Da, tako je, dragi Galaksija! Prvo sam mislila da će mi pomoći ako napravim kuću zabijenu u brdo (kao one hobbit kućice) i to na nekih 2000 metara visine. To zbog toga što me Pane Andov brinuo nekih 2 mjeseca sveukupno, sa svojim informacijama od strane neimenovanih vanzemaljaca koji ga kontaktiraju od 7. godine života. POšto je on zbrisao iz Makedonije prije 6.-7 godina i pravi sebi neku izbu u Australiji, i to na ukrštanju kojekakvih linija i čvorišta, te napisao da će područje ex- Juge biti totalno poplavljeno, sjela sam za kartu i pregledala sve vrhove više od 2000 metara. Onda sam skontala - da je Pane samo jedan među brojnima, i da šta se sekiram, ali eto, njegove sam vizije i infoe nekako uzela više k srcu valjda zato što je s naših prostora...
Koja budaletina !" ( mislim na sebe! )
Onda sam čitala Patricka Gerila koji je još gori manijak od Paneta, a on se uvalio u Afriku i tamo gradi nastambu za preživljavanje.I, naravno, masno naplaćuje "pridruživanje" surviverskoj grupi na čijem je on čelu. (pogledati bliže intervju Projekta Kamelot s njim, pa će sve biti jasnije...) Pa sam onda pregledala sve od onog Terrala koji masovno štanca na youtube-u i na nekih 150.000 foruma u svijetu svoja predviđanja kretanja planete - X iliti bijelog ili smeđeg ili ljubičastog patuljka, i koji će nam dohakati već na jesen ove godine. On opet gradi nastambu u Ozark planini u SAD-u i masovno prepada narod po široj internetskoj zajednici.
Tu su i moderni naučni proroci, poput Geralda Celente.a koji reče da svi moramo podhitno otpiliti iz gradova i napraviti kućicu a oko nje, pozamašnu baštu za proizvodnju vlastite hrane, te se naoružati jer dolaze bande koje će otimati hranu, žene, djecu i ostalu nejač...
Ili onog astrologa-bankara Michaela St. Claira, Švicarca koji govori da tražimo sigurna mjesta i da na njima formiramo zajednice više ljudi...
A, uz njega su i mnoštvo drugih koji nam uglavnom najavljuju sve ono što je Galaksija lijepo napisao i poredao u svom tekstu.
Tako da sam ja i dalje u dilemi:
1. da li da kupim čamac , po mogućstvu brzi gliser, i da ga popnem na neku planinčugu višu od 2000 metara i gore čekam taj slavni cunami-svih-cunamija
2. da se ukopam duboko u zemlju (samo nekih 500 metara) kao što rade Ameri i koji dosad izgradiše čitave podzemne gradove i tamo natankam suhe hrane za preživljavanje narendih 1' godina
3. da napravim kućicu na samoj površini zemlje i vjerujem da neće biti masovnih izboja sa Sunca (iako je neki dan explodirala samo jedna trećina ove nam Majke-Zvijezde) pa da na njoj posijem sve što mi treba za preživljavanje
4. da odem na Tibet ili u Indiju u posljednjem pokušaju da pronađem Veliko bijelo bratstvo ili tako neku sličnu bratiju prosvjetljenih bića (a možda naletim i na kojeg Avatara glavom i bradom) i da ih ponizno molim da me prime kod sebe dok sva ova ujdurma oko planete ne prođe, jer oni jedini znaju gdje će baš da drmne a gdje neće, je li tako, jer su prosvjetljeni, brate dragi?
5. ili da ipak čekam da me pokupe pozitivni vanzemaljci sa planete u plamenu, a na to će ih natjerati moja visoka vibra i prekrasno zračenje moje aure u duginim bojama, sa istaknutim snopom svjetlosti koji isijava iz moje 7. čakre te univerzalne ljubavi koja štekće li štekće iz cijelog mog bića?
6. ili da ipak otvorim šampanjac kad počne da drma (a počelo je već) i sačekam da mene i moju porodicu pokupi taj posljednji val, ili sunčani flair, ili daska koja će mi s komšijinog gornjeg sprata pasti na glavu i da odem slavno i - pijano nazad u Vječnost?
Eto, dragi forumaši, to su moje dileme. Šta vi preporučujete od svega pobrojanog - gdje nam je spas, kad znamo ono što i Galaksija reče: "Sidi di si..."