luna je napisao/la:
Imam troje djece, dakle stalno sam okružena djecom svih uzrasta,a radila sam i u školi. I nikad nisam vidjela niti jedno indigo djete. Meni je cijela ta stvar napuhana, svrhu još ne dokučujem prtpostavljam da nam prodaju, kak bi rekli naši stari ;muda pod bubrege. Mi bismo trebali sami sebe uljuljkati u viziju kako je s našom djecom sve ok, ona su eto samo indigo ili kristalna. U stvari to su zombi generacije, koje sve manje koriste ljudske osobine, invalidi kojima je za život potrebna tehnologija, koji bez tipki ni neznaju komunicirat, koje najmanje na svijetu zanima ovaj stvarni svijet, jer imaju svoj virtualni. Ta djeca jesu drugačija od prethodnih generacija., to je istina, ali u krajnje negativnom kontekstu, a nama se podvaljuje ta priča o indigo djeci kako ne bismo paničarili.. . Uz svu ljubav prema svojoj djece, ne mogu zatvoriti oči pred činjenicom da su ta djeca; dakle moja i sva sila njihovih što stvarnih što fb prijatelja, abnormalno sebična, egocentrična, nezainteresirana za svijet i ljude oko sebe, nikakvih usmjerenosti prema duhovnom tu nema, zavaravaju nas da imamo posebnu djecu, ali ako i imamo onda su posebni po negativnom, a ne pozitivnom usmjerenju.Iz mog osobnog iskustva, situacija je alarmantna; svijet će preuzeti generacije, koje ne vole prirodu, ljude, koje ne podižu nikad pogled prema nebu jer pilje u svoje androide, knjige su po njima stvar muzeja, duhovnost je isfurana i smiješna, vjeruju da će živjeti vječno uz asistenciju tehnologije kojoj su se u potpunosti predali. Meni oni više liče na kiborg, nego na indigo djecu. I koliko god se trudila;pričala s njima, vukla ih po izletima u prirodu, kupovala i posuđivala knjige, aludirala na potrebu pomaganja bližnjima, ne vidim nikakve rezultate i pomalo se predajem jer shvaćam da je ono što ja radim donkihotovska borba...
odlično rečeno. kad sam prvi put čuo za indigo djecu, bilo mi je interesantno, mislio sam da ima tu nečega. onda sam na sličan način kao ti shvazio da je to obična glupost.