.....kao što rekoh, prinošenje žrtve, seže u pradavne početke ljudske svjesnosti!
U vremena kad je čovjek sebe shvaćao kao sjedinjenog s prirodom, okolišem, uočio je da neke prirodne sile, prilikom svog djelovanja, uzimaju živote pripadnika njihovih plemena. Kako mu je um bio toliko razvijen da posjeduje izvjesnu logiku, zaključio je da bi, možda, svojevoljnim "davanjem" iz svoga roda, ili stada, udobrovoljio sile koje nije mogao kontrolirati, a davao im je imena bogova! Vjerovao je da ako prinese dobrovoljno žrtvu, koju bi ovaj ionako uzeo, možda zaštitio ostatak plemena od katastrofe!
Proces je vrlo jednostavan, i mi danas radimo hrpu stvari preventivno (ne u obliku žrtvovanja), kako bi uklonili nepredviđene posljedice!
Razvojem svijesti, i sve većim odvajanjem od majke prirode, te osjećajem samoopstojnosti, dolazi do nekih zaključaka, koje i kakvo bi žrtvovanje bilo najefikasnije! Pri tome se koristi saznanjima iz promatranja prirode i njenog funkcioniranja, te zaključuje da bi žrtva bila efikasnija, što je draža pojedincu ili grupi! Takav se zaključak mogao donjeti samo u trenutku kada su emocije nastupile kao segment svjesnosti, te se počela spoznavati jačina i vrijednost emotivnog života!
To ide nekako paralelno s pojmom posjedovanja, i nastajanjem privatnog vlasništva za razliku od predhodnog društvenog ili plemenskog! Također nekako u to vrijeme raslojava se plemenska hijerarhija na više od vođa-i ostali, te se pojavljuje barem jedan darovitiji koji ima nekih sposobnosti, različitijih od svih u plemenu! On zna sve što nezna vođa, a najvrednije je što može komunicirati s onim silama s kojima nemože niti vođa!
nastavak slijedi.............