako bi bili spontani treba da živimo u Sada, a to je kontrast onome što smo radili do sada pa zato i naglasak na praksi koja ne smije biti kritičke prirode već samo observacija onoga što se događa.



Kako ja vidim ovo što je rečeno, čovjek ne smije budan spavati. Mora da ima izoštren um i da obraća pažnju na sve što se događa u toku dana.
Također, treba da se praktikuje i sjećanje sebe, taj osjećaj da jesi, ne verbalizacija Ja jesam već osjećaj bivanja, kao i posmatranje onih unutrašnjih ličnosti koje se smjenjuju u odnosu na situacije, da ih osvijesti kako bi što manje reagovao mehanički.

Ali sa time si pretpostavio okvir događanja ko da je poznat, npr. to "u toku dana", i pretpostavio si što je "um" ko da je to poznato, itd..