O tome se govori u poglavlju 39 - "Sveta planeta Čistilište"
evo kratki izvod :
Citat:
...Sada moram podrobnije da ti objasnim kojim redosledom se sveti raskoarno događao kod tih prvih tetartokosmosa i kako se sada odvija kod tricentričnih bića.
Pre svega, "drugo telo", ili "kesdžano telo", i "treće telo" odvajaju se od osnovnog "planetarnog tela" i, ostavljajući ga na planeti, kreću zajedno ka atmosferi koja je mesto koncentracije onih kosmičkih supstanci od kojih je formirano "kesdžano telo bića".
I tek na kraju određenog vremenskog perioda principijelni i definitivni "raskoarno" pristupa tom "dvoprirodnom objektu", posle čega "viši suštinski deo" postaje samostalna Ličnost sa svojim sopstvenim individualnim Umom.
Ranije, to jest pre "čutbogiltanikalskog perioda", odmah posle drugog procesa svetog raskoarna, to biće, ili suština, postaje dostojno da se sjedini sa prirodom Najsvetijeg Sunčanog Apsoluta ili da krene ka drugim kosmičkim objektima gde je postojala potreba za takvim samostalnim svetim Ličnostima (Kosmičkim Svetiteljima).
A ukoliko približavanjem konačnog procesa raskoarna ti kosmički objekti još nisu postigli traženu gradaciju na svetoj lestvici Uma, ti "viši suštinski delovi" moraju postojati u toj sferi sve dotle dok ne usavrše svoj Um do potrebnog nivoa.
Sada nije potrebno da ti naglašavam objektivni užas već formiranih "viših suštinskih delova" koji, zahvaljujući rezultatima koje Nebesa nisu predvidela za nove kosmičke procese, još nisu sebe usavršila do potrebnog nivoa Uma.
Radi se o tome da u skladu sa različitim kosmičkim zakonima drugog reda, "kesdžano telo" ne može da egzistira dugo u toj sferi i kroz određeno vreme ono mora da se raspadne, čak i kada "viši suštinski deo", koji u njemu postoji, u tom trenutku još nije dostigao traženi nivo Uma. Dok taj "viši suštinski deo" nije usavršio svoj Um do traženog nivoa, on uvek mora zavisiti od ovog ili onog kesdžanog objekta, tako da odmah posle drugog svetog raskoarna svako još nesavršeno "više telo" dospeva u stanje pod nazivom "tešgekdnel", ili stanje "potrage za sličnim dvoprirodnim objektom adekvatnim sebi", u nadi da će, čim viši deo drugog dvoprirodnog objekta sebe usavrši do traženog nivoa Uma i podvrgne se konačnom procesu svetog raskoarna, pre nego što se jasno oseti brzo raspadanje kesdžanog tela, ono prvo "više telo" uspeti da momentalno uđe u to drugo kesdžano telo i nastavi egzistenciju u cilju daljeg usavršavanja, koju pre ili kasnije mora da završi svako "više telo".
Eto zašto, u sferi, u koju se uzvišeni suštinski delovi odlaze posle prvog svetog raskoarna, dolazi do procesa koji se naziva "okipahalevijanska zamena spoljnog dela duše", ili "zamena kesdžanih tela".
Ovde nije na odmet setiti se da tvoji ljubimci takođe imaju predstavu koja delimično podseća na "okipahalevijansku zamenu". Oni su čak za to smislili veoma mudre nazive: "metempsihoza" i "reinkarnacija", i tokom poslednjeg veka stvorili u vezi toga pitanja čitavu oblast njihove famozne "nauke", koja je postepeno postala, i još uvek jeste, jedan od drugostepenih štetnih faktora, koji u svojoj celokupnosti čine od njihovog Uma, i bez toga prilično čudnog, pravi "otpad", kako bi rekao naš dragi Hodža Nasradin.
Prema fantastičnim teorijama one grane njihove "nauke" koja se sada zove "spiritualizam", oni između ostalog pretpostavljaju da svako od njih već ima "viši suštinski deo" ili, kako oni to nazivaju, "dušu", i da se ta duša neprestano podvrgava reinkarnaciji - nalik na "okipahalevijansku zamenu", o kojoj sam ti upravo govorio.
Kada bi ti nesrećnici procenili da se u skladu sa kosmičkim zakonom drugog reda, pod nazivom "tenikdoa", ili "zakon privlačenja", taj deo u retkim slučajevima kada se kod njih pojavi, uzdiže sa površine njihove planete odmah posle prvog raskoarna ili, kako se oni izražavaju, posle "smrti" bića - oni bi možda shvatili da su objašnjenja i dokazi koje ta oblast njihove "nauke" daje svim vrstama fenomena, što se pretpostavlja da kod njih izazivaju te njihove fantastične "duše" - samo plod njihove puste fantazije; i tada bi shvatili da sve što je ta "nauka" dokazala nije ništa drugo do "brbljanje" Hodže Nasradina.
...
Ali na drugim mjestima, opet naznačuje da te "reinkarnacije" ipak - ima, i to baš onako barem slično kako se "kod nas" shvata
Glava 43
BELZEBUB PRIČA O PROCESU MEĐUSOBNOG UNIŠTAVANjA KOJI SE POVREMENO JAVLjA KOD LjUDI, ILI BELZEBUBOVO MIŠLjENjE O RATU
Citat:
...
Rekavši to, Belzebub ućuta i pogledom punim očekivanja pogleda svog unuka, koji, kao da razgovara sam sa sobom, upita veoma tužno i sa očajanjem u glasu:
- Kako će se sve to završiti? Zar zaista nema izlaza?
Zar zaista te nesrećne duše, formirane na toj zlosrećnoj planeti, moraju zauvek da ostanu nesavršene i da se beskrajno sele u razne planetarne forme, u večnim mukama zbog posledica prokletog organa kundabufera koji je, iz razloga koji su njima tuđi, presađen u planetarna tela prvih tricentričnih stanovnika te nesrećne planete?
Gde je oslonac na kome se drži čitav naš Megalokosmos i koji se zove "Pravda"?
Ne... Ne može biti! Ja tu nešto nisam... zato što za čitav svoj život, od najranijih godina, nikada ni za trenutak nisam posumnjao da Objektivna Pravda postoji.
Moram to da razjasnim i da shvatim... zašto... zašto?
U svakom slučaju, od ovog trenutka, cilj moga života biće da jasno shvatim zašto se duše, nastale u tim tricentričnim bićima, nalaze u takvoj, besprimerno strašnoj situaciji...
Rekavši to, siroti Hasejn skrušeno obori glavu i duboko se zamisli.
Belzebub ga je gledao nekako čudno - čudno, zato što je u njegovom pogledu sijala ljubav prema Hasejnu, ali se u isto vreme videlo da je on srećan što njegov unuk oseća takvu tugu.
...
Ja mislim da Gurdžijevu , naročito u predavanjima, i nije bio primarni cilj da prenese sve što zna, te je u tom mućenju ponekad ispadao i nedosljedan...