Kozmički Antropos - primordijalni čovjekU judaizmu, kršćanstvu i kabali postoji ideja Adama Kadmona ili Adama ha-Rishona, prvobitnog čovjeka. Po dubljem shvaćanju ezoterijske nauke, nije riječ o čovjeku kakvim ga vidimo sada, već o čovjeku čije je tijelo cijeli kozmos. To je savršen čovjek, idealan, čovjek-bog. Po kabalističkoj predaji, Adam Kadmon je zbog svog pada prouzročio razbijanje posuda sefirot (shevirat ha-kelim) - sfera svijetla, primordijalne susptance stvaranja, tj. cijepanje prvobitne kozmičke duše na beskrajno mnogo svjetlosnih iskri (pojedinačne duše), no prije pada, Adamovo tijelo je bilo cijeli kozmos. Ezoterijska tradicija drži da je to krajnji cilj duhovnosti - poboženje ili theosis kako to naziva pravoslavna mistika/teologija. Čovjek bi se iz svog fragmentarnog stanja trebao "sakupiti" i integrirati sve suprotnosti, dualnosti na način da ih transcendira.
Evo jednog zanimljivog crteža sa sirijskog Novog Zavjeta, Beč, godina 1555.
Kabalističko drvo života:
Možda su renesansni majstori željeli reći da je mistično Kristovo tijelo cijeli kozmos, a ne samo Crkva po tradicionalnom shvaćanju. Na slici se vide korespondencije Kristova tijela sa određenim sefirama na drvu života. Drvo života je shematski prikaz kozmosa, stvaranja i čovjekove suptilne anatomije.
Ideja antroposa ili kozmičkog čovjeka nije samo prisutna u judeo-kršćanskom i gnostičkom misticizmu:
5 elemenata (udova) kozmosa u jednoj savršenoj geometrijskoj i matematičkoj harmoniji - Biće u svojoj kranjoj spoznaji - jedno je sve. 5 udova jednog čovjeka i 5 drugog (glava i jednog i drugog je na istom mjestu) daje 10, savršeni pitagorejski broj, broj sefira/sfera na drvu života, savršenog prikazu kozmosa, Boga i čovjeka.
Hermetički prikaz antroposa:
Čovjek čija je podstolje Zemlja, i čije se tijelo proteže kroz svijetove astroloških planeta, zodijačkih znakova te sve do svijeta Empiriona, kozmičkog uma, Plerome u kršćansko-gnostičkoj tradiciji. Čovjek je Tao, Yin i Yan, a opet ih nadilazi.
Božje ime YHVH:
Božje ime napisano vertikalno:
"Načinimo čovjeka na svoju sliku kao svoju sličnost" (Post 1,26)
Ako malo bolje promotrimo, vertikalni YHVH je ništa drugo nego... čovjek! Glava - slovo yod, ruke i ramena - slovo heh, torzo - slovo vav, noge - slovo heh. Nije li ljudsko tijelo Božji hram?
Ako dodamo još i slovo shin (Š), dobijemo Yeshua ili Isus:
Slovo šin izgleda kao trostruki plameni jezičac, predstavlja element spiritualnu vatru - Duh Sveti (Ruach haKodesh).
Što će reći, ako se Duh Sveti spusti u čovjeka, čovjek postaje realiziran i ulazi u mističnu uniju sa Kristom do te razine da Krist živi u njemu, odnosno da se ta dva entiteta druže u alkemijskom braku suprotnosti (zaručnik i zaručnica u Pjesmi nad Pjesmama). Riječ Božja (ime Božje) ili Logos živi u čovjeku.
Pavao kaže u Gal 2, 20:
"Živim, ali ne više ja, nego živi Krist u meni!".Crtež srednjovjekovne mističarke benediktinke Hildegarde od Bingena. Adam Kadmon. Prvobitni čovjek:
Rimski bog Janus, muškarac s jednom glavom a dva lica. Simbol dvaju vrata solsticija (Janus = sv. Ivan, Ivanje na ljetni i na zimski solsticij) i ujedinjenja svih dualnosti:
Alkemijski Rebis iz vremena renesanse:
Što kaže Isus u Evanđelju po Tomi:
Upitaše ga, "Hoćemo li, ako smo kao djeca, ući u kraljevstvo?" Isus im reče, "Kada iz dva načinite jedno, i kada postignete da unutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz muškog i ženskog načinite jedno, tako da muško nije muško a žensko da nije žensko; i kada stavite oči namjesto očiju, i ruku na mjesto gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i obličje na mjesto obličja, tada ćete ući u [kraljevstvo].
Ideja judeokršćanskog misticizma i gnosticizma jest povratiti prvobitni lik, sliku Božju, Adama, savršenog čovjeka prije nego je sudjelovao u istočnom grijehu. U mističnom smislu, istočni grijeh se odnosi na dualnost, na stanje u kojem čovjek klasicifira i dijeli stvari, izvan i unutar sebe, na stanje podvojenosti duha-tijela, dobrog-zla. Budući da su Adam i Eva jeli sa Drva Znanja Dobra i Zla (drvo spoznaje), izgubili su nedualnu perspektivu i postali robovi dualnosti materije-duha, egoizma-altruizma. Prvobitni čovjek u arhetipskim sferama postojanja (Atzilut u kabali) je bio i muško i žensko, tako nam kažu gnostička evanđelja. Što će reći da je čovjek bio savršen. Čovjek je po prirodi božansko biće, kao što je vidljivo iz ovih dijagrama, no podložno je razgraničavanju jastva na ovo ili ono, ovakvo ili onakvo, te stoga ne može uživati u savršenom jedinstvu koje je jedina objektivna istina.
Crtež Roberta Fludda, renesansni kršćanski okultist, hermetičar i podržavatelj rozenkrojcerskog pokreta.
Konkretno ovo je slika Vastu Purushe, ali se odnosi na vedsku ideju primordijalnog čovjeka (Purusha) čije je tijelo kozmos.
Tu je i kineski mit o Pan Gu-u, primordijalnom čovjeku koji se nalazio u jajetu u kaosu svemira. Dok je razbio jaje, jedna polovica je postala Nebo, druga Zemlja.
Neki Ymira iz nordijske mitologije smatraju pandanom Adamu Kadmonu.
U Perziji postoji mit o Gayōmartu, prvobitnom čovjeku koji je stvorio drvo iz kojeg su nastali prvi ljudi.
Baphomet, alkemijski amblem francuskog hermetičara Eliphasa Levija (sredina 19.stoljeća).
U suštini, opet se radi o ideji da je čovjek dualan po svom izboru, a istovremeno nadilazi sve dualnosti (dva polumjeseca, svaki s jedne strane). Niti je muško, niti je žensko (Baphomet ima odlike muške i ženske antomije). Sjedi na primordijalnom jajetu manifestacije. Njegov srednji stup predstavlja istinsko svjetlo i mjesto gdje nema polarnosti, gdje je čovjek jedno sa sobom i sa svime. Istinsko svjetlo, dakle, gori u sredini i unutra, u najunutarnjijoj komori Solomonovog hrama, ljudskoj duši.
Na ovoj slici vidimo perzijskog zoroastrijskog boga Zurvana, kojeg su štovali zurvaniti unutar perzijske religije. Riječ je o simboličkom prikazu prostora i vremena, Zurvan koji ga nadilazi, također se od njega sastoji. Sličnu simboliku ima i grčki Kronos. Ideja je da bez obzira što su to simboli davno minulih tradicija, da oni predstavljaju poboženog čovjeka.
Lokapurusha (primordijalni kozmički čovjek) iz jainističke kozmologije. Njegovo tijelo je cijela struktura kozmosa kao što smo vidjeli i u drugim primjerima.
Krist kao drvo života, a istovremeno i izvor drveta. Ponovno ideal duhovnog čovjeka koji u sebi nosi cijeli kozmos. Druidi imaju sličnu ideju drveta života vezanu za križ.
Krist ili Kozmički Čovjek između primarnih polarnosti koje simboliziraju sunce i mjesec (Hesed i Gevurah). Križ je cijeli kozmos, cijeli manifestirani kozmos potpada pod zakon dualnosti. No Krist ili savršeni čovjek (ljudska božanska iskra) nadilazi dualnost jer se nalazi između stupova Jakina i Boaza, između sunca i mjeseca. Ispod njega su možda 4 kardinalna zodijačka znaka ili elementi.
Emanuel Swedenborg, protestantski mistik 18.stoljeća je u svojoj najpoznatijoj knjizi "Nebo i Pakao" spomenuo koncept Maximus Homo, Najveći Čovjek, tvrdeći da kozmos ima oblik čovjeka. Po zakonu korespondencija (podudarnosti) to znači da je čovjek kozmos u malom. Jedno se reflektira u drugom. Dakle Adam prije pada predstavlja idealnog čovjeka u kojem ne postoji dualnost, divizije i ograničenja, dok je Adam poslije pada, simbol dualnosti i gubitka duhovne percepcije. U gnostičkim evanđeljima (nisam točno siguran u kojem) postoji ideja dva Adama kao i dva Isusa. Maximus Homo je Adam, Antropos, biće koje služi kao šablona po kojoj najstaje kozmos i čovjek, dok postoji i drugi Adam, onaj koji ne poznaje duhovno, koji ga ne percipira niti razumije, čovjek koji je potpuno odvojen od svog pravog izvora.
Ako ove mitove tumačimo mistički i ezoterički, čovjek može ostvariti svoj puni potencijal, postati Bogom, odnosno ujediniti se sa Tim ("Ja sam onaj koji jesam" - ultimativno postojanje) te sam postati kozmički čovjek. Duhovna praksa i mistika služe da čovjek povrati originalnu sliku Božju, kako bi sv. Augustin nazvao dušu koja je naličje Boga, duhovni dio duše kao izvor ljudskog života. Sa stajališta lurijanske kabale, Adam u svom idealnom postojanju predstavlja grupnu dušu ili čistu sliku Božju (makrokozmos), dok je čovjekova individualna duša, u svom čistom obliku također slika Božja (mikrokozmos).