promatrač je napisao/la:
Ljubav je uvjet postojanja i ne treba je ponovo stvarati i "širiti", dovoljno je to primjetiti, diviti se, biti ljubazan i strpljiv, biti u divinaciji.
"Širenje ljubavi" je po meni uvijek bilo prešutno proglašavanje sebe nečim višim i močnijim od okoline (svjesno ili nesvjesno), stavljenje sebe na mjesto kreatora ne samo za sebe već i za druge, ali bez izvorne mudrosti kreatora.
Tu se potajno stvori i neka shema po zakonu privlačnosti, ispada da ti širitelji ljubavi u biti na sebe privlače energiju iz okoline (opet svjesno ili nesvjesno) i prepuštaju se tome jer energija kolektivnog nesvjesnog djeluje ko opijat.
Nevolja je upravo u tom prepuštanju koje hrani samo sebe, jer energija koja pristiže iz okoline djeluje ko poticaj da se traži još, a ujedno i zaglupljuje, gubi se trezvenost... nastane zombificirana LJUBAAAAV.... i luđački sjaj u očima...
Tako se nešto što je proglašeno ljubavlju nesvjesno pretvori u oblik vampirizma i vrste samoljublja neadekvatne za živu okolinu.
Koliko put sam čuo "volim ga da bi ga mogla pojesti", "mogla bi ga zadaviti koliko ga volim", "sad bi te tak stisnula da bi te zdrobila koliko te volim", ja ću te maziti, paziti i zvat ću te Darkić.

Ili s muške strane češće, "ubit ću svakog tko ti se približi", "ti si samo moja"....
kud to ide?
Ja u biti podržavam "ljubav", ali po ona četiri načela traganja.
Hoces da kazes da kada neko dosegne momenat kada nosi *pranu* stalno, ne, bolje reci veci deo vremena (a i to zavisi opet od drugih cinilaca) unutar sebe (stvarno lose baratam terminima ali prana je verovatno ono kada osecas kao da dises po prvi put, kada imas osecaj da iz tvog predela koji se nalazi (makar kod mene) za dlan iznad pupka zraci takva energija da imas osecaj da te nosi svuda okolo (a i radijus verovatno zavisi od kolicine nase energije) i da se nalazis u svemu i da si ti sve to je sebicno, zombificirajuce? ..uostalom, to sto osecam nije sirenje vec zracenje iste, osecam se kao da svetlost prolazi kroz moje telo koje je prizma ljubavi..vec sam spomenula da ucim u hodu..nisam znala da je to lose, ali ako cenjeni sud tako kaze, onda

ne znam sta da vam kazem, imam osecaj kao da pricam nekome ko jos to nije spoznao ovako, a znam da nije tako..vec sam rekla i da ne ispadne da se onavljam, ali ja sam samo jedan obican covek koji spoznaje na neki drugaciji nacin nego vi (mozda) sebe i nacin na koji funkcionisemo..sad sam naletela na neku knjigu, tice se tih mojih senzacija i rekla bih da mi se pojacava kinesteticki osecaj..uostalom, iz te ljubavi koju osecam, samo sva proizilazi, inace, ne razmisljam niti sam razmisljala u tom pravcu da sam neko~nesto..ega mi vec neko vremae nema, tako da je tu mozda neka zackoljica..

Ne, moram da kazem da bas crpite energiju

i, da, jos ovo, kada sam pod *ovim* stanjem, ne znam kako da ga nazovem, cakra srca ili sta vec, u toku toga nemam osecaj da sam vampir i da uzimam bilo sta, ja sam samo tu sa ovim osecajem i sve je drugacije, pozitivnije, verovatno se te vise frekvencije prenose na okolinu..nisam euforicna niti bilo sta tako, mozda tako delujem ali to je zato sto nam je zaista potrebno malo smeha ali od

....iii..