Pridružen/a: čet mar 12, 2009 7:33 pm Postovi: 1124
joloko je napisao/la:
http://www.youtube.com/watch?v=nwFRkC7jAjg
Odličan. Baš mi je drago da sam ovo poslušao ... a i Dveri su me prijatno iznenadili ovim potezom, nisam ništa ovakve magnitude očekivao od njih. Izgleda da imam neke predrasude prema toj organizaciji haha.
Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm Postovi: 4118
I ovo je manipulacija od još gorih "psihijatara". Prvo ajmo uočiti psihijatriju pa ajmo odabrane probleme na koje ljudi trzaju potencirati na desetu novinarskim senzacionalizmom i na kraju ajmo se kolektivno zgražati nad tim na način programiran dokumentarcem. Naravno ajmo sve to upakirati u ljubav prema ljudskoj vrsti i podjeliti im da još nekog prisilno spremimo u ludaru nakon što popizdi.
Pridružen/a: ned jul 05, 2009 11:04 pm Postovi: 116
Prenio korisnik bebamur2 26. 11. 2011.
Prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istovremeno! (O naučnom otkriću Nikolaja Kozirjeva)
Drevni mudraci su znali o vremenu i vremenima SVE, što se moglo znati u ovom Kosmosu. Koncept vremena je toliko relativan, tako da čak i na Marsu, nama najbližoj planeti, zemaljsko vrijeme je besmisleno. Tako kaže drevna mudrost. Ona takođe uči da ono što je na Zemlji sadašnjost, u univerzumu može biti - budućnost, a prošlost može biti - sadašnjost.
Drevni Zakon analogije (Hermesov zakon) tvrdi da se u svijetu sve odražava na sve- "Kako gore, tako dolje". I za male i za velike kosmički zakoni su isti- nema ni malog ni velikog. Kao i fizičari, koji izučavaju ultra male objekte u svemiru koji su otkrili suptilni i supersuptilni svijet (u kojima, kako se ispostavilo, nema ni vremena ni prostora), tako i astrofizičari proučavajući gigantske objekte u Svemiru, eksperimentalno su dokazali da je vrijeme ujedinjeno.
Ovo izvanredno otkriće astrofizike otkrio je u Pulkovskoj opservatoriji, koja se nalazi u blizini Sankt Petreburga (u to vrijeme Lenjingrada), istaknuti sovjetski naučnik Nikolaj Kozirjev.
U početku, Kozirjev je usmjerio teleskop na tačku na nebu, gde je bila vidljiva zvijezda. Uređaj za očitavanje, uhvatio je zračenje zvijezde, i naravno, snimio signal. Ali to nije bila realna zvijezda! To je bila samo ...iluzija! Posmatrajući zvijezde, mi ih zapravo ne vidimo, već vidimo samo svjetlost koja dolazi od njih. Fizička svejtlost se ne rasprostire trenutno. Trenutna pozicija bilo koje vidljive zvijezde u prostoru - je samo njezina prošlost. U stvari, zvijezda, gdje je usmjerio svoj teleskop Kozirjev, odavno nije bila na tom mjestu u prostoru gdje je sada vidljiva. Naravno, astrofizičar je to znao. Prema njegovim proračunima, ta zvijezda danas bi trebalo da se nalazi u drugoj tačci prostranstva. I Kozirjev je usmjerio teleskop na tu tačku koju je izračunao - na "prazninu". Odatle, svijetlost još nije došla na Zemlju, a i posmatrači fizičkim očima(teleskopom) još nijesu vidjeli zvijezdu, iako je ona već odavno tu svijetlila. Oko ne vidi zvijezdu, ali osetljivi instrument prima signal nezinog zračenja. Dakle, signal koji emituje "prazan prostor", zabilježen je!
Sada je Kozirjev usmjerio teleskop na mjesto gdje će se prema proračunima ista zvijezda nalaziti u dalekoj budućnosti. To jest, teleskop je usmjeren na tu tačku u prostoru, gde će se zvijezda nalaziti u vrijeme kada do nje dođe svjetlosni signal sa Zemlje, poslat u trenutku posmatranja. Uređaji opet registruju signal. A tamo još uvijek nije se nalazila zvijezda! A to znači ona nije emitovala ni jedan zrak! Ali uređaji su pokazali: zračenja ima! Buduća zvijezda sada je tu! I upravo se nalazi na tom mjestu, koje su tačno izračunali zemaljski naučnici! Ne postojeća zvijezda - postoji, i ona već sija.
Zaključak naučnika je zaista fantastičan za materijalističku nauku: "Prošlost, sadašnjost i budućnost postoje u isto vrijeme!"
Dakle, suprotno svim zakonima klasične fizike, može se stupiti u kontakt sa prošloslošću i budućnošću?
Konstrukcija Univerzuma, izgrađena na strogo materijalističkoj nauci, pukla je tako, da je već bilo jasno, da još jedan dodir sa "misticizmom" i ona će potpuno raspasti.
Eksperimente Nikolaja Kozirjeva je brižljivo testirala grupa I. Jeganove pod vođstvom akademika M.Lavrjentjeva. Rezultati su se poklopili. Godine 1991, rezultate eksperimenata Kozirjeva su potvrđeni eksperimentima A. Pugača (Ukrajinska akademija nauka). U drugim zemljama, Kozirjevljevi eksperimenti su mnogo puta potvrđeni sa istim pozitivnim rezultatom.
Zna li se o ovom izuzetnom astrofizičkom otkriću u školama? "Avaj, ne!" Ali otkriće o kojem govorimo, u svjetskoj nauci je kao zemljotres od 12 stepeni, kao da rijeka teče uzvodno. To je, revizija pogleda na svijeta, ali ne djelimična, već principijelna. Takva otkrića su jednaka šoku kada ateista iznenada promijeni svoje ubjeđenje na suprotno, postane odani teista. Pri tom, ne onaj koji slijepo vjeruju u humanoidnog Boga. Obrazovani čovjek dvadesetog vijeka počeo je da se približava istočnom panteizmu, koji tvrdi da, postoji jedinstvo prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Ali, kao što se desilo u svim vremenima, i ovaj prorok dvadesetog vijeka po imenu Nikolaj Kozirjev nije poštovan u svojoj zemlji. Ne samo to. Zahvaljujući svom otkriću, koje miriše zastrašujućim istočnjačkim misticizmom, veliki naučnik je postao disident, čovek nepoželjan.Toliko neugodan i opasan, da prijateljima velikog naučnika nije dozvoljeno da stave na stranicama sovjetske štampe dostojan nekrolog o njemu. Neki dio velikih otkrića Nikolaja Kozirjeva, sovjetska javnost je saznala tek nakon njegove smrti 1983. godine.
Larisa Dmitrijeva (odlomak iz knjige) Nikolaj Kozirjev "Cijelog života su mu pomogale zvijezde"
_________________ Vaša vjerovanja postaju vaše misli Vaše misli postaju vaše riječi Vaše riječi postaju vaša djela Vaša djela postaju vaše navike Vaše navike postaju vaš karakter Vaš karakter postaje vaša sudbina
Ovo otkriće Nikolaja Korzirjeva je vrlo važno i dopunjuje se sa onim što je Lazarev rekao u intrevjuu:
Pod hipnozom se čovek seća ne samo svakog detalja svega što je ikada radio u životu, nego i svega što će ubuduće da radi. Proces zbivanja je utvrđen kao i sveopšte kretanje, ali ako smo obavešteni tj. svesni možemo da ga menjamo, bar donekle. Bez svesti taj bi se proces odvio kako je predviđen, sa našom svešću i voljom može da se oblikuje. Uzročnost postoji ali nije nepromenljiva.
Istu stvar otkriva i Kozirjev sa zvezdama:
To što je otkrio ne važi samo za zvezde već za sve što postoji, za sve stvari i događaje. Samo je naš um taj koji subjektivno deli prostor na objekte u linearnom vremenu. Onaj ko transcendira matriks uma transcendira i vreme, i zato se tvrdi da tada može, između ostalog, da "vidi" budućnost: gde će i kada neka stvar da bude u iluziji vremena. Isto važi i za događaje. Kao ona zvezda Kozirjeva. Ona je uvek tamo. Ona je uvek na svakoj tački svoga putovanja/postojanja. Naš empirijski um ju je izvadio iz svih tih tačaka i smestio je u samo onu jednu koju trenutno posmatra.