Koje su najbolje vrste obrana od psiholoskih napada. I kako prepoznati manipulaciju? Da li je ignoriranje jedna od mogucnosti?

Biti svjestan da neko manipuliše tobom.
Samo ignorisanje napada često neće pomoći i da on prestane. Napadač često postaje još više razjaren i pojačava intenzitet napada kad napadnuti to samo ignoriše. Potrebno je ADEKVATNO uzvratiti. Ovo uzvratiti nemoj da neko shvati bukvalno.

Slažem se - ono što je napisao Fingolfin + pokazivanje vaše JAKE osobnosti duha u smislu ne pozivanje na borbu i tuču, već snažnim i prodornim pogledom ravno u oči reći: "Što je, imaš nekih problema??? Hajdemo na pivu da to rješimo, ja častim!" Nešto u tom stilu, varijacije, kakva je situacija.

Pokazivanje svoje odlučnosti, jakosti, moći, nepokolebljivosti, borbenosti - ali istovremeno RAZUMIJEVANJE, ( to je svijest, znanje ), i dobronamjeran poziv za pomoć onome tko izaziva.

Ignoriranje ponekad pomaže, ali u većini slučajeva samo odgodi napad i problem.

Biti svjestan matrice i svoje suštine čitavo vrijeme je najbolji izbor.
Nije baš uvijek izvedivo, jer mentalitet ovce još uvijek postoji u nekim segmentima.
Revolucija se događa u onom trenutku kad shvatiš da svi konflikti u tvojoj okolini, životu itd. su tu da te naprave crpkom za njih i da jedino ti možeš to promijeniti.
Pratiš neke svađe i vidiš da se one ustvari događaju po ustaljenim shemama.
Kad ih promijeniš mijenjaš tok energije i gubitka nema.
Meni je lakše kad pratim simbole, a ima ih na svakom koraku.
Oni me podsjećaju na sam čin manipulacije i odmah me prisjeti da sam dio svega i da je sve dio mene.To nije baš najlakše, ali provjereno uspijeva.
Zvuči kao kliše, ali u biti je tako.

za tako nešto treba imati znanje.
prostim opiranjem ništa ne možeš postići.
možeš samo pogoršati stvar.

Naravno, zato sam i rekao adekvatno. Samo sirovo, da kažem, uzvraćanje napada će sigurno pogoršati stvari i najčešće će još više zakomplikovati situaciju.

Pretpostavljam da se misli na direktan napad kojemu je cilj zastrrašivanje ili poništavanje imoći i autoritet žrtve, što se može ostvariti verbalnim vrijeđanjem, izazivanjem emotivne reakcije u vidu straha, srama, osjećaja poniženja, bezvrijednosti i nemoći žrtve, ili fizički kao direktan napad.

Obranu od napada moguće je izvesti na više nivoa.

Na razini svjesne komunikacije, kad nas netko verbalno izaziva s očitom namjerom da napadne, dobro je ponoviti što je rekao i pitati ga što je time htio reći. Tako usporavamo komunikaciju i navodimo napadača da razmisli o svojim namjerama, da ih i sam osvijesti, jer ih uglavnom nije svjestan već reagira impulzivno. Treba izjaviti da smo prepoznali njegove emocije, kao: vidim da se jako ljutiš, hoćeš li mi molim te objasniti zašto se ljutiš (nikako ne: zašto se NA MENE ljutiš). Time potvrđujemo da primjećujemo njegove emocije ali ne ragiramo onako kako napadač očekuje, ne pokazujemo strah i ne uzvraćamo agresijom na agresiju, nego počinjemo s racionalizacijom problema. Nakon objave da smo prepoznali emocije nikako ne smijemo ulaziti u procjene i ocjene, osuđivanje ili izjavljivati bilo kakve vrijednosne sudove o osbi napadača ili njegovom postupku, jer time se spuštamo na nivo borbe za moć, što nam ne bi trebao biti cilj. Postvljamo se kao promatrač a ne kao žrtva napada, kao da se u stvari ne radi o nama (istina je da sei ne radi o nama osobno, nego o transferu- mi smo za napadača najčešće tek projekcija neke druge osobe...dakle..ne shvaćati napad kao napad na sebe osobno)
Ne objašnjavati, ne tumačiti, ne dokazivati naše poštene namjere. Dok je napadač u stanju povišene emocionalnosti ne može racionalno militi. Treba prvo čekati da se "ispiše" i "spustiloptu", pa onda pokušati s razgovorom. treba imati na umu da je napadač uvijek taj koji se prvi osjetio ugroženim i povrijeđenim, i da s njegove točke gledišta mi njemu izgledamo kao opasnost (ne sad shvatiti ovo samo kao fizičku opasnost, nego i kao opasnost jer misli da smo mi pametniji ili slično)

Osim komunikacijskih načina, može se napad smiriti i kreativnom vizualizacijom. O tome sam već pisala pa da ne ponavljam...Lopta za plažu, Stakleni zid, Komplementarna energija itd...

tko je upućen u "energetiku", može napad spriječiti kidanjem spona, spuštanjem energije u dno svoje aure, uzemljenjem, pokretom otvorenim dlanom kao da kidamo konce između sebe i napadača u području trbuha i stavljanjem dlana otvorenog prema sebi pred solarni pleksus...itd...Ako koga zanima, to ima već negdje zapisano na ovom forumu, samo se sad ne mogu sjetiti pod kojom temom...

Nije svejedno kakva osoba nas napada. Postoji više tipova ličnosti, više tipova energetskih struktura, pa prema tome ni obrane nisu jednake kod svih.

To što predlažete direktan pogled u oči, kod nekih osoba može značiti poziv na borbu. Slično je i u životinjskom svijetu. Psa koji je spreman da te napadne ne smiješ gledati u oči jer će ti skočiti za vrat, a onaj koji oprvi spusti pogled proglašava svoju kapitulaciju i mogla bi ga snaći kazna za to što je pokazao slabost... Ako ste se odlučili za "obranu" fiksiranim pogledom, znači, protunapadom, u tom slučaju dobro procijenite i pazite da pred sobom imate protivnika koji nije od vas ni u čemu jači ili suroviji.

Ako smo već primorani na borbu, onda se valja prisjetiti osnovnog principa juda: protivnika (jedino u samoobrani) svladati koristeći njegovu snagu, a ne svoju, ne zaustavljanjem njegovih udaraca nego preusmjeravanjem sile kojom nas pokušava udariti tako da udari ili sruši sam sebe. Dakle, udariti protivnikovim oružjem, ako se baš mora, a ne svojim, jer on to jedino može razumjeti. Taj princip pali i kod fizičkih i kod verbalnih napada.

Skretanje pogleda i zauzimanje položaja tijela bočno (a ne direktno prsa o prsa) je po meni sigurnija metoda, posebno, pogled usmjeren u pod iza i između svojih stopala sa blago savijenim koljenima, jer tako postižemo vlastito uzemljenje i stabilnost.

Humor i šala na vlastiti račun je isto dobra fora koja zbuni napadača koji verbalno izaziva i napada naš ego (ponos) i očekuje da ćemo se uvrijediti i započeti bitku za prevlast u pameti.

U svakom slučaju, kod napada ne smijemo reagirati onako kako se to od nas očekuje, nego upravo suprotno.

Napadač će možda pokušati pojačati napad ili promijeniti taktiku, ali će na kraju definitivno odustati, jer ne dobija ono što bi htio dobiti. Za trajno odbijanje napada treba poraditi na svojoj vlastitoj strukturi, jer upravo je naša struktura (energetska) odgovorna za napade kompatibilnih struktura (napadača).

Nikad jedan novčić ne zvoni sam u džepu. Za svađu je potrebno dvoje, jednako kao i za ljubav. Kad jednom doživimo napad od neke osobe, treba s tom osobom prekinuti kontakt. Svaki nastavak kontakta pokazuje da smo ušli u borbu za nadmoć i da pokušavamo dokazati da smo mi u pravu a ovaj drugi u krivu, i očekuzjemo da će taj drugi korigirti svoj stav prema nama, a to su onda igre bez granica u kojima ni mi nismo bez putra na glavi...

Pozdrav

Sjetio sam se jedne svoje vrlo zanimljive odbrane od napada psa, prije nekih 10-tak godina. U to vrijeme sam se zabavljao sa sadašnjom suprugom i otišao sam sa njom pješke njenoj kući, nekih 1-2 kilometra od centra grada.
Nakon nekog vremena, iz nekog razloga, sad se ne sjećam zbog čega, mi smo se žestoko posvađali. Ja sam, onako bijesan izletio iz njene sobe i krenuo kući, ali nisam primjetio kojim putem sam pošao. Naime, bila su dva puta, jedan "normalan" cestom i drugi kraj jedne šume. Ja spucam, normalno tim kraj šume. Na jednom dijelu puta nalazila se neka građevina jednog lokalnog tajkuna koja je, između ostaloga, bila obezbijeđena i jednim vrlo nervoznim psom (ne sjećam se koje je rase bio, nije bio baš nešto ogroman ali nije ni čivava). Ne znam koji je od nas dvojice u tom trenutku bio ljući i bijesniji, uglavnom došlo je do bliskog susreta "opasne vrste", jer je pas bio pušten.
Prolazeći pored tog dijela puta, jednostavno u stanju u kakvom sam se tada nalazio, ja, takoreći, uopšte i nisam registrovao ni jednim svojim poznatim ili nepoznatim čulom tu visokodecibelsku lajuću životinju.
Samo nekim djelićem svoje svijesti znao sam da ta životinja trči sa razjapljenim čeljustima slobodno prema meni, ali mi je to toliko bilo svejedno u tom momentu, kao da sam vidio grumen zemlje na putu, pa sam nastavio dalje ne zaustavljajući se.
Kad je dotrčao do nekih otprilike metar do dva udaljenosti od mene, taj pas je samo stao kao ukopan i sjeo fino ko čovjek na zemlju ne skidajući svoj pseći (čitaj:šokirani) pogled sa mene.
Ja sam samo hladno nastavio dalje, ne registrujući oko sebe i dalje ništa živo ni mtrvo.

Arwen Dor:


Što konkretno podrazumijevaš "poraditi na svojoj (energetskoj) strukturi"?

Danas sam imala težak dan i napade od jedne kolegice, neizmjerno mi je iscrpla energiju, i evo još se osjećam loše. Koliko znam nisam nosila (vidljiv) natpis "Udrite-mazohista" no ipak danas mi se to događalo...
Pa može malo detaljnije o tome ili ako si negdje pisala uputi me, Arwen. Ne čitam cijelo forum...

Privlačiš ono što u sebi imaš...
Očisti to u sebi (uzrok) i nećeš to više privlačiti. Tada ti nijedna tehnika neće trebati.

A.

Ovima si rekla sve i ništa... toliko puta sam to čula i pročitala da mi je postalo lakonski odgovor, fraza, koja mi opet ništa ne kaže na kraju...

Radim posao koji zahtijeva rad u timu i jako puno prilagođavanja!

Primjetila sam da mi odnedavno nitko tamo više ne može dignuti tlak, pa čak i kad sam kriva i uvjetno rečeno to zaslužujem!

Ta činjenica me ubola u oči kada me je moja nadređena prala zbog nećega pred publikom, a ja sam gledala kroz prozor, i ono, istinski uživala u pogledu...!

Tu situaciju sam lako mogla i zaobići da nisam iskrena do gluposti...

U svakom slućaju, ona je nakon nekog vremena prestala drobiti i par dana nakon toga mi dala do znanja da ima visoko mišljenje o meni kao radniku, pa čak i da bi me lagano unaprijedila...

E sada...onaj odlučujući pomak se dogodio vjerojatno onog trena kad sam shvatila koliko vrijedim i kad mi napokon više nitko drugi nije trebao da mi to objašnjava!

Dakle, sve što radim, radim zbog sebe! Ne zbog hvala , razumijevanja i prehrane moga ega! Samo zbog sebe.

U svom poslu dajem svoj maksimum i pri tom uživam!

Zato svaki put kad pogriješim, moja savijest je ćista, a svoje nenamjerne pogreške lako si oprostim, a drugima njihove niti ne spominjem!

Kada osjetim da me netko prca u mozak ( e stvarno se ne mogu sjetiti sad finijeg izraza!), da li pacijent koji misli da me je kupio jednom kavom
od sto grama koju ja uopće ne pijem, ili moje kolege jer imaju od doma nezadovoljenih ovih ili onih potreba, samo si osvijestim svoj nivo, ispunim ljubavlju za sve živo i mrtvo, poćnem lagano pjevušiti chilli pepperse...
i kratko pomislim, ova ima još ohoho posla na sebi....

Stvari stavim na svoje mjesto!

Ako sam na višem nivou, lako ću shvatiti onoga ispod, oprostiti mu, ne izazivati ga, biti ću indiferentna. Ukoliko sam zapela na nivou dotične osobe, prepoznati ću situaciju koju mi život nudi kao mogućnost da se još malo izgradim, popravim, doradim, ...

A najljepša stvar u cijeloj priči je što primjećujem da se i ljudi oko mene mijenjaju...

Ovo je samo jedno moje iskustvo i ništa drugo!

Znam što misliš reći, čestitam mae na uspješnoj obrani!
Ja sam se drugi dan ohladila, ali mi je prethodni dan bio gotovo čitav komatozan. Moram priznati da sam bila upozorena kako će se ta osoba možda ponašati napadački, ali sam na to potpuno zaboravila.
E, sad, jesam li bila ljuta na sebe bar koliko na nju, pravo je pitanje. Jer mogla sam izbjeći sve to iscrpljivanje energije.
Mea culpa

Super Mae! Meni je trebalo dosta vremena da shvatim kako svoje zivce mogu sacuvati na ovaj nacin. Neverovatno kada obratite paznju kako se ljudi ponasaju narocito kada su ljuti ili jako srecni, videcete u kojoj meri su zagnjureni u matrix, koliko se ponasaju po predvidljivom sablonu tj. dobijate sliku o njihovoj "svesnosti".

Ono sto je meni cesto porazavajuce jeste kada shvatim koliko je veliko ne razumevanje od strane tih ljudi, i kako ne postoji neki nacin da se za krace vreme do razumevanja dodje. Mene ovo saznanje ponekad rastuzuje jer su cesto u pitanju ljudi do kojih mi je stalo na ovaj ili onaj nacin, dok se osecam totalno bespomocno da im pomognem.

Mada do sada sam shvatio da takvim ljudima koji nas "ne mogu" razumeti, ustvari treba pokazati svojim primerom a ne ocekivajuci nista od njih, pa cak ni da shvate. Pokazati svojim primerom znaci pokazivati razumevanje,doslednost, toleranciju i jasnu nameru da vam ne treba da se dokazujete, jer ce hranjenje naseg ega zasigurno pokrenuti bunt tudjeg. Kada ljudi jasno vide takve "karakteristike" u vama, oni koji poseduju potencijal ali jos uvek cvrsto spavaju u matrixu, pocece te osobine, po meni OPD, prepoznavati u sebi. I naravno tu pocinje njihov put ka objektivnijoj percepciji.
Po meni, ovo je najbolji nacin da neciju svest, a narocito nama bliskih, pokrenemo sa "mrtve tacke", a bez prevelikog provociranja njihovog ega i nametanja svog misljenja.

Pozdrav

Mae, fantastično rečeno, Aragorn - isto tako!

U nedozvoljavanju da nama manipuliraju druga bića ima više "recepata". Navešću samo neke koji mi trenuno padaju na pamet. Prije svega, ne dozvoliti da vas uvuku u svoj bijes ili ljutnju koju iskazuju prema vama. To je u biti stav, nešto slično kao Isusov: "Biti u svijetu, ali ne biti od ovog svijeta". Drugo, ne privlačiti eksplozivne ljudske reakcije željom za hranjenjem vlastitog ega.
Treće, i najvažnije: stalno kontrolisati svoje misli i osjećaje. Misli su - kreatori, osjećaji - isto tako. Ako prihvatamo da mi stvaramo svoj svijet, stvarnost i okolinu pa čak i ljude koji dolaze u naš život, onda moramo znati da su osnovni instrumenti tog stvaranja upravo u onom što mislimo, kakve mentalne stavove imamo i šta osjećamo glede ljudi u našem životu (privatnom,poslovnom i inom), radnog mjesta, i svega ostalog.

Da, Jana, ja sam do svega ovog došla teškim, mukotrpnim i vrlo bolnim iskustvom od kojih su se pojedini slučajevi potpuno istog iskustva/situacije dešavali ponekad i godinama dok nisam uspjela uliti u svoju tvrdu glavu o čemu se zaista radi. I kad sam zaključila da ja npr. svojim stavom da sam žrtva određene strukture, ili formalne skupine ljudi stalno privlačim upravo to - da budem njihova žrtva i da mi se dešavaju upravo takve situacije u kojoj oni mene "...u mozak" neprestano, onda sam shvatila: prestani više misliti da si njihova žrtva. Budi pobjednik, znam zvuči otcrano, ali ako ne pobjednik, barem sam nastojala izaći iz tog klišea da će" oni meni i dalje raditi te strašne stvari". I čim sam to samo na sekundu uspjela, i bukvalno su se mala čuda stala dešavati u mom životu. Ti isti "strašni oni" za koje sam mislila da bi me najrađe progutali živu, počeli su dolaziti, nuditi mi svoje usluge, pitati kako mogu pomoći, jednostavno toliko su mi podrške počeli davati da sam pomislila: hej, ili sam pukla ja ili oni.
No, trend ovakvog ponašanja se nastavio i ja sam vidjela da se isplati mijenjati sebe. "Njih" zaista ne možemo promijeniti. oni će ostati to što jesu sve dok i oni u jednom trenutku svog života ne shvate da bi se trebali i sami početi pomalo mijenjati.-A možda to nikad i ne shvate, no to nije naše - bitno je samo to da ih mi kao takve više nikada nećemo privući u svoj život da nama manipuliraju.
Zaključak - nitko nama ne manipulira osim nas samih sve dok to ne shvatimo, i dalje ćemo misliti da su krivi "drugi". I pošto znam koliko je mene puta u životu razbjesnila ova rečenica - da je uvijek "do nas" i da drugi nikad nisu krivi,nego mi" , možda to izazove sličnu reakciju i u tebi Jano. A možda i ne.
I na kraju da se malo terminološki ispravim: nitko nije "kriv" nizašto, ni ja ni oni drugi, krivice nema. Ima samo životnih iskustava koje hoćemo/želimo ili nećemo/ne želimo privući u naš život.
(Uh, jest me krenulo danas, oprostite ako sam bila predugačka, O.K.???)

Vozdrica,
A.

Da, znam da je ovo točno, kao i sve ostalo, ali, taj, grozni ali, nije lako cijelo vrijeme kontrolirati misli/osjećaje. Negdje sam jednom pročitala o Budinoj tvrdnji da bismo dostigli prosvjetljenje da budemo svjesni, potpuno svjesni, samo jedan cijeli sat. Svakog trenutka, svake sekunde u tom jednom jedinom satu.

Ništa ne smeta opširnost, Anđela, dapače.
S obzirom na sve što sam dosad pročitala, iskusila i shvatila (valjda) mislim da sam trebala reagirati/ili ne reagirati drugačije. Očito mi je potrebno još lekcija.

Pozdrav svima



P.S. Na kolegicu se (više) ne ljutim. Mislim da ima dosta privatnih problema i na nekoga je trebalo ispustiti višak. Bit će da sam se ponudila kao dobrovoljac

Da, znam da je ovo točno, kao i sve ostalo, ali, taj, grozni ali, nije lako cijelo vrijeme kontrolirati misli/osjećaje. Negdje sam jednom pročitala o Budinoj tvrdnji da bismo dostigli prosvjetljenje da budemo svjesni, potpuno svjesni, samo jedan cijeli sat. Svakog trenutka, svake sekunde u tom jednom jedinom satu.



P.S. Na kolegicu se (više) ne ljutim. Mislim da ima dosta privatnih problema i na nekoga je trebalo ispustiti višak. Bit će da sam se ponudila kao dobrovoljac [/quote

Tačno, Jana u pravu si. Biti većinu vremena svjestan izuzetno je teško. Jednom sam kazala kolegi- duhovnjaku da čak i kad si sposoban više sati dnevno (povremeno) biti svjestan, da se čovjek umori. Naprosto, Svjesnost, s obzirom na naš trenutačni nivo svijesti, zaista zna zamoriti mada je i krasna istovremeno. I zato nam je se truditi, draga Jana.

I potpuno shvatam ono "ALI" - no što više pokušavamo, broj puta kada kažemo "ALI", smanjuje se - polako, ALI (ha,ha,ha) sigurno. I ako može jedna zadnja stvar - nemoj dopuštati da budeš energetska kanta za smeće više ni za koga, bez obzira koliko ti ona bila kolegica. Ti vrijediš mnogo više kao jedinka i stoga neka ona svoje frustracije izbaci na boksačkoj vreći ili jastuku, šta već želi...Ili prosto neka nađe neku drugu dobrovoljnu energetsku kantu za smeće. (I ovo ti pričam iz vlastitog iskustva. I vjeruj tek prije dvije-tri godine uspjela sam ovo presjeći).

Topli pozdrav!
Andjela

Sorry..nisam primijetila tvoje pitanje, pa odgovaram sa zakašnjenjem.

Pisala sam već o tome, ali tko će se sjetiti sad gdje i pod kojom temom. Piukušati ću napraviti nekakav sažetak teme...

Raditi na sebi znači dovesti svoju energetsku strukturu u optimalno stanje. to znači očistiti kanale(što su kanali?) kojima životna energija protiče, osloboditi te kanale od blokada, (što su blokade?) otvoriti protoke energije, uskladiti sve razine svoga bića (koje su razine bića?).
Ono što privlači napade nije vidljiv natpis nego energija koju isijavamo, a to se ne može prikriti. Osim na fizičkom nivou, ljudi komuniciraju i na energetskom. Osjećaju karakter energije koju trenutno odašilju drugi ljudi. Energija u ovom slučaju jesu misli, osjećaji i namjere. Slično kao životnje koje osjećaju tuđe raspoloženje i namjere, karakter, a nisu primile vidljive signale. Aura odražava stanje osobe, a može se osjetiti i na udaljenosti do 9 metara.

Ovako to zvuči malo zapetljano ako nisi upćena što svi ti izrazi znače.

Uglavnom, raditi na sebi znači odustati od svojih ego obrana. Odustati od potrebe za nametanjem sebe i svoje volje, za kontroliranjem okoline. (Riješiti svog Narcisa njegovih muka)
Ta kontrola okoline može imati oblik igranja uloge žrtve, napadača, nedodirljivog, krutog, savršenog, itd. Dakle, to su uloge, kada naše ponašanje prikriva našu pravu namjeru i osobine. Tada glumimo, a glumimo zato jer se vjerujemo da naš "pravi ja" nije dovoljno dobar da dobije sve što mu je potrebno, pa zato glumi da je neki drugi "ja". To je igra koju neki odigramo do kraja života, pa se pravimo da smo jako dobri dobri, ili zločesti, ili jadni, ili snažni, nesovojivi, nedodirljivi, neranjivi, osjećajni itd. Ulogu odabiremo svjesnona određenoms tupnju svog odrastanja. Nije teško uz svjesnu regresiju prisjetiti se tog trenutka. Igrajući uloge koje smo izabrali, ne dobijamo baš sve, ali bolje išta nego ništa. Ti programi ponašanja su potisnuti u pdosvijest, ne primjećujemo ih i trebamo ih osvijstiti da bi ih se mogli riješiti.

Kontrola okoline: načini, uzroci i posljedice, prevladavanje, ... objašnjena je na široko u raznim knjižurinama. Kontrolom i granicama se bavi i psihologija, psihijatrija, religije, ezoterija, gnostika, "energetika" i sve teorije do kojih sam do sada došla.
Suprotno kontroli je izbor. Izbor se temelji na slobodnom odabiru i slobodnoj volji, kontrola je na temelju vlasti, moći, uvjeta, molbi, ucjena, plaćanja, iznuda, kažnjavanja itd...

Najkraće rečeno, kada te iznerviraju na poslu, to znači da stvari nisu tekle onako kako ti zamišljaš ili znaš da bi trebale teći. Ako si u nadređenom položaju, nerviraju te (i time crpe tvoju energiju) oni koji su ti podređeni i ne rade onako kako ti zamišljaš da bi tebali, il te ne poštuju onoliko koliko ti misliš da zaslužuješ. Ako si u podređenom položaju, obično te iznervira neki glupavi i nesposobni šef ili kolege koji se natječu za bolju poziciju pa te usput malo nagaze. Koelgica koja te iscrpi pokušava privući pažnju na sebe, otima se za svoje mjesto pod suncem, i to mjesto pokušava oteti baš tebi. Bilo da se radi o tome da te gnjavi svojim privatnim problemima koje ti ne želiš slušati, bilo da se nameće kao pametnija i bolja u poslu ili atraktivnija i poželjnija kako ženka, ili bolja domaćica, ili produhovljenija osoba itd...Sve to je dio borbe za moć, a borba za moć je pokušaj da s tom moći kontroliramo svoju okolinu, kako bi ona bila onakva kako nama odgovara. A nama u tom slučaju odgovara da je okolina pod našim nogama, a mi u njoj neprikosnoveni vladari, zvijezde kojima će se klanjati, dobrice koje će hvaliti, požrtvovne majke kojima će biti do groba zahvalni (a i poslije), snažni junaci kojima će se diviti , učeni mudraci kojima će svi biti do koljena i slično, (već prema ukusu).

KAda smo u sukobu s nekom osobom, tada pokušavamo pobijediti, jer bi poraz značio gubitak. Da bi pobijedili moramo kontrolirati poteze protivnika i imati uvid u njegove namjere, snage, stanje, poteze...
Bez obzira jesmo li u pravu ili nismo, kontrola je kontrola. To je negiranje slobode.

Za moć se bore oni koji moći nemaju. Oni koji su istinski moćni (duhom snažni) ne bore se.

U tom smislu raditi na svojoj energetskoj strukturi znači ojačati toliko da nemaš potrebu za borbom za moći. Međutim, to nikako ne znači jaki ego, nego nikakav ego. To znači jaki duh, čvrsto središte, čista središnja zvijezda, ono nešto iznutra, teško opisivo, ali kd to nađeš znaš da "to je to".

Kada je neka osoba usklađena sama sa sobom, tada više ne mora kontrolirati svijet, jer nema potrebe usklađivati cijeli svijet sama sa sobom, jer je time što je usklađena sa sobom usklađena i sa svemirom.

Pitanje kontrole, iscrpljivanja i dozvoljavanja tog iscrpljivanja je i pitanje narcizma. O narcizmu ima puno tekstova, pa da sad ne pišem o tome. Jedan vid narcističkog poremećaja ličnosti je na ovom forumu opisan kao OPS opredjeljenje. Kao što znate, naša kultura se definira kao generalno narcistička kultura. (Poznati mit o narcisu slikovito ilustrira dinamiku poremećaja. Narcis se utopio u svojoj slici). Ovo je bila mala digresija, na ovom forumu ne razgovaramo o psihologiji

Raditi na svojoj energetskoj strukturi također znači i raditi na svojoj podsvijesti, na svojoj svijesti i na svojoj duši.. Cilj je postizavanje cjelovitosti.
Cjelovita osoba ne prima nikakve napade. Ona je slobodna.
Kako postati cjelovita osoba ( u sedam jednostavnih koraka ) ..ne postoji jednostavnih ni instant rješenja. Čistiti ego....priča i mislija koja nema pravog kraja, bar ne na ovoj planeti...

Nešto o tome imaš pod temom "tehnika ogledalo", pa vidi...(RAnije je bilo pod "metafizika", ne znam je li još uvijek tamo - ako Jack nije premjestio, onda je)

, točno je da nikakve tehnike nisu potrebne kad se postigne cilj, međutim do cilja je dug put i nephodna je pomoć u vidu neke tehnike.

Nadam se da ovo što sam napisala nije ispalo previše zbrkano... Teško mi je sažeti tako ogromnu temu u tako malo slova.

Pozdrav!

Odlican post arwen! Ako mene pitas ovo je bilo kratko, jasno i precizno.


Pozdrav

Hvala, Arwen, na trudu. Javit ću se još...pozdrav!