Oba opisa "bogovi" i "bijednici u zoo-u" su samo proizvoljna i netočna budalaština i za njih se ne treba hvatat niti na osnovu njih gradit svoju definiciju svijeta. Moj prijateljje radio za drugog i kada mu je dosadilo da ga ovaj zajebava, otvorio je vlastitu firmu da bude ˝svoj gazda˝ tj. bog s vrha hranidbenog lanca.
Nakon par godina mi je rekao:˝Prije me zajebavao samo gazda a sada me još gore zajebava 400 klijenata.˝
Kolegica koja radi sa mnom je na moju primjedbu da smo svi mi nitko i ništa odgovorila:˝Možda ti, ali ja nisam. Pametna sam i sa svakom situacijom mogu izići na kraj.˝
Ubrzo je otkrila da joj muž ima ljubavnicu. Nakon toga je otkrila da joj je muž u pet godina iz kuće izvukao toliko novaca da je ljubavnici kupio dvosobni stan.
Prema tome, moji opisi su precizna i potpuno točna budalaština koja odgovara onome što se dešava u nama i oko nas. I na kojoj ja ne gradim ništa, niti se za njih hvatam. Jasnije?
Mi nismo ni jedno ni drugo. Mii smo i jedno i drugo.
Ono na što treba usmjeriti pažnju je na fokus onog što zapravo možemo, a možemo puno. Možemo i puno toga zasrati, naročito ako izgubimo strpljenje.
Ne treba plakat nad prolivenim mlijekom. Ne treba proljevati mlijeko. U tome je bit.
A plakati je ponekad korisno. Čini nas lakšim.
To "pitanje" je zapravo opsjena i udovoljavanje sebi. Loše je sročeno. Pitanje ne može biti opsjena. Da udovoljavam sam sebi zaboravio bi ga postaviti.
Pitanje nije loše sročeno već krajnje jasno i jednostavno: Zašto?
Mogao si se pravit da ga ne vidiš. Ali nisi.
Pogodilo te pravo u srž, do bola.
Time što si se našao pozvanim odgovoriti izbjegavanjem jasnog odgovora, govori da osjećaš isto što i ja.
Jel tvoja djeca mogu bit sretni ljudi? Jel bi ti da biraš uzeo život koji imaš sad ili ne bi uzeo ništa? Bit je u tome da sam o njihovom postanku odlučio ja a ne oni.
Ako ideš u rat onda si ratnik. Ako druge šalješ u rat onda si svodnik.
Ja sam odbacio život koji sam imao. To je bit nagualizma.
Jedan je uvijek veće od nule - prava dilema ovdje ne postoji. I mala šansa je beskrajno puta bolja od nikakve. Postoji.
Rađati djecu u ovoj situaciji ili ne?
Roditi ih znači pretvoriti nulu u jedan.
A ne roditi ih možda znači dopustiti nuli da se pretvori u npr. 27.
Shvaćam relativnost mog odgovora na tvoj odgovor. Ja svoju bol priznajem.
To je posljednji osjećaj koji mi je preostao u vezi ljudskog roda.
A moja djeca su posljednja spona. Kad nju odriješim gotovo je.
I onda ću uzeti ništa.
http://www.youtube.com/watch?v=sp1mzx5O4ao