Pozdrav. Prije nekih 10 godina sam imao zanimljiv dozivljaj. Sigurno neki ljudi, pogotovo oni koji se bave s svojim mogucnostima, imaju situacije kad su negdje da osjete druge ljude, njihove strahove i sve ostalo. Tog jednog dana sam bio otisao u posjetu prijatelju, kad sam dosao kod njega bilo je vise ljudi tamo, a bas ljudi koji nisu bili bas da s njima zelim uopce pricat, bili su veoma, recimo losi ljudi. Zracili su vise lose. Svakako kad sam usao u sobu, vec sam se osjetio bed, u to vrjeme nisam imao bas kontrole pod time da mogu sprjecit tudju energiju da se mjesa s mojoj, ali se je to desilo, sve one grozne momentalne stvari koje sam osjetio od njih sam uzeo kao moje, zapravo sam osjetio kao sam odjedom u panici, depri, nemog pricat, nemog sjedit, a nemog ni ustat da odem iz sobe. U meni, kao do jos nikad neka cuda snazna panika, mislio sam da cu svaki momenat pasti u nesvjest ako to sad u meni ne prestane, bilo je sve jace i jace, nisam vise mogao kuzit sta mi misle govore, bilo je vrpu misli i kaosa u glavi. Dosao je moment kad sam skuzio da ako sad nesto ne napravim da cu stvarno sad puknut kao kokica. I odjednom iz niceg, kao da je izvana dosao jedan snazan osjecaj, u tom momentu kad me je do zviznulo, znao sam bez pomoci mog razuma da je to smrt. O bila je genijalan osjecaj, u tom momentu su svi osjecaji, sva panika i sve misli nestale, za cas, cak sam to vidio kako cjela scena u glavi se raspada i pada a ostaje samo mir. Cjela situacija se promjenila u sobi, u meni totalna tisina i mir i neki osjecaj oslobodjenja, kao da mi niko ne moze nista. U roku od neke minute sam cuo svoje misli kako lagano i tho se vracaju, jedna po jedna, negdje daleko iza moje glave sam ih osjetio, vratila se i ona panika, ali je to sve bilo tiho i iza mene, kao da se sve to grozno boji vratit. Bio je voema zanimljiv osjecaj. Nakon toga ako sam osjetio tako nesto slicno, ili sam samo mislio na smrt ili sam si rekao svi oko mene su samo lesevi, tad je vec bilo sve pod kontrolom. Nakon nekih godina je smrt stalno uz mene i tako lako me nista vise ne izbacuje iz zivota.
|