sinoć sam imao neobičan san, i na kraju sam se osvjestio u snu... u6tvari je to bio jedan od par snova koje sam sanjao sinoč...ali mislim da u ostalim snovima nisam se uspio osvjestiti, ali ih se svih jasno sjećam i svi su bili izrazito realsitični, što bi se reklo...
naime u tome snu se nalazim u san franciscu, i penjem se nekom cestom uzbrdo (još i dalje nisam svjestan, sve se samo odvija).... puno se nizova kuća vidi..., ima tu i auta, svega i svačega, ali čini mi se da nije bilo uopće ljudi, ko da je sve bilo naprosto pusto, ali istovremeno prekrasno i ko da se osjećala neka prisutnost (ali ništa neugodno, naprotiv, baš ugodno je bilo) ali nikoga se nije vidjelo... kako sam se popeo višlje na brdo vidim u daljinu, ljepo sve izgleda i u daljini se vidi grad kako se preljeva preko drugih brda u daljini, vidi se i more u daljini, ko da se vidi i neki most...
a kako sam saznao da sam u san franciscu? kako sam "upao" u taj san, i kako sam malo šetao, ko da sam sam sebi rekao ili ko da je neki glas iz neodređenog smjera rekao:
san frrancisco!no, kako sam se uspeo višlje na brdo tu susrećem nekoga čovjeka (ili se tako bar činilo)...
on nešto radi ispred svoje kuće... čini se da je stariji čovjek... nešto smo pričali ali se ne sjećam šta, bio je nasmješen i veseo...
uglavnom, spuštam pogled prema dole i gledam si u stopala/noge, zatim ruke pružam i vidim ih također...
u tom trenutku se osvještavam i postajem svjestan da sanjam (sam sebi sam kazao: ovo je san)...
pomalo se drukčije osjećam, ali sam smiren... nema straha... podižem pogled i polako počinjem osjećati da se "gubim"... tj. da gubim vezu sa snom, ko da će usljediti buđenje... ali sam se na neki način uspio održati budnim u snu... uspio sam podići pogled i ostao sam u snu, i osjećao sam
sebe, da se tako izrazim, na jedan drugi način i osjećao sam da nije puno ostalo dok se ne produdim...
ovoga se sjećam... nakon što sam podigao pogled, upitao sam toga čovjeka gledavši u njega: dali si svjestan? na šta je on odvratio: neznam, pusti me... ali se i on promjenio vizualno, takoreći... sada je imao pognutu glavu i gledao je u pod i ko da je njegov lik potamnio (a prije toga je bio ko svjetliji), sada je više nalikovao na neku sjenku u odjeći, a nešto manje na ljudkso biće i nije se više smijao i bio baš veseo... naime, cijela atmosfera je postala drukčija, kao pomalo tamnija i teža negoli prije što sam se osvjestio...
htio sam još ostati i pričati s tim starcem, ali se budim ubrzo nakon što mi je dao odgovor....
neki komentari na ovaj neobičan san?
