Vajninger je dobro opisao žene, ali nije ih razumeo. Jevreje je odlično razumeo, ali grubo ih je opisao.
Da je Vajninger dočekao Oshoa, mnoge stvari bi mu bile jasnije.
Postaviću ovde izvode iz osme knjige Oshoa: "Joga: Alfa i omega" gde govori o muškom i ženskom polu. To su u suštini psiho-energetski polariteti u svima nama. Malo je dugačko, ali je pravi melem za sve one koji su se predozirali sa Vajningerom.
Izvodeći samyamu na suncu, znanje o solarnom sistemu se stiče.
Ova sutra je malo komplikovana - ne sama po sebi, nego zbog komentatora. Svi Patanjđalijevi komentatori govore o ovoj sutri kao da Patanjđali govori o suncu tamo izvan. On ne govori o tom suncu; on ne može govoriti o tome. On nije astronom, i nije zainteresovan za astronomiju. Zainteresovan je za čoveka. Zainteresovan je za mapiranje čovekove svesti. A sunce nije izvan njega. U joga terminologiji čovek je mikrokosmos. On je na suptilan način mali univerzum, univerzum sažet u maloj egzistenciji. Egzistencija, cela egzistencija, nije ništa drugo do prošireni čovek. Ovo je joga terminologija: mikrokosmos i makrokosmos. Sve što postoji izvan, sasvim isto takođe postoji u čoveku. Baš kao što je Sunce spolja, čovek ima sunce unutra; i kao što postoji Mesecu spolja, čovek ima mesec unutra. Patanjđali je zainteresovan da vam da geografiju unutrašnjeg sveta, unutrašnjeg čoveka. Dakle, kada on kaže: "Bhuwan gyanam surya samyamat" - "Izvodeći samyamu na suncu, zadobija se znanje o solarnom sistemu," ne misli da je to sunce izvan. On misli na sunce koje je unutra. Gde je vaše unutrašnje sunce? Gde je centar vašeg unutrašnjeg solarnog sistema? Ono je sasvim skriveno u reproduktivnom sistemu. Zbog toga je seks vruć; to je vrsta toplote. Imamo izraz za životinje: kad god je ženka spremna da bude bremenita, kažemo da je "zagorela". Fraza je sasvim ispravna. Seksualni centar je sunce. Zbog toga vas seks čini tako napaljenim i grozničavim. Kada se krećete u seksualnom činu, postajete vreli, vreliji i vreliji. Dodirujete jedan gotovo grozničav vrhunac; vaše disanje je ometano. A posle toga se osećate iscrpljeni. Onda se uspavate. Kada je seksualni centar iscrpljen, odmah mesec započinje da funkcioniše. Kada sunce zađe, onda mesec izlazi. Funkcija sunca je prestala; funkcija meseca započinje. Ovo je seksualni centar. Izvodeći samyamu na tome, moći ćete da znate čitav solarni sistem unutra. Izvodeći samyamu na seksualnom centru postaćete sposobni da odete izvan toga. Znaćete sve tajne toga; ali to nema ništa sa spoljašnjim suncem. Ali ako znate unutrašnje sunce, razmišljanjem možete takođe razumeti i spoljašnje sunce. Sunce je seksualni centar solarnog sistema. Zbog toga sve što je živo traži sunce. Drveće raste sve više i više. U Africi ono raste više uvis nego igde drugde, jer šume su tako guste i ima mnogo nadmetanja; jer ako ne odete visoko umrećete. Nećete moći da dospete do sunca. Nećete biti dostupni suncu, a sunce neće biti dostupno vama. Nećete biti obasuti energijom života. Sunce je život; seks je život. Sav život nastaje iz sunca; sav život nastaje iz seksa. Sav život. Drveće pokušava da dospe visoko da bi bilo dostupno suncu i da bi mu sunce bilo dostupno. Samo posmatrajte. Isto je sa drvećem i ovde. Ovo je drveće borovog tipa, isto drveće je i na ovoj strani - a ono tamo je ostalo malo. S ove strane drveće se probija, pulsira visoko. Sunce je više dostupno sa ove strane; na onoj strani sunce nije dostupno. Seks je u suncu, sunce je seksualni organ solarnog sistema. Razmišljanjem vi ćete moći da razumete takođe spoljašnji solarni sistem, ali osnovna stvar je razumeti unutrašnji solarni sistem. Stoga ću ja insistirati na tome, zapamtite, Patanjđali mapira unutrašnju osnovu. Naravno, to se može započeti samo od sunca jer sunce je središte. Nije najviši cilj, nego samo centar sistema. Čovek mora da se uzdigne iznad toga, mora da se kreće iznad toga, ali to je početak. To nije omega, već alfa. Jednom kada je Patanjđali rekao kako da se postigne samyama, kako da se preobrazi u saosećanje, ljubav i prijateljstvo, kako da se bude snažan za saosećanje, za ljubav; on dolazi do unutrašnje teritorije, unutrašnje topografije: "Izvodeći samyamu na suncu, zadobija se znanje o solarnom sistemu." Ceo svet može biti podeljen u dva tipa ljudi: ljudi sunca i ljudi meseca, ili ih možete nazvati yang i yin. Sunce je muško, mesec je žensko. Sunce je agresivnost, pozitivno je; mesec je prijemljiv, pasivan. Možete podeliti i svoje telo takođe između sunca i meseca; joga ga je podelila. Ona je podelu načinila tako tačno, da je podelila čak i vaš dah, vaše disanje. Jedna nozdrva je sunčev dah, a druga mesečev dah. Ako se naljutite disaćete sa sunčane strane. Ako želite da postanete tihi, disaćete s mesečeve strane. Celo telo je podeljeno; jedna od vaših strana je muška, druga strana je ženska. Um je podeljen; jedan deo uma je muški, drugi deo uma je ženski. Čovek mora da se kreće od sunca prema mesecu, a onda izvan oboje.
Poslednja sutra je bila o "suncu." Izgleda prirodno misliti o suncu u solarnom sistemu, na taj način su je interpretirali svi komentatori. To nije tako. "Sunce" se bavi mehanizmom vašeg seksa - izvorom sve vitalnosti, energije, toplote unutar vas. U engleskom imate izraz i ime za određenu kombinaciju nerava; vi to nazivate "solarnim pleksusom". Međutim ljudi misle da solarni pleksus postoji iznad pupka. To je pogrešno. Solarna energija postoji u seksualnom centru, ne kod pupka, jer odatle celo vaše telo dobija toplotu, strast. Inače objašnjenje može da izgleda neverovatno; stoga dopustite mi da to podrobnije objasnim. A onda postoje drugi - mesec, zvezde i polarna zvezda. Reči jednostavno pokazuju kao da Patanjđali govori u astrološkim i astronomskim terminima o solarnom sistemu. On govori o vašem unutrašnjem kosmosu, a čovek je ceo sistem; sve u čoveku podudara se sa svime izvan čoveka, sve izvan postoji u čoveku. On je zapravo minijaturni univerzum. Čovek može biti podeljen u dva tipa: sunčani tip i mesečev tip. Sunčani tip je agresivan; sunčani tip je nasilan; usmeren prema spolja, ekstrovertan. Mesečev tip je introvertan, okrenut ka unutra, neagresivan, pasivan, prijemljiv. Ili ih možete nazvati yang i yin; ili ih možete zvati muški i ženski. Muško je pozitivno, žensko je negativno. Njihovo funkcionisanje je različito, jer deluju iz različitih centara. Muškarac deluje iz sunčanog središta; žena deluje iz mesečevog središta. Tako, u stvari, kada čovek postane lud ne treba da se naziva "lunatic", samo žena kada postane luda, za nju se može reći da je "lunatic", umobolna. Reč "lunatic" dolazi od reči lunar, lunarni, mesečev, mesečar. Kada muškarac postane lud on postaje agresivan, nasilan. A kada žena postane luda, ona jednostavno postane obuzeta, ekscentrična, nastrana. Kada koristim reč "muškarac" i "žena" ne mislim tačno na sve muškarce i sve žene, jer ima muškaraca koji su više ženstveni neko muževni, a ima žena koje su više muževne nego ženstvene. Stoga ne budite zbunjeni. Čovek može biti mesečarski orijentisan, a žena može biti sunčano orijentisana; to zavisi odakle se snabdevaju svojom energijom, iz kog izvora. Mesec nema svoj vlastiti izvor energije; on jednostavno reflektuje sunce. To je reflektivni mehanizam, zbog toga je tako hladan. On preobražava energiju od toplote u hladnoću. Žena takođe dobija energiju iz seksualnog centra, ali ona prolazi preko meseca. Mesec je hara. Baš ispod pupka, dva inča ispod pupka, postoji gravitacioni centar tela; Japanci ga nazivaju hara. Njihova reč je savršena. Zbog toga oni samoubistvo zovu "hara-kiri" jer centar meseca je centar smrti - baš kao što je centar sunca središte života. Život dolazi od sunca; smrt dolazi od meseca. Gurđijev je imao običaj da kaže da je čovek hrana za mesec. U stvari on je rekao nešto vrlo blisko Patanjđaliju - bio je jedan od ljudi koji je vrlo blizak Patanjđaliju, ali na Zapadu, ljudi nisu mogli da razumeju na šta je mislio. Imao je običaj da govori da je sve hrana za nešto drugo. Sve mora da bude hrana nečemu drugom u ekologiji egzistencije. Vi jedete nešto; i treba da budete pojedeni od nečega drugog, inače bi se kontinuitet razbio i ciklus bi se prekinuo. Čovek jede voće; voće jede solarnu energiju, zemlju, vodu. Čovek mora biti pojeden u svom vlastitom obrtu od nečega. Ko jede čoveka? Gurđijev je obično govorio da mesec jede čoveka. Bio je vrlo ekscentričan. Njegovi izrazi nisu naučni; njegovo izražavanje je očigledno bilo vrlo apsurdno. Ali ako čovek uđe duboko u njih, čisti dijamanti se mogu tamo naći.
Sada sledi prva sutra: Chandra tara vryuha gyanam. Izvodeći samyamu na mesecu, znanje koje se tiče rasporeda zvezda može da se stekne.
Dakle mesec je hara, samo dva inča ispod pupka. Ako jako udarite tamo, vi ćete umreti. Ni jedna jedina kap krvi neće isteći napolje, a vi ćete umreti. A neće biti ni bola. Zbog toga Japanci mogu umreti tako lako; niko drugi ne može učiniti to. Oni jednostavno udare nožem u haru - ali oni znaju tačno gde je ona - i nestanu. Telo se odvoji od duše. Mesečev centar je središte smrti. Zbog toga se muškarci toliko plaše žena. Oni dolaze kod mene - toliko mnogo muškaraca - i kažu mi da se plaše žena. Zbog čega se plaše? Plaše se jer žena je hara, mesec - on jede čoveka. Zbog toga muškarci su uvek pokušavali da drže ženu pod kontrolom; inače ona bi ih pojela, ona bi ih uništila. Žena je uvek bila prisiljena da bude u određenom ropstvu, u izvesnoj sputanosti. Pokušajte da razumete tu pojavu. Zašto su svuda u svetu muškarci uvek stavljali žene u prisilno ropstvo? Zašto? Mora biti da je bilo straha, nekog dubokog straha od žena, jer ako bi se ženi dozvolila sloboda, muškarci ne bi mogli da žive. A u tome ima istine. Muškarac može imati samo jedan orgazam svaki put, a žena može imati višestruke ili spojene orgazme. Muškarac može voditi ljubav samo s jednom ženom svaki put; a žena može voditi ljubav s onoliko muškaraca koliko voli. Ako bi se ženi dozvolila totalna sloboda, nijedan muškarac ne bi bio podesan, ni dovoljan da je zadovolji - nijedan muškarac. Sada se psiholozi slažu s tim. Sva nedavna istraživanja Mastersa i Džonsona i izveštaji Kinseja, svi su došli do tačke koja je apsolutno sigurna: da nijedan čovek nije dovoljan ni prikladan da seksualno zadovolji ženu. Ako bi joj bila data sloboda, grupa muškaraca bi joj bila potrebna da je zadovolji. Jedan čovek i jedna žena ne mogu živeti zajedno, ako je ženi dozvoljena totalna sloboda. Onda će žena zahtevati još, jer nije zadovoljena, a to će postati smrt. Seksualna energija vam daje život. Što više koristite seksualnu energiju, više dolazite bliže smrti. Stoga se jogini tako mnogo plaše oslobađanja seksualne energije, i počeli su da je konzerviraju; zato što su želeli da produže život tako da rad na njima samima bude kompletiran, kako ne bi umrli pre nego što se njihov rad kompletira, jer onda moraju opet da ga započnu. Seks vam daje život. Onog momenta kada seksualna energija napusti vaše telo, vi idete prema smrti. Ima mnogo malih insekata koji umiru u seksualnom orgazmu. Ima nekoliko pauka koji umiru na svojim ženkama, upravo vodeći ljubav oni umiru. Vode ljubav samo jednom, i ne samo to, bićete iznenađeni, kada umru - a oni umiru spojeni zajedno - ženka počinje da ih jede. Ona ih jede, stvarno. Jer, šta da uradi sa mrtvim partnerom? To je istinito za svaki seksualni odnos. Muškarci uskoro postaju olupine i to je ono čega se plaše. Žene zadobijaju energiju iz seksualnog odnosa, muškarci gube energiju, jer ženska hara funkcioniše. Ona preobražava toplu energiju u hladnu energiju. Ona je prijemčivost, ona je pasivni otvor, gostoljublje. Ona apsorbuje energiju; muškarac gubi energiju. Ovaj hara centar, ili zovite ga mesecom, postoji u muškarcu takođe, ali ne funkcioniše. On može samo da funkcioniše ako je uloženo puno napora da se transformiše, da se dovede do aktivnosti. Čitava tao nauka nije ništa drugo do načiniti mesečev centar u muškarcu da potpuno funkcioniše. Zbog toga je čitavo tao držanje receptivno, žensko, pasivno. Joga to takođe čini na isti način, ali iz drugog ugla. Joga pokušava da dovede solarnu energiju, sunčevu energiju, unutar tela, ona radi na sunčanoj energiji i stazi na kojoj se sunčana energija mora kretati, i dovodi je na mesec. Tao i tantra, oni deluju na mesec, čine ga više prijemčivim, više magnetskim, tako da vuče solarnu energiju prema sebi. Joga je sunčana metoda, tao i tantra su mesečeve metode, ali rad je isti. Sve joga vežbe su za kanalisanje sunčane energije prema mesecu, a sve tao i tantra vežbe su da učine mesec tako magnetskim, da vuče svu energiju koju stvara sunčani centar i preobražava je. Zbog toga Buddha ili Mahavira, ili Patanjđali, ili Lao Ce... oni kada dostignu svoje totalno, apsolutno cvetanje, izgledaju više ženstveno nego muževno. Oni gube sve oštre obline i postaju više zaobljeni. Njihova tela postaju više ženstvena. Postižu određenu ljupkost, koja je ženstvena. Njihove oči, njihova lica, njihovo hodanje, njihovo sedenje - sve više postaje ženstveno. Više nisu agresivni, više nisu nasilni. "Izvodeći samyamu na mesecu, znanje po pitanju uređenja zvezda se zadobija." Ako dovedete svoju samyamu na mesec, vaše svedočenje na hara centar, postaćete sposobni da znate sve zvezde unutar vašeg tela - sve centre unutar vašeg tela - jer kada ste usredsređeni na sunčanom centru tako ste uzbuđeni, tako ste grozničavi, da ne možete dopreti do jasnoće. Da bi se postigla jasnoća čovek mora prvo da dođe do meseca. Mesec je veliki fenomen za preobražavanje energije. Upravo vidite na nebu, mesec takođe dobija energiju od sunca; onda je on reflektuje. On nema svoju vlastitu energiju, jednostavno je odražava, ali tako menja totalno njen kvalitet. Pogledajte u mesec i osetićete smirenost; pogledajte u sunce i počećete da ludite. Pogledajte u mesec i osetićete smirenost kako vas okružuje. Buddha je dostigao svoje konačno prosvetljenje za vreme noći punog meseca. U stvari, svi oni koji su to postigli, postigli su to noću. Ni jedno jedino ljudsko biće nije postalo prosvetljeno danju. Mahavira je postao prosvetljen u noći. Bila je to noć bez meseca - amavas - noć je bila totalno mračna. Buddha je postao prosvetljen u noći punog meseca, purnima. Međutim, obojica su postali prosvetljeni noću. Još se nije desilo da je čovek postao prosvetljen po danu. To se neće ni dogoditi, jer za prosvetljenje energija treba da se premesti od solarnog do lunarnog centra. Pošto je prosvetljenje hlađenje svih uzbuđenja, svih napetosti. Veliko je to opuštanje - krajnje opuštanje. Nema pokretanja u tome. Pokušajte da uradite to. Kad god imate vremena, samo zatvorite svoje oči... U početku, samo pritisnite svojim prstima tačku dva inča ispod pupka, i postanite svesni nje. Vaše disanje ide naviše do te tačke. Kada dišete prirodno, vaš stomak ide naviše, pada dole, ide naviše, pada dole. Ubrzo ćete videti da vaše disanje dodiruje tačku hara. Ono mora da je dodiruje. Zbog toga, kada se disanje zaustavi vi umirete; disanje više nije povezano sa harom. Hara je isključena; a jednom kada je hara isključena vi umirete. Smrt dolazi iz hare. Kada je čovek mlad on je solaran; a kada je star postaje lunaran. Kada je žena mlada ona je lunarna; a kada je žena stara postaje solarna. Zbog toga mnogim ženama će početi da rastu brkovi kada ostare; one postaju solarne. Točak se okreće. Mnogi ljudi kada postanu stari, oni postaju džangrizavi, razdražljivi, neprekidno u ljutnji - ljuti na svakoga i sve. Oni postaju lunarni. Nisu još preobrazili svoje energije; živeli su nebitan život. Žene postaju mnogo agresivnije u starosti jer lunarno je iscrpljeno. One su to iskoristile; sada je njihov solarni deo još nov, može da se koristi. Ljudi u starosti počinju da preuzimaju stil žene, i započinju da čine stvari koje se nikada od njih nisu očekivale. Na primer, u svemu se muškarac i žena razlikuju. Ako muškarac postane ljut, poželi da udari; ako se žena naljuti, ona će brbljati, vikati... ali neće udariti. Ona nije agresivna; pasivna je.
Čuo sam jednu anegdotu: Žena predavač je izustila: "Da," povikala je ona, "žene su patile na hiljade načina!" Napravila je pauzu da bi načinila efekat. Smeran mali čovek u prvom redu podigao je svoju ruku. "Ja znam jedan način na koji one nikada nisu patile," rekao je on. Propovednica ga je pogledala oštrim okom: "Koji je to način?" "One nikada nisu patile u tišini," rekao je čovek.
Pasivna energija postaje džangrizanje. Jeste li to zapazili? Devojčice započinju da govore pre nego što to čine dečaci. Gotovo uvek su one ispred kada je u pitanju jezik, u školi, na koledžima, univerzitetima, uvek su ispred dečaka što se tiče jezika. Devojke počinju da govore šest ili osam meseci pre dečaka. One postaju vrlo umešne u govoru, vrlo brzo gotovo savršene. One mogu govoriti besmislice, ali govore uspešno. Dečaci zaostaju u pozadini. Oni se mogu boriti, trčati, mogu biti agresivni, ali nisu tako jasno artikulisani, ne govore razgovetno i sistematizovano. Obe energije deluju na različite načine. Mesečeva energija, ako život ne ide valjano, postaje tuga i jad. Sunčeva energija, ako život ne ide dobro, postaje ljutnja. Stoga žena postaje tužna, žalosna; muškarac postaje srdit. Ako muškarac oseća da je nešto pogrešno, on bi želeo da učini nešto oko toga. A žena će čekati. Ako je muškarac besan, želeo bi da ubije nekoga. Ako je žena ljuta, želela bi da izvrši samoubistvo. Prva stvar koja dođe muškarcu u srdžbi je da uništi, da ubije. Prva stvar koja dođe ženi u ljutnji je da izvrši samoubistvo, da uništi sebe. Međutim, savršeni čovek treba da ima sintezu obe energije - solarne i lunarne. Kada su obe energije pola-pola i uravnotežene, čovek postiže smirenost. Kada su muški i ženski pol uravnoteženi u vama, vi dolazite do smirenosti koja nije od ovog sveta. Sunce poništava mesec, mesec poništava sunce, a vi ostajete tu neometani... ostajete tu u svom apsolutnom biću, bez ikakvog pokreta, bez motivacije, bez želje. A jednom kada možete osećati da hara funkcioniše i da je hara preobrazila vašu sunčanu energiju, videćete mnoge stvari unutar sebe. Videćete sve zvezde. Šta su te zvezde? Vaši centri su te zvezde. Svaki centar je zvezda u vašem unutrašnjem nebu, svaki centar mora da bude upoznat i vi treba da dovedete svoju samyamu na njega, jer on ima mnoge misterije skrivene u svojoj pozadini. On će vam ih otkriti i pokazati. Vi ste velika knjiga - najveća - a dok ne čitate sebe sva čitanja su uzaludna i beskorisna. Kada su Sokrat i ljudi kao on rekli: "Upoznaj sebe," oni su mislili da morate znati celu teritoriju svog unutrašnjeg bića, u svakom deliću. Svako zabačeno mesto i svaki ugao mora da budu proputovani, svetlost mora da se unese, a onda ćete videti da ste - kosmos. Unutrašnji kosmos je isto tako beskonačan kao spoljašnji kosmos; na neki način je i veći od njega, jer ste takođe svesni, jer niste samo živi: vi znate da ste živi, jer možete postati i svedok.
Izvodeći samyamu na polarnoj zvezdi, zadobija se znanje o kretanju planeta.
A šta je polarna zvezda u vašem unutrašnjem biću? Polarna zvezda je vrlo simbolična. Mitološki, mislilo se da je polarna zvezda jedina zvezda koja je apsolutno nepokretna. To nije istina. Ona se kreće, ali vrlo polako. Ona je simbolična; nešto u vama mora da se nađe što se uopšte ne kreće. Samo to može biti vaša prava priroda, samo to može biti baš bitak: nešto kao polarna zvezda, nepokretno, apsolutno nepokretno, jer kada nema kretanja, večnost je tu prisutna, ono što daje autentičnost; a kada ima kretanja to je vreme, prolaznost, sve što čini neautentičnost. Kretanju treba vreme, nepokretnost ne traži vreme. Ako se krećete postojaće početak i kraj. Svo kretanje započinje i završava se; tu će biti rađanja i umiranja. Ali ako nema kretanja, onda ste bespočetni, beskrajni; onda nema rođenja, nema smrti. Stoga, gde je polarna zvezda u vama? To je ono šta joga zove sakšin, svedok. Svedok je polarna zvezda. Prvo dovedite svoju samyamu na solarnu energiju, jer to je mesto gde vi obično redovno egzistirate, biološki. Tamo vi nalazite sebe. To je već dato. Preobrazite to u lunarnu energiju: postanite više hladni, sabrani, smireni. Dopustite da uzbuđenje, grozničavost, vrelina nestane: tako da možete posmatrati unutrašnje nebo. A onda prva stvar koju treba da nađete jeste: ko je posmatrač. To je polarna zvezda, jer posmatrač je jedina stvar koja se u vama ne kreće. Dozvolite mi sada da to objasnim. Vi ste ljuti, ali ne možete ostati ljutiti zauvek. Čak se i najljući čovek ponekad smeje, mora da se smeje. Da se bude srdit ne može ostati trajno stanje stvari. Čak i najtužniji čovek se smeje; a čak i čovek koji se neprekidno smeje ponekad jeca i plače, a suze naviru u njegove oči. Emocije ne mogu biti trajne. Zbog toga se nazivaju "emocijama;" reč dolazi od "motion," kretanje. One se kreću, zato su emocije. Od jedne do druge, vi se neprekidno menjate. Ovog momenta ste tužni, onog momenta ste srećni; ovog momenta ste ljuti; onog momenta ste vrlo saosećajni; ovog trenutka ste puni ljubavi, sledećeg momenta ste puni mržnje; jutro je lepo, veče je ružno. Ovo se neprekidno odvija.
Drugo pitanje: Ja sam obično u dva uma - u sunčevom i mesečevom. Molimo vas za komentar. Um je obično u dva uma; na taj način um funkcioniše. Morate razumeti ceo mehanizam uma, kako on funkcioniše. Funkcionisanje uma je da deli. Ako ne delite um nestaje. Umu treba podela. Um stvara suprotnosti. Um kaže: "Sviđate mi se; ne sviđate mise. Volim vas; mrzim vas." Um kaže: "Ovo je lepo, ovo je ružno." Um kaže: "To mora da se uradi, to mora da bude ostavljeno." Um je izbor. Otuda Krišnamurtijevo insistiranje da ako postanete bez izbora, postaćete bez uma. Da bi se postao bez izbora znači da se ostavi i odbaci podela sveta. Samo zamislite. Ako čovek nestane sa zemlje, hoće li tu bi biti ičeg lepog? Hoće li tu biti ičeg ružnog? Hoće li tu biti ičeg dobrog, ičeg lošeg? Sve podele će jednostavno nestati sa čovečanstvom. Svet će ostati isti. Cveće će cvetati, zvezde će se kretati, sunce će se rađati - sve će se nastaviti isto. Ali podela će nestati sa čovekom; čovek unosi podelu u svet. "Čovek" znači "um." To je celo značenje biblijske priče. Bog je rekao Adamu da ne jede plod s drveta znanja. Bolje bi bilo da smo "drvo znanja" preveli sa "drvo uma." Čitava priča bi postala zen. Tačno to je značenje. Drvo znanja je drvo uma, inače zašto bi Bog želeo da njegova deca budu neznalice? Ne, on je želeo da ona žive bez uma. Želeo je da žive bez podele, da žive u jedinstvu, u slozi. To je značenje biblijske priče. Ako bi zen majstor to komentarisao, ili ako bih ja to komentarisao, rekao bih: "Bolje je reći 'drvo uma’". Onda cela stvar postaje vrlo jasna. Bog je tražio od Adama da živi bez uma. Da živi, ali bez podele života; onda život ima ogroman intenzitet. Podela takođe deli vas. Jeste li ikada posmatrali? Kad god vi delite, nešto se stegne u vama, nešto se prekine, slomi u vama. Onog momenta kada kažete, "ja ne volim," ruke ustuknu natrag. Niste otvoreni za život u njegovoj celini. Bog je želeo da Adam ostane u celini. I biblijska priča kazuje da dok čovek ne odbaci svoje znanje, neće opet biti primljen natrag u rajski vrt. Isus je ostavio znanje. Zbog toga je Isus izgledao apsurdan, paradoksalan. Ono što je Adam učinio protiv Boga, to je Isus oprao, očistio je od ljudske svesnosti. Adam je izašao iz vrta, Isus je opet ušao u njega. Kako je Isus opet ušao? Ostavljajući um, podelu. Um uvek funkcioniše kroz podelu. Pokušajte samo da ne delite. Vidite cvet; ne govorite da je lep. Nema potrebe. Lep je on bez vašeg kazivanja da je takav. Ne dodajete mu nimalo lepote kazujući to. U čemu je onda stvar? Postoji mala priča o Lao Ce-u. On je obično odlazio u jutarnju šetnju. Sused ga je obično sledio znajući dobro da Lao Ce ne želi mnogo da govori; uvek se držao u tišini. Jednom je prijatelj došao sa susedom, jer je i on takođe želeo da dođe, i došao je. Lao Ce i Lao Ce-ov sused su ostali sasvim tihi. Prijatelj je bio malo u teškoći, ali je i on ćutao jer mu je sused rekao da ništa ne govori. Onda se sunce uzdizalo, i bilo je tako lepo. On se zaboravio, i rekao: "Tako je lepo jutro." Samo toliko. Niko to nije komentarisao - niti njegov prijatelj niti Lao Ce. Vrativši se natrag kući Lao Ce je rekao susedu: "Ne dovodi opet tog čoveka. Previše je govorljiv." Previše brbljiv? Čak je i sused primetio, rekavši: "Nije rekao ništa; jednostavno je rekao, ’lepo je jutro’." Lao Ce je odgovorio: "I ja sam bio tu, u čemu je stvar što je to rekao? Bilo je lepo bez tog kazivanja. Zašto uvoditi um unutra? Ne, ovaj čovek je previše brbljiv; ne dovodi ga." On je uništio celo jutro. Podelio je svet. Rekao je da je lepo rađanje sunca. Kad god kažete da je nešto lepo, nešto je već bilo odbačeno, jer lepota ne može postojati bez ružnog. Onog momenta kada kažete da je nešto lepo, rekli ste da je nešto drugo ružno. Onog momenta kada kažete, "ja te volim," rekli ste da mrzite nešto drugo. Ako živite bez deljenja... samo posmatrajte cvet. Pustite ga da bude tu, kakav god da je. Pustite ga da bude u svojoj realnosti; ne izgovarajte ništa. Samo ga gledajte. Ne samo da to ne izgovarate, ne kazujte to ni unutra u sebi. Ne formulišite nikakvu ideju o tome. Neka to bude tu, i doći ćete do velikog ostvarenja. Kada vas tuga obuzme, ne zovite je tugom. Mnogim ljudima sam dao ovu meditaciju, i oni su postali iznenađeni. Ja im kažem, "sledeći put kada osećate tugu, ne zovite je "tugom". Samo je posmatrajte. Vaše nazivanje toga tužnim, čini to tugom. Samo posmatrajte to, šta god da je to. Ne uvodite um unutra, ne analizirajte, ne etiketirajte to. Um je tako veliki delilac, i nastavlja stalno da obeležava stvari, da kategorizuje. Pustite da činjenica brani i potvrđuje sebe, neka činjenica bude tu, a vi jednostavno budite svedok. Onda ćete ubrzo reći, "vidi, tuga nije tuga", a sreća nije tolika sreća kao što ste navikli da mislite. Ubrzo se granice tope, susreću, nestaju. Onda ćete reći da je to jedna energija - sreća, nesreća: oboje su jedno. Vaše tumačenje stvara razliku; energija je jedna. Ekstaza i agonija su jedno. Vaše tumačenje čini ih dvoje. Svet i Bog su jedno. Vaše tumačenje čini ih dvoje. Kap je tumačenje a more je stvarnost. Neinterpretirano je stvarno; interpretirano je iluzorno. Pitanje je: "Ja sam obično u dva uma..." Um je uvek dvostruk; na taj način um funkcioniše, buja i živi. Sunce i mesec: to takođe mora da se razume. Jer svaki čovek je takođe i žena, a svaka žena je takođe i muškarac. Kako je to moguće: možete ostati podeljeni iznutra - muškarac odvojen od žene, unutrašnja žena odvojena od unutrašnjeg muškarca. Onda će uvek postojati konflikt, određena odlučna borba za nadmoć. Ovo je obično stanje poniznosti. Ako se vaši unutarnji muškarac i žena mogu snažno zagrliti, stopiti jedno u drugo po prvi put, vi ćete postati jedno - niti muškarac niti žena. Onda ćete biti transcendentalni. Dozvolite mi da vam ispričam jednu priču, jednu od vrlo odvažnih i smelih priča. Takva smela priča je moguća samo u Indiji. Ne današnjoj Indiji, jer današnja Indija je postala vrlo kukavička. Mora da ste videli lingam. Šivino simboličko predstavljanje kao falusa. Postoje hiljade hramova posvećenih Šivinom lingamu. Zapravo nikada nećete naći njegovu statuu. Njegove statue su potpuno nestale; samo su ostali simboli. Simbol nije samo lingam; to je i yoni takođe. On je oboje, muškarac i žena. To je muškarac u ženi, to je sunce u mesecu. To je muško koje susreće žensko. To je yin i yang u snažnom seksualnom zagrljaju. To je nagoveštaj kako se unutrašnji čovek susreće sa unutrašnjom ženom, jer unutrašnje nema lice. Zbog toga su Šivine statue nestale. Unutrašnje je samo energija, zbog toga lingam nema formu; to je samo energija. Ali priča je ispričana... Ne budite šokirani njom, jer je zapadni um previše uplašen od realnosti. Priča kaže da je Šiva vodio ljubav sa svojom suprugom Devi. A naravno kada Šiva vodi ljubav sa svojom suprugom, to nije obična ljubav. Inače on ne vodi ljubav iza zatvorenih vrata; vrata su bila otvorena. Pojavila se neka hitna potreba u svetu bogova, pa su Brahma, Višnu i cela gomila bogova došli da traže Šivino rešenje za hitan problem. Dakle, oni su ušli u sobu - Šivina privatnost je postala pijaca - ali je on tako duboko bio u ljubavi da nije bio svestan da ga gomila posmatra. Svi bogovi su postali voajeri. Nisu mogli otići jer se nešto strahovito događalo. Energija je bila tako jaka; oni su je osetili. Nisu mogli da odu. Nisu mogli da ga prekinu, jer je to bilo tako sveto. Šiva je nastavljao da vodi ljubav dalje, dalje i dalje. Bogovi su se zabrinuli, hoće li ikada svršiti. A oni su bili u takvom problemu da je bilo nužno hitno rešenje. Međutim, Šiva je bio potpuno izgubljen. Šiva nije bio tu, Devi nije bila tu - muškarac i žena su se potpuno stopili jedno u drugo. Neko jedinstvo se dogodilo, velika sinteza, veliki orkestar energija. Bogovi su želeli da ostanu, ali su se uplašili drugih bogova. Tako deluje puritanski um. Oni su bili veoma zainteresovani da gledaju i posmatraju, ali su se plašili ako ih drugi vide da posmatraju i uživaju u tome, da će njihov ugled biti doveden u pitanje. Stoga su prokleli Šivu: "Od danas tvoj lik će nestati iz sveta i uvek ćeš biti zapamćen kao falusni simbol: lingam u yoni, sunce u mesecu, dragulj u lotosu. Dakle, uvek ćeš biti zapamćen kao seksualni orgazam." To je bila kletva. Ovo se uvek dešava. Imao sam jednog prijatelja koji bio jako protiv pornografije, a cela njegova biblioteka je bila puna pornografije. Jednom sam ga posetio, i tada sam ga pitao: "Šta je ovo?" On je odgovorio: "Ja moram čitati sve pornografske knjige, baš da bih ih kritikovao. Moram biti svestan šta se nalazi u pornografiji, jer sam veoma protiv nje." On jede svoj kolač, i čuva ga. Drugi bogovi su prokleli Šivu, ali za mene se to prokletstvo pokazalo da je blagoslov, jer simbol je zaista lep. To je jedini falusni simbol u svetu koji je obožavan kao Bog, bez ikakve osude. Hindusi su potpuno zaboravili da je on falusni; oni ne misle da je falusni. Oni su ga potpuno prihvatili. Simbol je lep zato što nije samo Šiva tu, postoji i yoni takođe. Yin je takođe tu. Lingam je smešten u yoni; oboje se susreću. To je simbol susretanja, simbol orgazma, energija koje postaju jedno. Isto se događa iznutra, ali samo kada odbacite um. Ljubav je moguća samo ako odbacite um. Inače, ako odbacite um, onda ne samo ljubav, nego je moguć i Bog; jer ljubav je Bog. Ako postoji unutrašnji konflikt u vama između sunca i meseca, onda ćete uvek biti zainteresovani za spoljne žene. Bićete opsednuti spoljnom ženom. Ako ste žena, bićete privučeni spoljnim muškarcem. Jednom kada se unutrašnji konflikt razreši i vaša sunčeva energija se prenese u mesečevu energiju i ako više nema nikakvog rascepa, ako su prevaziđeni, onda nećete biti privučeni spoljnom ženom ili spoljnim muškarcem. Po prvi put ćete biti seksualno zadovoljni. Ne kažem da ćete napustiti spoljašnju ženu. Nema potrebe. Ili ćete ostaviti spoljašnjeg muškarca - nema potrebe. Ali će sada čitav odnos biti totalno drugačiji - vrlo harmoničan. Neće biti odnos potrebe; pre će to biti odnos zajedničke deobe. Sada kada muškarac pristupa ženi, to je pitanje potrebe. On želi da koristi ženu kao sredstvo. Žena želi da koristi muškarca kao sredstvo. Zbog toga su žena i muškarac neprestano u borbi; u osnovi, oni se bore sa samim sobom. Ista borba se reflektuje spolja. A kada koristite ženu, kako možete misliti da će se žena osećati opušteno s vama, u harmoniji? Ona oseća da je svedena na sredstvo. Nijedan muškarac niti žena nisu sredstva. Ona oseća da je korišćena kao stvar, neka navlaka. Njena duša se oseća izgubljena; zbog toga je ljuta. Zato i ona pokušava da svede čoveka na stvar. Ona preokreće supruga u papučara; prisiljava ga. I to se nastavlja. Ovo je više konflikt nego ljubav - borba. Više rat nego ljubav - više mržnja nego ljubav. Jednom kada ste usklađeni sa svojom unutrašnjom ženom i muškarcem, iznenada ćete biti usklađeni s drugima takođe. Kada vaš unutrašnji konflikt nestane, i vaš spoljni konflikt nestaje. Spoljašnje je upravo senka unutrašnjeg. Onda možete biti u odnosu; ili možete ne biti u odnosu. Vi ste totalno nezavisni. Onda je to ono što vi izaberete da bude. Ako želite da budete u odnosu, možete biti u odnosu, i neće biti konflikta. Ako ne želite da budete u odnosu, ako želite da budete sami, možete biti sami; i neće biti usamljenosti. Lepota je kada čovek dođe do organskog jedinstva unutra. Na to je usmeren sav Patanjđalijev napor: kako čovek da preobrazi solarnu energiju u lunarnu energiju. A onda, kako da bude svedok obeju, tako da se susretnu, stope, postanu jedno. Da bude transcendentalan naspram njih. Um vam nikada neće to dozvoliti dok ga ne ostavite, odbacite. Um je uvek podeljen jer mu je to sama suština; on zavisi od podele. Ko je Buddha - muškarac ili žena? Mi imamo simboličnu predstavu Šive kao Ardhanarishwara - pola muškarac, pola žena. To je savršeno. To mora da bude tako jer ste vi rođeni kao otac i kao majka - pola vas dolazi od vašeg oca, a pola vas dolazi od vaše majke. U najvećem razlika između muškarca i žene je razlika u naglasku; to nije razlika u kvalitetu. Žena je svesno žena, a nesvesno muškarac; muškarac je svesno muškarac, a nesvesno žena. To je sva razlika koja postoji. Vrlo je teško, jer vaši umovi su uslovljeni da budu muškarac ili da budu žena, a društvo previše naglašava uloge. Ne dozvoljava fluidno postojanje; ono stvara od vas čvrsto oblikovane figure. Kada dečak i devojčica mogu razumeti, roditelji započinju da naglašavaju: "Ti si dečak. Ne igraj se s lutkama; to nije dobro za dečake. Ti ćeš biti muškarac. To je za devojčice." Muškarac se ni u čemu smatra devojčicom. "Curica, devojčica. Ne budi to; budi muškarac.” Mali dečak ne zna gde je vođen, počinje da se usredsređuje na to da bude sve više i više muškarac. Udaljuje se od svog izvornog jedinstva, od čistog jedinstva svog bića. Postaje muškarac, a to je samo polovina njegovog bića. A devojka postaje žena, a to je polovina njenog bića. Njoj je rečeno da se ne penje na drveće; da je to samo za dečake. Kakva besmislica. Drveće je za sve. "Ne idi da plivaš u reci; to je za dečake.” Reke su za sve. Na taj način čovečanstvo je osiromašeno. Devojčici je data određena uloga i dečaku je data određena uloga. Njihova celovitost je potpuno izgubljena. Postaju fiksirani u svojim prozorima, ne mogu videti celo nebo; okviri prozora postaju suvišni. Muškarac je okvir, žena je okvir - to nije vaše biće. Ne budite previše identifikovani s okvirom. Izađite iz njega. Jednom kada započnete da se odvezujete, opuštate, i jednom kada započnete ponovo da apsorbujete odbačeni, nepotrebni, poricani deo, postaćete tako obogaćeni, da to ne možete čak ni zamisliti niti sanjati. Onda će vaše biće biti celovito. A to je ono šta ja mislim kada kažem da budete sveti. Ne mislim da postanete katolički monah, ili da postanete budistički monah, ili đainski monah. Sve su to gluposti. Želim da postanete sveti, sveti u smislu da budete celi. Treba da postanete celoviti. Treba da povratite sve što je vam društvo uskratilo, ne plašite se da povratite to. Ne bojte se - ako ste muškarac, ne plašite se da budete ponekad žena. Ako je neko umro, vi ne možete plakati jer ste muškarac, a suze su namenjene samo ženama. Kakva lepa stvar - suze - uskraćene su muškarcu. Onda muškarac postaje sve više i više tvrd, surov, nasilan, mučan. Onda nije čudo što se Adolfi Hitleri rađaju. Čovek čije su suze iščezle prinuđen je da postane jednog dana Adolf Hitler. Prinuđen je da postane Džingis Kan, čije su suze iščezle. Onda će postati nesposoban da oseća simpatiju, onda će postati tako surov da neće biti sposoban da oseća šta radi ljudima. Hitler je ubio milione čak i bez najmanje griže savesti. On je zaista muškarac; žena je potpuno iščezla - saosećanje i ljubav su iščezli. Suze su nestale. Ja bih voleo da muškarac plače isto kao žena. Suze teku, one omekšavaju, raznežuju srce. One bi vas učinile više blagim, tečnim. One bi istopile okvir prozora, i dozvolile vam da imate veće nebo. Ženama nije dozvoljeno da se smeju burno, kao Gurudayal - nijednoj ženi nije dozvoljeno da se grohotom smeje. (Osho ovde misli na malograđanski moral u Indiji.) To je protivno ženskoj ljupkosti. Kakva besmislica. Ako se ne možete jako smejati, mnogo ćete propustiti. Smeh mora doći iz stomaka. Smeh mora biti tako veseo da se celo telo trese s njim. On ne treba da bude plahovit. Inače žene se samo osmehuju; one se ne smeju. Buran i bučan smeh je tako nepriličan damama. Dame žive vrlo grozničav život. Ubrzo postaju sve više i više magličaste, mutne, sve više i više uspavane, nerealne, neautentične. Ne budite 'dame' i 'gospoda'. Budite sveti. Celina integriše sve i svašta. Celina integriše oboje, Boga i đavola. Onda nema podele; onda se um ostavlja. Sveti čovek nema um. Ali ako je 'sveti čovek' katolik, on nije svet, jer ima katolički um. Ako je 'sveti čovek' još uvek hindu, on nije svet; ima hindu um. Baš sam jednog dana čitao knjigu od Pagal Babe. Njegovo ime znači "Ludi Baba" - i mora da je bio lud. Ne samo luckast u smislu sufia, jer oni prosvetljenog čoveka nazivaju "ludim," nego i u psihoanalitičkom smislu. On je neurotičan. On kaže u svojoj knjizi - jednostavno sam iznenađen da naiđem na to, a mislilo se da je on sveti čovek - ovim rečima: "Mnogi zapadnjaci mi kažu da bi voleli da se preobrate u hinduizam, a ja im moram reči da to nije moguće. Hindu se rađa; niko ne može biti preobraćen u hindu." Hindu se rađa - morate da zaradite to za mnogo života. Ako vršite dobre karme za mnogo života, onda se rađate kao hindu. Ne možete biti preobraćeni - to nije tako jeftino kao da se postane hrišćanin. Ovaj 'svetac' Pagal Baba kaže: "Moram da ih odbacim jer će za mnogo života oni morati to da zarade - to je vrhunac da se bude hindu." On kaže da čak i ako ste rođeni kao hindu, ako ne sledite dobre karme i neprekidno ne postajete sve više i više religiozni i čestiti, vi ćete pasti dole u nižu klasu čovečanstva - na primer, možete postati Amerikanac. Tako kazuje taj čovek. Lepota toga je da je našao američkog izdavača, Simon & Schuster, koji je izdao ovu knjigu. Ovo nisu sveti ljudi. Oni su hindu šovinisti, glupi ljudi - neurotični. Ako imate um, ne možete biti sveti. Koliko god čestit, um ostaje bez svetosti jer um ne može biti celina, niti je celovit. Zapamtite to.
Jedne večeri Mula Nasrudin je rekao svojoj ženi: "Donesi nam malo sira da jedemo, jer sir uvećava apetit i čini oči blistavim, jasnim." "Nemamo sira" rekla je žena. "To je dobro" odgovorio je Mula, "jer sir povređuje zube i desni." "Koja je od tvojih tvrdnji istinita?" pitala je ona. Mula je odgovorio: "Ako ima sira u kući, prva tvrdnja; ako nema, druga."
Na taj način um funkcioniše. Vi volite ženu ako vam ona postaje dostupna; ako nije, vi je mrzite. Ako je sir u kući, prvo je; ako sira nema, drugo. Ostavite podele, odbacite deobe. Živite život kao celina. To će biti teško, znam, jer vekovima je um bio uslovljen da deli. Olabaviti ga, otključati ga, biće teško, ali je vredno - jer propuštate toliko mnogo. Psiholozi kažu da se propušta devedeset osam posto života. Samo dva posto se živi, jer okvir prozora ne dozvoljava više od toga. Razbijte prozor, slomite okvir - raznesite ga! Vaš hinduizam, vaše hrišćanstvo, vaš đainizam - spalite ih. Ako možete izaći iz svojih ideologija, gledišta, predrasuda, postaćete celina. **************** Tako logika funkcioniše. Ona je cepidlačenje, ali ona može da ide dalje i dalje. Čak i u ljubavi čovek ostaje racionalan, polemičan. Čovek uvek pokušava da iskusi, da proba nešto. Pogledajte. Žena uzima to zdravo za gotovo; da je sve dokazano, potvrđeno, a muškarac nastavlja pokušavati da dokaže nešto, oproba nešto - uvek je defanzivan. Negde duboko u njihovoj seksualnosti je koreni uzrok toga. Kada muškarac i žena vode ljubav, žena ne treba da dokazuje ništa. Ona može samo da bude pasivna, ali muškarac mora da dokaže svoju muževnost. Zbog tog samog napora da dokaže svoju muževnost, muškarac je neprekidno defanzivan i uvek pokušava da dokaže nešto. Cela filozofija nije ništa drugo do nalaženje dokaza za Boga. Nauka nije ništa drugo do nalaženje dokaza za teorije. Žene nikada nisu bile zainteresovane za filozofiju. One uzimaju život zdravo za gotovo; one prihvataju to. One nisu defanzivne ni na koji način, kao da su sve već proverile i dokazale. Njihovo biće izgleda da je više zaokruženo; krug izgleda kao da je kompletiran, zatvoren. To je možda uzrok zašto je njihovo telo tako okruglasto. Izgleda zaobljeno. Muškarac ima uglove; i uvek je spreman da se bori i ubeđuje. Čak i u trenucima ljubavi. Čitao sam o piscu Somerset Mom-u, imao je oko devedeset, kada je dobio napad gripa. Jednog dana je jedna dama, kao njegov poštovalac, telefonirala i pitala može li da mu pošalje voće i cveće. "Prekasno je za voće," odgovorio je Mom", a prerano za cveće." Takav jednostavan gest ljubavi... i logika ulazi odmah. Jedna čuvena žena, plesačica, glumica, jedna od najlepših, pitala je Bernarda Šoa: "Hoćete li me oženiti?" Bernard je pitao: "Zašto?" Žena je rekla: "Mislim da moja lepota - moje telo, moje lice, moje oči - i vaša inteligencija, oboje će načiniti lepo dete. Biće to lep dar svetu." Bernard Šo se nasmejao i rekao: "Čekajte. To može biti i obrnuto; ono može imati vašu inteligenciju, koja podrazumeva sitnicu; a može imati moju lepotu, koja je gotovo ružnoća. Dete može da bude sazdano na takav način."
|