Ima više godina da sam bila u fazi bijesa. Bila sam ga svjesna jer sam vidjela da me okolina ne razumije, kao niti ja ostale. Shvatila sam da je moj bijes bio odraz moje nemoći da drugi budu ili se ponašaju tako kako ja želim. Vrijeme je odradilo svoje, dopustila sam drugima da budu takvi kakvi jesu, a sebi sam dopustila da i drugi imaju pravo biti kakvi jesu, a ne kakvi bih ja htjela da budu. Kad sam to shvatila, više nisam imala napade bijesa, pa čak ni pasivne.Toliko o bijesu.
Što se tiče naših svakodnevnih života, nisam bijesna ni na koga, niti me opterećuje robovski rad u sve težim uvjetima života. Ne radi se o pasivnosti nego o razumijevanju dolazećih promjena. Svi bismo htjeli da već jednom dođe i svak svojim putem. Ovo iscrpljivanje ima upravo tu funkciju, da iscrpi, pokoleba i otupi svijest pojedinaca, a s druge strane, onima koji se tek sad bude (zahvaljujući radu već probuđenih) da imaju dovoljno vremena prilagoditi se i aktivno sudjelovati u cijelom procesu. Tako da sve ima svojih prednosti i nedostataka.
Osobno, ne mislim da je pozitivno ne platiti porez ako je zakonska obaveza da moraš ili dignuti kredit kojeg ne misliš vratiti. To nisu djela s kojima se može ići u OPD svijet. Ne znam, možda se i varam. Ali ako nađeš zakonsko sredstvo za ne plaćanje poreza, ili manje plaćanje, to je druga stvar.
Sve su svemu, kaže izreka:"Cijepam drva, nosim vodu." I sva mudrost jest u tome, radimo svoje poslove kao i dosad i ne očekujemo ništa, osim onog što inače dobivamo, jer su promjene koje dolaze toliko nepoznate i snažne, da ih niti ne možemo očekivati. Nemamo takvo svjesno iskustvo.
Također nema smisla drugima najavljivati ili se prijetiti očekivanima promjena (glasno ili u sebi), tipa: "Vidjet ćeš ti kad dođe val, pomest će te kao da te nikad nije ni bilo", iili slično. Ovako postupa ego, a za njega tamo mjesta nema. Možda, ne znam.
