Kad bi mu se neki od učenika u samostanu pohvalio kakp lijepo napreduje, jedan istočnjački guru bi ga vratio na dva tjedna doma kod roditelja.
Lako je izići na kraj sa strancima u kontroliranoj situaciji, teže je sa svojim bližnjima.
Taj dio sam više-manje savladao, sve teže me izbace iz ravnoteže.
Teže od toga je posao. Jer tu si rob. I ako si šef ili vlasnik, ipak si rob. Npr. tvoj šef, aco, je rob onih ljudi kojima prodaje termine za reklame. Bez love od reklama nema TV, a tada ni tvog posla. I gospodari i čuvari i robovi, svi u krugu, zarobljeni. Ustvari svi smo robovi. Kad se to vidi, kada se uđe u način razmišljanja (ropstva) svog mučitelja, tvoji okovi padaju.
Niz godima me mučio posao. Bio sam uspješan, toliko da me nakon nekog vremena nitko nije više ni nadgledao, ali sam osjećao težinu nevidljivih lanaca i pravio greške. S vremena na vrijeme i katastrofalne, ali sam ih uspijevao pokriti.
Sada ga radim s uživanjem. A isti je kao prije. Pronašao sam načine da se zaklonim od drugih ljudi, jer upravo su rutinski međuodnosi ono što nas iscrpljuje.
Uvijek izgleda kao da nešto radim, laptop, ili kao mudro razmišljam. Tako sam komunikaciju sveo na minimalnu razinu. S druge strane pronašao sam načine, uz puno truda i pokušaj-pogreška, kako da radim što manje uz veći učinak. Pazim da ne zaribam, znam da se to može dogoditi.
Dakle s jedne strane, dobre strategije, s druge strane puna koncentracija i stalna svjesnost ovdje-sada, minimum priče, maksimum učinka.
I napor da se to stanje stalno održava.
Ustvari, ne može ti nitko ništa. Samo ti sam sebi.
Znam da unatoč trudu mogu izletjeti, ali treba s tim živjeti. Pad koncentracije i ćao, ali to je moja greška, a ne nečija zloća. Trudiš se pa kako bude.
Fraktali, fraktali, fraktaliiiii!
http://www.youtube.com/watch?v=Qq39KYfGdn8