Toner je napisao/la:
@ Lampa
Neznam jel bi sam mogao ovako srociti pitanje fizikalnosti kako ga je @Valjda odgovorio:
Citat:
No, fizikalnost i fizička tela možda nisu iluzija kao takvi, osim u najširem smislu te reči. Ali je naša percepcija iluzorna, 100% - pogotovo ona koja dolazi kroz 5 fizićkih čula. Pa tako i zabluda da je oko nas stvaran, čvrst svet. Nije. Čvrst je samo za segment nas koji se identifikovao sa fizikalnošću. Drugim rečima, fizički svet jeste čvrst - ali samo za naša fizička tela koja su od njega i napravljena,i koja su podložna njegovim zakonima. Da li smo mi samo telo? Naravno da nismo. Ako posmatramo stvari u odnosu na bilo koji drugi, nazovi "viši" aspekt našeg postojanja - takva percepcija se menja.
branman je napisao/la:
Ako je sve ovo san,koja je svrha onda sanjati da idemo na drugu planetu,osim straha da bi se mogli probuditi i konačno razbiti svu ovu iluziju ako se nešto desi sa ovom?
Ako je sve oko nas uključujući i naše tijelo čestice svjetlosti zarobljene vibracijom ovog određenog nivoa postojanja ko smo drugo mi nego individualni fragmenti beskrajne svijesti uhvaćeni u san te iste vibracije.
Gdje bi onda uopšte trebali bježati i od koga?
Ko nas onda treba spasiti i od čega?
Ako i postoji odgovor na ova pitanja on je samo proizvod našeg analitičkog uma i kao takav još jedan proizvod te iste iluzije.
@Branman
Sto se mene tice trudit cu se spasiti sam. Od cega? Od sebe samoga
Smatram da u stanju u kojem sam sad moje bice prozeto od fragmenta beskrajne svijesti pa do fizickog tijela ne zivi punim kapacitetom tj. disem napola..
Sto je uzrok tim nepravilnostima otkrivamo pravilnim radom na sebi te ako isti u jednom trenutku postojanja urodi plodom nadam se da ce zarobljena cestica svjetlosti osloboditi i drukciji pojas vidjenja stvarnosti koji nece biti ogranicen samo fizikalnoscu.
Ako uzmemo u obzir i druge opcije spasavanja na sto vidim gledas sa odredjenom dozom sumje kao i ja, prebacujemo odgovornost na nesto trece pa mi zvuci sve kao voznja vlakom:
"Putnicki Val za 4D Opd stoji na trecem peronu 3ci kolosjek, Val krece kad svaki putnik osobno bude spreman"
Ja bih najradije da je tako pa cu paralelno radit i koliko cu se nadati toliko cu i sumjati jer mi nitko nemoze garantirati gdje tocno idemo, ako idemo
Da,ne treba čovjek isključivati ni jednu opciju,ova iluzija djeluje dovoljno zbunjujuće sama po sebi i kao da se svako u njoj svojski trudi da je zakomplikuje što više.Pojavljuje se masa novih obrazaca noseći gutu novih "problema",ali ja sve te stvari posmatram samo kao proizvode našeg analitičkog uma,na kraju i on je stvoren od tih istih fotona,usklađen sa tom istom vibracijom.
Ono što pokušavam razbiti ovde je šta ako ne postoji problem,šta ako je on ustvari san stvoren od dijela tog istog sna i percepiran (u našem slučaju) opet umom koji je proizvod istog izvora a mi ga doživljavamo kao nešto "ozbiljno",nešto što zahtjeva riješenje.
Riješenja se nude sama,samo ih treba probrati,ali pažljivo (opet analitika i opet san) i pitanje i odgovor dolaze iz istog izvora.
Zar riješenje nebi trebalo biti oslobađenje svijesti,onog što smo suštinski mi iz svih tih kalupa koji dolaze izvana.
Ako Univerzum funkcioniše u savršenoj harmoniji,zašto smo onda mi u takvom haosu? Zašto jedino mi vidimo problem?
Ako smo mi dio tog istog savršenog univerzuma dali je pravi problem ustvari percepcija našeg uma,a ne ono što taj um analizira i prepoznaje kao problem?
Uh,baš sam odužio,al ima toliko pitanja... malo sam i
Izvinjavam se,nemojte zamjeriti.