hm, možda zaista i jeste dobro pitanje, ali davati odgovor na njega istim alatom kojim je postavljeno, iliti - unutar istog programa koji ga je postavio
je totalno besmisleno. Jer iako je pitanje postavio um za kojeg su, izgleda svi njegovi sadržaji nametnuti (neki po difoltu, "prirodni programi", neki usađeni od kontrolnog sistema) - nikako ne može da da i odgovor, jer "problem ne može biti rešen na nivou na kom je stvoren." Il tako nekako.
Kraj bi verovatno značio probuditi se. Ne bi' znao ništa o tome, doduše.
branman je napisao/la:
Prepoznati iluziju,značilo bi vjerovatno dobro prepoznavati realnost
Ne bih se složio, osim ako smatraš da bi realnost mogao koristiti kao referentnu tačku
Možemo da znamo šta nešto nije (to jest, šta nije realnost - iliti, iluzija) kao i manje više da prepoznamo nešto kao iluziju - bez da imamo spoznaju realnosti. Uzmi kao primer čulnu percepciju.
Hajde da uzmemo jedan banalan primer. Monitor, recimo. Vidiš da je tu, ovog momenta gledaš u njega - znaš da nešto ima tamo - ali ti ne znaš ništa o tome tamo. Znaš samo njegove funkcije za tebe u tvom trenutnom stanju, ono što percipiraš kao monitor se stvara u momentu kada informacija o njegovom postojanju ulazi unutar tebe putem fizičkih/mentalnih čula. Ali, da li je bilo koja od tih obrada informacije apsolutna? Nije. I ti znaš da nije, prema tome - znaš da su tvoje viđenje, i svi kvaliteti tog monitora iluzorni. Ali ipak ne znaš kakva je realnost u toj priči. Možemo mentalno da shvatimo deo koncepta realnosti - ali ne i da je spoznamo.
Bar ne onako - oma sada oma ko što bi najradije hteo
branman je napisao/la:
Možda bi u tom slučaju trebalo promjeniti strategiju.Umjesto na odgovor,pažnju preusmjeriti na pitanje i na izvor odakle je pitanje došlo.
Sva pitanja su od uma. Ni to ne vodi nigde, bar ne na duži rok - bar meni trenutno tako deluje. Jačanju uma. Verovatno je i to potrebno. Sigurno jeste, zapravo, ne postoji ni um kao neka kosmička šala. Možda je, kao što trenutno verujem - postavljanje pravih pitanja njegova prava svrha. Ali ne i davanje svih odgovora - koji se ni ne mogu dati ili dobiti, već jedino spoznati. Zato sam i rekao da je onaj moj post iznad proizvod programa uma
branman je napisao/la:
Možda je rješenje na samom početku,možda je u izvoru sve,sva pitanja i svi odgovori,alfa i omega,početak i kraj..
Programi vjerovatno više neće postojati od onog dana kad nestane potrebe za njima i iluzija će se raspršiti kao balon od sapunice..
ali samo onda kad naučimo postojati bez njih
sigurno ne prije...
Ne možda, nego sigurno. Onda nema ni pitanja. A ni odgovora. To je spoznaja, The Znanje o kojem se govori. A tamo se umovanjem ne stiže... To je ono Ništa - kroz koje postaje sve.
A sad - došo red na praksu.
Do sledeće škripe mašinerije:
Chirz!