Nisam imala previše vremena istraživati to gutanje tame, no izdvajam dvije stvari koje su možda putokaz za nešto dalje:
- Grčki bog Kron je progutao svoju djecu kako ga ne bi svrgnuli s trona kao što je i on svojeg oca svrgnuo. Kron je predstavljao zlatno doba našeg svemira. Zeus je podvalom spašen, svrgnuo je oca, oslobodio ostalu progutanu braću i prestalo je zlatno doba.
- Dione Fortune u jednoj od svojih knjiga navodi da pojedinici u slučajevima nekontroliranih negativnih emocija mogu stvoriti negativne entitete koji ako se dobro hrane negativnim emocijama mogu praktički beskonačno dugo živjeti svoj život. Energetski iscrpljuju svog stvoritelja (roditelja) ali i druge ljude na koje se nakače. Način za uklanjanje tih entiteta je asimilacija pri čemu adept uvlači u sebe tu negativnu energiju, taj entitet i tako ga anulira. No proces nije preporučljiv osobama sa slabom ili nestabilnom frekvencijom jer asimiliranjem negativne energije može doći do značajnog pada frekvencije osobe koja izvodi asimilaciju. Supstitucija je pak situacija kada osoba koja je stvorila tu energiju/entitet ne može/ ne zna/ nema snage obaviti samostalno asimilaciju, tada jaki adept to odradi umjesto njega/nje.
Zaključak do kojeg sam došla (za sada) je da misli koje stvaramo su naša djeca (jer ih mi stvaramo, mi smo ih rodili). U neznanju stvaramo loše misli koje sadrže tamu i tako zaklanjaju svjetlo roditelju ali i drugim ljudima. Tamne misli, bez obzira na njihov stupanj razvijenosti, je potrebno ukloniti iz svijeta, a onaj koji to treba napraviti je upravo njihov roditelj, onaj tko ih je stvorio. Kako to učiniti, pa pretpostavljam, asimilacijom ili gutanjem kako je to učinio Kron.
Svodi se na jedno - svatko treba počistiti za sobom. Koliko li smo samo tame posijali svojim neznanjem, strahovima, zločestoćama i neravnotežama. Danas smo možda na putu duhovnosti i koliko-toliko pazimo na svoje misli, no što je sa svim onim tugama i nesrećama koje su nas pratile tijekom života. Koliko su se te tamne energije razvile, da li su dobile vlastite živote, ugrožavaju li samo svog stvoritelja ili i druge ljude, ne zna se.
Sada mi je jasno, da su naša odgovornost i da ih trebamo povući iz upotrebe. Svaka misao koju smo pomislili od trenutka otkad udišemo zrak je trenutak kada smo nešto stvorili. Cijelog života mi smo kreatori, roditelji našim mislima kojima udahnemo život i onda nas takve okružuju. Kao što je stablo okrunjeno svojim listovima, tako smo mi okruženi mislima koje smo stvorili i koje nas prate, pričvršćene su za nas. A ljudi koji vide puno tame oko sebe su isti oni koji su tu tamu i stvorili, a na nju se zakonom privlačnosti lijepi nova tama i takvi entiteti.
Čini se da sam spontano počela proces čišćenja svoje okoline, ne od tuđih nego vlastititih negativnih energija. Pretpostavljam, također, da kad uklonim svoju negativnu energiju da ni vanjske neće imati na što biti zakačene pa će otići drugdje.
