Prekrasni snovi. Imaš vodiće koji ti pokazuju razne zanimljive stvari. Ovaj put si učila letjeti. Baš lijepo!

Ja u zadnje vrijeme sanjam neku čudnu letjelicu koja je kao napravljena od cijevi (ako znate što je skela-e pa od takvih cijevi okruglih) , znam da stojim negdje vani blizu večeg grada i počnu se pojavljivati te čudne konstrukcije letjelica, nije me strah, ali pokušavam shvatiti u snu kako to funkcionira i kako je napravljeno, pojavljivale su se neke ko formule iz fizike-kemije, ali pošto ja nisam ni fizičar ni kemičar ništa sničim nisam mogla povezati. jedino kad sam se probudila sam pokušala nacrtati kako je letjelica izgledala ali u snu je bila prekrcata detalja tako da mi nije uspjelo ličiti na onu iz sna...
Isto tako sanjam razne izvedbe nečega što bi mogla usporediti sa liftom (iako ja ne živim u zgradi i ne koristim se liftovima) ali ovo što ja sanjam je čudno sa svim mogućim zaštitama, gumbovima , dvostrukim-trostrukim vratima kliznim koja su rađena sa nečim između stakla i nekog čelika....čuda... ali budu fascinantne izvedbe ...

letjeti je lako,samo treba covjek da zna da moze,samokontrola je bitna jednako kao i biti uvjeren da mozes,na pocetku zapinje al kasnije bude vrlo lako,samo se treba cuvati ljudi koji hoce piggyback ride(to nisu ljudi ustvari) samo se tako predstavljaju...mene je zajebalo jednom i nikad vise

Pozdrav
Evo jedan od mojih meni interesantnih snova koje inaće zapisujem...

U svojoj sam sobi sa djevojkom, bratom i još nekim. Situacija je neizvjesna i svi se nećega bojimo. Pogledam kroz prozor i vidim da dolazi nevrijeme, crni oblak je prekrio skoro cijelo nebo. Najviše je prekrio iznad moje kuće. One se strahovito povećava i raste prema dolje, odnosno najviše raste prema mojoj kući. Iza njega je svjetlost, plavo bijela i jaka je, ali ju je oblak prekrio pa tu i tamo koja zraka se vidi. Toliko strahovito raste i približava se da se poćinjem jako bojati, tresem se, mislim da mi se i tijelo baš jako treslo. Ali nisam se htio probuditi. Oblak se spustio do moga prozora, vidim nadu u tome što je prozor zatvoren ali on se provlaći na vrhu prozora i ulazi mi u sobu, sad se još više bojim i ne smijem ga ni gledati, ćekam što će se desiti. Na vrhu tog oblaka "glave" tijela koje je zmijolikog oblika izvriri ta jaka plavo bijela svijetlost, koja mijenja boje, sad je više plava sad više bijela. Skupio sam se da me ne uhvati iako imam želju da me obuzme i ona prvo obuhvati moju djevojku koja poćne se smijati i skoro vrištati koliko joj je lijepo, sad i ja želim da mene obuhvati iako se užasno bojim. Kad me je obuhvatilo i dalje sam se bojao, ali sam osjećao jako veliku ugodu. Baš ono kroz cijelo tijelo mi prolazi jaka ugoda, ne želim da prestane iako se svega toga bojim. Vrijeme se smirilo i ja se šetam sa djevojkom malo dalje od svoje kuće. Vrijeme je onako pred kišu, recimo obićan jesenski dan. Nailazimo na neku curu i par likova. Oni nam žele nešto loše učiniti i uskoro će to ućiniti, Ja gledam oblake ne bi li vidio opet onu svjetlost da me izvuće, ali ona se ne pojavljuje, s jedne strane mi je drago jer je se bojim a s druge strane ona me može izvući iz ove situacije. Napokon vidim da oblak dolazi opet, ja se opet bojim i radujem tome odnosno više osjećaj kao neka jaka trema. Opet oblak dolazi do mene i izvire ta svjetlost na vrhu. Ja je se bojim dotaći, ali moja djevojka ju uhvati i ja se uhvatim za nju i oboje nas povuće prema gore. Udaljavamo se od tih ljudi i putujemo u taj crni oblak, ta svjetlost nas diže. Odjednom to nestane i ja se osjećam baćenim negdje u tom oblaku, odnosno negdje u tome.... odnosno u toj energiji, ne znam kako bi opisao. Ne osjećam više svoje tijelo već samo energiju, trnem cijeli, ali ne moje ruke i noge već ja, ne znam kako da opišem, pun sam energije, mogu napraviti što hoću. Ne želim se maknuti iz toga, ne razmišljam o nićemu samo osjećam tu jako veliku ugodu i jako veliku energiju i ja sam dio tog "oblaka" valjda, odnosno ja sam dio toga nećega jakog, odnosno i ja sam sada to. Ma ne znam kako bi opisao, uglavnom jako čudan osjećaj, ali jako dobar i jako ugodan, baš ono jako, jako ugodan, možda neki savršeni osjećaj, iako se i dalje svega toga bojim. I kako pokušavam se zadržati u tome budim se......

Možda će netko nabaciti neki komentar možda neće, morao sam napisati jer još uvjek sam pod dojmom toga sna.

pozdrav jolle.
zanimljiv san, još više jer ne mogu da ne primjetim slučnost s mojim snom od prije 2-3 dana koji je bio veoma živ,strašan i pomalo upozoravajuć. ide ovako
bio sam na nekom meni lijepom mjestu s nekim ljudima kad smo ugledali na nebu tamne prijeteće oblake kako se nakupljajua,izgledali su neprirodno i ništa pozitivno nije bilo u vezi njih.ako bi dataknuo nekoga taj tamni oblak koji se već skupio u gustu masu koja je prekrila veći dio neba , tome ne bi bilo spasa, jednostavo bi ta osoba bila uništena, strašna pomisao.situacija je bila apokalištična, sve je bilo mračno , ljudi su umirali... pokušao sam bježati ali uzalud jer nije bilo kuda.na kraju je stuigao oblak i do mene i ako se dobro sjećam nije se ništa dogodilo, ili sam se probudio ili sam zaboravio
ne zapisujem dnevnik snova pa se ne sjećam u detalje cjelog sna.te noći sam sanjao još bar 5-6 veoma čudnih snova, ali taj je ostavio najveći dojam nakon buđenja

hehe, to si dobro opisao gusta masa oblaka... Ma pola detalja sam još i obrisao da ne bude prenaporno.
Ma u biti možda bi mogao to što sam se tresao i osjetio ugodu kasnije opisati kao bilo mi je hladno i netko me pokrio, i to se sve odrazilo na nekim scenama u snu... Ali naravno više volim vjerovati da nije tako, a ne znam da li je...
Interesantno mi je što recimo u snovima većinom, možda i uvjek zapamtim, odnosno nekako mi se ureže u sjećanje ono tipa bila su 2 prozora, nas je bilo 3, vani je bila 1 cura i 2 lika. Hoću reći najviše pamtim brojke, možda nisam vidio 2 prozora ali znam da su bila 2... Uglavnom...

Jedna meni bliska osoba sanja nekakvu osobu u crnom bez lica kako joj sjedi na grudima i davi je,jedva je se rijesi dok je ne ugrize spodoba ne odustaje.ta osoba je isprepadana.danas sam tamjanom kadila kucu da malo energija bude prociscena i da se digne samopouzdanje.

P.S.u pitanju je ovisnik koji se lijeci a pod uticajem droga to se desavalo svake noci.

Pogledaj pod ovom temom :
http://galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=5&t=222&p=112601#p112601

i mozda ovo:
http://galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=5&t=3281

Da, ovisnici su ceste zrtve raznih entiteta kojima otvaraju vrata dok su pod utjeajem droga, jedan takav se mozda usidrio osobi za koju pitas.

Eto mozda pomogne

Hvala na pomoci procitala sam linkove sad jos da vidim sta od tog mogu da iskoristim.

Dakle sanjam da tražim.... nešto važno (inače tražim odgovore tko sam, kud idem, kako da rastem....?), tražim u snu i prekopavam mahnito razne kutije.... dolazi on- kao neki stari Indijanac i zaključuje- "Nisi našla?", ja mu kažem: "Ne", on: "Za 8 dana saznat češ...."
I to je to. Ne znam, san je bio jako kratak ali jako upečatljiv, još čekam taj 8.dan ako ima uopće veze. Jučer sam u novinama vidjela u naslovu kako je 88 ljudi ubijeno 08.08.2011.
Da li ima veze? Ako ima.... što da mislim, ako su mi to nametnuli kao dar- viđenja.... što da radim? Ja to ne želim, ne od OPS-a, želim darove kroz svoju Božansku prirodu. A i jest neki dar- šta bi ja sad sa tim što sam to kao gotov čin pročitala u novinama, da nazovem novine i kažem im da sam to sanjala ..... mislim bedastoće.

E ovako,tek sam se prikljucila forumu ali citam sve ovdje vec godinu dana, a mozda i duze...nebitno.
Ono sto zelim da podjelim sa vama su moji snovi, koje sanjam jos kao dijete od 6 god. Pocelo je sve sa snom gdje sam sanjala neke kao varvare, vikinge da me kolju...cak i sam cin klana nozem sam osjetila. Vjerujte mi to je bilo prije 20 i kusur godina ali jos uvjek osjetim taj strah.
Onda su poceli snovi, sa djecakom koji je stalno dolazio po mene, da me vodi, da idem sa njim ne ljepse i bolje mijesto. Cak mi je rekao i kako se zove(Sebastijan), i da je zivio u Njemackoj. Nikada nisam htjela ici sa njim uvjek sam imala razlog,kao trebam svojima jos uvijek.Dolazio mi je 3 puta.
Onda san u kojem sam sanjala da ce izbiti rat, i sve kako ce biti u ratu, gdje cemo zivjeti i sve. Nisam to nikome pricala jer sam se bojala da ce me proglasiti ludom,jer sto zna dijete od 13 god. Cesto sam se znala probuditi na drugom mjestu u kuci,valjda dolutam u snu, nekad sam se budila bez pidzame na sebi, nemam pojma kako...
Elem, da ne duljim i ne zamaram vas bilo je tu apokalipticnih snova, u kojima se nisam bojala jer sam jednostavno ZNALA da mi nece biti nista. Cesto sanjam mrtve duse, koji mi traze pomoc jer im je kao tesko. Sanjala sam i da sam umrla, i nisam se bojala cak naprotiv...
Kad sam pokusala meditirati, odmah sam sanjala neke tri osobe, nisam im vidjela lice samo glasove ali znam da su bila 2 muskarca i jedna zena, koji su mi rekli da prekinem sa tim, i da se okrenem vjeri. Ujutro sam vidjela da mi je u toku sna pukao kapilar u oku. Nisam ih poslusala,ali nisam nastavila meditirati. I da, uvijek unaprijed sanjam kad ce se neko blizak razboljeti i umrijeti,naravno kod mene je sve simbolicno.
Zadnjih par noci sanjam pomalo cudno,ljudi mi pricaju o necemu ali ne sjecam se dobro sto. Jedino san gdje sam sanjala staro Rimljane pokazivali su mi njihova dostignuca, i rekli su mi kao "Zar stvarno mislis da smo mi bili primitivni, da nismo znali tajnu kako sve napraviti"-ovako nekako.
Sanjam nekad sa razgovaram na nekom stranom jeziku, ne znam kojem, cak i pjevam....

Izvinjavam se na ovako velikom postu ali ovo je samo ukratko, nesto sto pokusavam da podjelim sa nekim, a da niko ne pomisli da sam neka lujka.

Pozzzzz svima

Naravno da necemo pomisliti da si lujka, samo ti pisi, ako moze jos detaljnije, meni se cine jako zanimljivi tvoji snovi

@fairy hvala puno

Evo napisacu apokalipticni san koji sam sanjala sa nekih 18 godina, da napomenem da nisam bila tad udata, nije bilo djece i sl.
Sanjam da sam ja sa muzem i porodicom u podrumu, sakrili smo se jer je van kao Sudnji dan. Tu mi je muz, kcerka(u rl imam samo sina),njegovi roditelji. Panika i strah je naravno, i kao niko ne smije izaci iz podruma, jer ima neka otrovna prasina, vise kao pijesak iz pustinje koji se ne smije udahnuti. U sunce ne smijemo gledati, jer ako pogledamo oslijepicemo i umrijeti tako da sve roletne moraju biti spustene. I sad svi smo u podrumu, ali ja ZNAM da ja smijem otici na sprat, po hranu. Dolazim na sprat, u kuhinji sam i podizem roletne da vidim kako izgeda vani, a stalno mi je u glavi glas koji mi govori ti smijes pogledati, nece ti nista biti.Misli mi samo naviru, ali one nisu samo moje kao da mi neko daje informacije(konfuzno)...Pogledala sam kroz prozor, i vidjela zemlju koja je kao pustinja, sva od sunca spaljena,i taj pijesak svuda naokolo sa jarkim narandzastim svjetlom. Misli mi samo naviruli, ali nisu moje kao da mi neko daje informacije(konfuzno)...Zelim da naspem vode ali onda mi dolazi da ne smiju ljudi piti vodu, kao ni slucajno jer je zagadjena, a ako zelim nesto da odnesem da jedu moram samo konzerve traziti, jer sve ostalo je zatrovano. Ali konstantno imam tu smirujucu misao ne boj se, tebi se nece nista desiti, spasices se. I kako pomislim odakle mi konzerve,odakle mi voda u flasama,opet pomisao okreni se i ugledam konzerve i flase vode. I da bitna stvar kao znam da ce to stanje trajati tri dana i tri noci.Tu sam se probudila sa nekim osjecajem staha ali i zadovoljstva, neobjasnjivo. Da napomenem oba puta kad sam izlazila vani meni nije bilo ni vruce, cak sta vise kao da je bio prvi mrak,hladovina.

Znam da sam ovo davno sanjala, ali se sjecam sveke pojedinosti kao da je jucer bilo.

Cesto sanjam da je nekakav rat nekad je i 2.svjetski,okupljam mamu i brata da ih spasim da pobjegnemo na sigurno i tu ima nekakvih problema koje prevazilazimo, a ti snovi me izmore psihicki.Povezujem ih sa onim sta sam dozivjela '90-ih,a ne da ce se nesto tako desiti u buducnosti,nadam se.

tragac - jako zanimljivo, kaže se da snovi govore samo osobi koja ih je sanjala no ja si mislim tko zna, možda ponekad neki san vrijedi i za druge? Što mislite?
Ove zadnje 2,3 noći (pun mjesec, Nibiru??!?) sanjam stalno i puno i zaboravljam ali i djeca mi nemirno sanjaju, kćer od 14g se baca u snu, tko zna što joj se događa, ona se ničega ne sjeća. Kako se osvijestiti da se zapamte snovi, meni nije dovoljno da samoj sebi kažem da se želim sječati, ali dobro to je i normalno s obzirom da se nikada ne probudim kada mi je dovoljno sna već kad dijete vrisne pa me tako prekine u putovanjima.

tragač, zanimljivo je da si to sanjala prije 18 godina, a tada je na ovim našim prostorima bio rat. Da nije taj san možda vezan za tadašnja ratna zbivanja, gdje ti je podsvijest na taj način prikazala u snu ono što si u to vrijeme osjećala, vidjela i čula?

Doduse moglo je biti, ne znam vidis . Ma kod mene je to sve puno simbolike, i sa godinama sam naucila da desifrujem svoje snove a ovaj bas bez prevelike simbolike. Kao kako je tako je.

Eh, u zadnjih par noci sanjam prvo da sam trudna i to mi je kao ok sama sebi govorim, sta bude nek bude. Poslije dvije noci sanjam opet da sam trudna, ali kao sad odlucim da abortiram i na tom sam ginekoloskom stolu, radis e abortus, a ja bez ikakvih osjecaja u vezi toga. Poslije par noci opet sanjam da sam trudna, i nije mi nimalo pravo zbog toga, sva sam u panici.

Sinoc opet sanjam da mi neko nesto objasnjava, i samo sam zapamtila rijec mikrokosmos, odzvanjalo mi je cijelo vrijeme u snu...

Ako mi neko nesto pokusava i objasniti, ne pije mu vode jer ne mogu da se sjetim, samo ovako po par recenica


Pozzzzz

Imam pitanje u vezi sna u kojemu letim. Pročešljao sam forum i Internet u traženju tumačenja, jer ovaj san nikako si ne mogu protumačiti, jednostavno mi je nekako nepovezan sa svime ča mi se trenutačno dešava ili se dešavalo u životu. Uglavnom u snu (a imao sam više takvih snova) uvijek samo odjedamput poletim, samo poželim se dignuti od zemlje i polagano se dignem sa zemlje i letim gdje god želim, uvijek prvo polagano i nekako ko da trokira mi motor, a poslje sve lagano, prelagano. Što je najgore, probudim se (osjećam se tokom sna odlično, presavršeno, tako sretno, neobjašnjivo, čak se niti tjekom meditacije ne osjećam tako, ni kad radim reiki) i dalje mislim da mogu letiti. Kad sam bio mali, kako sam vjerovao da mogu letjeti (iz pročitanog i dalje se vidi da to i vjerujem da ću jednoga dana i moći), bio bih se zaletio na krevet i u onom skoku do kreveta imao sam osjećaj da letim, možda čak i jesam hahahha. Ali ovaj san s letenjem ima i varijacija, nekad nemam krila, a u drugoj verziji imam krila ko anđeo . Što bi to sve značilo, može li mi netko reći, jer ja ne mogu naći nikakvo tumačenje

Nema nekog naročitog tumačenja, ali to je baš tipično za snove, neki tako testiraju da li sanjaju ako se sjete da možda sanjaju, probaju da li mogu poletjeti.

misliš da tako provjeravam dali sam svjestan da sanjam mislim da to nije, jer sam uglavnom svjestan da sanjam kad sanjam, bi rekli lucidno sanjam. Ali nije bitno za tumačenje sna, glavno da sam ja sretan kad to sanjam A kad sam već tako brzo dobio odgovor, imam jedno pitanje za tebe ili nekog drugog tko već odgovori: čuo sam da ljudi koji sanjaju crno bijelo mora da su proživjeli neku traumu u životu pa više ne sanjaju u boji, dali je to istina? Kako većina ljudi sanja, u boji ili crno bijelo, jer puno ljudi mi kaže da uvijek sanjaju crno bijelo, nikakve boje i to mi je malo čudno