Čini se da ulazimo u period "histerizacije" na globalnom nivou, pa u vezi s tim, možda ne bi bilo loše da se podsjetimo na neke navode iz knjige Lobačevskog, Politička ponerologija:
Mi već znamo da u svakoj zajednici živi izvestan procenat ljudi sa psihološkim devijacijama, izazvanim različitim urođenim ili stečenim faktorima, koji proizvode anomalije u percepciji, mišljenju i karakteru. Mnogi takvi ljudi pokušavaju da ispolje smisao svojih devijantnih života socijalnom hiperaktivnošću. Oni kreiraju svoje sopstvene mitove i ideologije kompenzacije i pokazuju tendenciju da egoistično insinuiraju drugima da je njihova sopstvena devijantna percepcija i ciljevi, koji iz nje proizilaze, superiorna.
Ukoliko vrednosti bezbrižnosti „dobrog života“ kroz nekoliko generacija rezultira socijalnim nedostatkom u pogledu psiholoških veština i moralne kritičnosti, to utire put patološkim smutljivcima, podmuklim šarmerima i primitivnim varalicama da deluju i podstaknu proces stvaranja zla. Oni su suštinski faktor u njegovoj sintezi.(...)
**
Opčinioci Da bi se razumjeli ovi infektivni ponerološki procesi, pogotovo oni koji djeluju u širem društvenom kontekstu, sada ćemo sagledati uloge i lične karakteristike individua koje ćemo nazvati "opčinioci" i koje su veoma aktivne na ovom području uprkos tome što je njihova statistička zastupljenost vema mala.
Opčinioci su generalno nosioci raznih patoloških faktora, nekih karakteropatija i nasljednih anomalija. Individue čije su ličnosti poremećene, često igraju slične uloge, iako je njihov uticaj na socijalnoj razini mali (porodica, susjedsvo) i ne prelaze određene granice društvenih normi ponašanja.
Opčinioci se odlikuju jednim patološkim egoizmom. Takva osoba je prisiljena nekim unutarnjim razlozima da napravi jedan rani izbor između dvije mogućnosti: prva je da prisili druge ljude da razmišljaju i doživljavaju stvari na način sličan njihovom vlastitom; druga je jedan osjećaj usamljenosti i različitosti od drugih, jedna patološka neuklopljenost u društveni život. Njihov izbor ponekad podrazumijeva ili zmijsku-šarmantnost ili samoubistvo.
Trijumfalna represija samo-kritičkih ili neprijatnih pojmova iz polja svijesti, postepeno omogućava izrastanje fenomena konverzivnog razmišljanja ili paralogistike, paramoralizma, kao i korištenja reverzivnih blokada. Oni tako profuzno teku iz uma i usta opčinioca da potapaju um prosječnog čovjeka. Sve postaje potčinjeno opčiniočevom ubjeđenju da je on izuzetan a ponekad, čak i mesija. Iz tog ubjeđenja pojavljuje se i jedna ideologija, djelomično istinita, čija vrijednost je po svojoj prilici superiorna. Međutim, ako analiziramo istinsku funkciju takve jedne ideologije u opčiniočevoj ličnosti, onda ćemo vidjeti da je to ništa drugo do jedan od načina za samo-zavođenje, koristan za represiju onih koji se podsvjesno muče samo-kritičkim asocijacijama. Instrumentalna uloga te ideologije u vršenju uticaja na druge ljude, takođe služi opčiniočevim potrebama.
Opčinioc vjeruje da će on uvijek naći one koje će preobratiti na njegovu ideologiju i najčešće je u pravu. Međutim, oni doživljavaju šok (pa čak i paramoralnu indignaciju) kad se ispostavi da njihov uticaj obuhvata samo jednu ograničenu manjinu, dok stav većine ljudi prema njihovim aktivnostima ostaje kritičan, bolan i uznemiravajući. Opčinioc se tako suočava s jednim izborom: ili da se povuće nazad u svoju rupu, ili da ojača svoju poziciju povečavajući efikasnost svojih djelatnosti.
Opčinioc postavlja na visok moralni nivo svakoga ko je podlegao njegovom uticaju i usvojio one doživljajne metode koje on nameće. On zasipa te ljude svojom pažnjom, pa čak materijalnim sredstvima, ako je u mogućnosti. Njihovi kritičari nailaze na "moralne pogrde". Oni će čak obznanjivati da je ta pokorna manjina u stvari moralna većina, jer ona propovijeda najbolju ideologiju i poštuje jednog lidera koji ima vanserijske kvalitete.
Takvu djelatnost je skoro po pravilu karakteriše nesposobnost predviđanja njenih krajnjih rezultata, što je nešto što je očigledno s psihološke tačke gledišta. Njihov substratum u sebi sadrži patološke fenomene, kako opsjenarske tako i samo-zavodljive, što im onemogućava da realnost vide dovoljno ispravno i da posljedice logično predviđaju. Međutim, opčinioci njeguju veliki optimizam i imaju vizije budućih pobjeda, slično onima u kojim su uživali kad su pobjeđivali svoju vlastitu obogaljenu dušu. Takođe je moguće i da optimizam bude jedan patološki simptom.
U jednom zdravom društvu, aktivnosti opčinilaca nailaze na dovoljno efikasne kritike koje ih brzo zagušuju. Međutim, kad su njima prethodili uslovi koji destruktivno djeluju na zdrav razum i društveni poredak; kao što je društvena nepravda, kulturna zaostalost, ili intelektualno ograničeni vladari koji ponekad pokazuju patološke karakterne crte, aktivnosti opčinilaca su vodile cjelokupna društva u ljudske tragedije ogromnih razmjera.
Takva individua će da peca u jednoj životnoj sredini ili društvu ljude koji su prijemčivi za njen uticaj, produbljujući njihovu psihološku slabost, sve dok se oni ne spoje zajedno u jednu ponerogeničnu uniju. U drugu ruku, ljudi koji su uspjeli održati svoje kritičke osobine cjelokupnim, bazirane na njihovom zdravom razumu i moralnim kriterijumima, pokušavaju da se suprostave aktivnostima opčinilaca i njihovim posljedicama. To rezultira u jednoj polarizaciji društvenih odnosa gdje svaka strana pravda sebe uz pomoć određenih moralnih kategorija. To je upravo i razlog zašto je takav jedan otpor na bazi zdravog razuma često povezan sa osjećajem bespomoćnosti i nedostatka kriterijuma.
Svjesnost o tome da je opčinioc uvijek jedna patološka individua, trebala bi nas zaštititi od poznatih rezultata moralizirajućih tumačenja patoloških fenomena, obezbjeđujući nam objektivne kriterijume za jedno efikasnije djelovanje. Objašnjavanje vrste patološkog substratuma koja je skrivena iza datog slučaja opsjenarskih aktivnosti, trebalo bi omogućiti iznalaženje jednog modernog rješenja za takve situacije.
Karakterističan fenomen je i taj da jedan visok IQ (koeficient inteligencije) pomaže čovjeku da bude otporan na opčinilačke aktivnosti samo u jednom umjerenom stepenu. Stvarne razlike u formiranju ljudskih stavova prema uticajima takvih aktivnosti mogu se pripisati nekim drugim karakteristikama ljudske prirode. Najvarljiviji faktor u zauzimanju jednog kritičkog stava je dobra osnovna inteligencija koja uslovljava našu percepciju psihološke realnosti. Mi takođe možemo posmatrati kako aktivnosti jednog opčinioca "kominjaju" prijemčive individue s jednom zaprepašćujućom pravilnošću.(...)
http://www.galaksija.com/politicka_pone ... adrzaj.htm...