'Kinsey je platio mom ocu da me siluje i o tome piše izvješća za njegovu knjigu!'

Pročitajte potresnu ispovjed Esther White, jedne od žrtava Kineyevih pseudoznanstvenih istraživanja četrdesetih godina prošloga stoljeća, koja su bila temelj za pokretanje seksualne revolucije koja je promijenila svijet, ali i temelj spolnog odgoja koji se danas predaje u sastavu zdravstveog odgoja u hrvatskim školama

Nakon šokantnih otkrića do kojih je došla gospođa Judith Reisman o pedofilskim temeljima Kinseyevih 'istraživanja', slučaj Kinsey u SAD-u je već prozvan 'jednim od najvećih i najdužih skandala 20. stoljeća'. Da ovakva ocjena nije pretjerivanje jasno je nakon potresne ispovjesti jedne od žrtava Kinseyevih istraživanja početkom četrdesetih godina prošloga stoljeća, koja je u razgovoru za portal Worldnetdaily (wnd.com) detaljno opisala kako je Kinsey plaćao njenog oca da ju siluje i o tome Kinseyu šalje izvješća na temelju kojih je napisao svoje knjige.

Ispovijest ove žene, pod pseudonimom Esther White, gotovo sedamdeset godina nakon zločina po narudžbi Kinseya, objavljen je prije nešto više od dvije godine, no zbog činjenice da je jedan od stipendista Kinseyevog Institiuta, bio i seksolog Aleksandar Štulhofer koji je autor spornog 4. modula kurikuluma zdravstvenog odgoja u hrvatskim školama, aktualan je i danas i svakako ne bi smio 'otići u zastaru'. White je intervju dala s namjerom da osobno svjedoči protiv Kinseya u američkom Kongresu ako istraga rezultira službenim zahtjevom za otvaranjem arhiva Kinsey Instituta široj javnosti. Bitka za istinu o Kinseyevom institutu traje i danas, a zahvaljujući našoj Vladi, u nju je uvučena i naša zemlja, odnosno roditelji koji nisu dobili priliku izjasniti se o kontroverznom spolnom odgoju prije njegova uvođenja u škole.

Esther White je imala sedam godina kada ju je otac počeo zlostavljati. 'Poticao me na orgazme i mjerio to štopericom', rekla je White ekskluzivno za portal WND-u. 'Nije mi se to sviđalo, imala sam konvulzije, ali njega nije bilo briga. Rekao je da sve male curice rade to sa svojim očevima, samo što o tome ne pričaju', rekla je White iznmeđu ostaloga u šokantnoj ispovjesti koju u cijelosti prenosimo.

WND uz intervju donosi i nekoliko komentara američkih stručnjaka za pravo. Matt Barber, profesor prava i dekan na Liberty University School of Law rekao je: 'Nema sumnje da je Kinsey prekršio brojne zakone i konspirativno kršio brojne zakone kako bi provodio svoja lažna istraživanja'.

Kineseyeve knjige iz 1948. I 1953. o ljudskom seksualnom ponašanju sadrže tablice s informacijama o seksualnim reakcijama djece od kojih je najmlađe imalo samo dva mjeseca. Nekoliko tablica donosi rezultate mjerenja koliko je djeci trebalo vremena da postignu 'orgazam', dok su ostale pokazivale broj orgazama u određenom vremenu.

'Kinsey nije bio legitimni znanstvenik. Nije bio objektivan', rekla je za WND Janice Crouse, čelnica Beverly LaHaye instituta koji radi u sklopu organizacije 'Concerned women for America'. 'Umjesto toga, on je pronalazio ljude koji mogu proizvesti rezultate po njegovim željama... Bio je jako zainteresiran za promjenu seksualnih običaja... Vjerovao je da je bilo koji seksualni čin uz suglasnost odrasle osobe pa čak i djece, prihvatljiv, štoviše zdrav', rekla je White. Kinsey Institute uporno je opovrgavao optužbe da je Kinsey koristio pedofile za provođenje svojih istraživanja ili da je znao za zlostavljanja djece. Potresna ispovjest Esther White baca novo svjetlo na rad ovog Instsituta i njegovog osnivača, o čijem radu još nije donijeta konačan sud. Prema WND-u, Kinseyev Institut strahuje od tužbi žrtava Kinseyevih istraživanja i prijeti uništenjem svoje arhivske građe ako sluča dođe pred sud.

Razgovor s Esther White za WND stoga prenosimo u cijelosti:

WND: Kako ste postali sudionik Kinseyevih eksperimenata?
- Moj djed je sve namjestio. On je bio veza. Otišao je na Sveučilište Indiana (UI), i tamo dobio učiteljski certifikat. Kinsey je bio vrlo mlad profesor i moj djed vrlo star student, imao je tri sina koji su pohađali UI. On i Kinsey bili su dobri 'frendovi'... Moj ujak doselio je u Bloomington 1948. Puno godina kasnije rekao mi je da se njegova žena družila s Kinseyem. Činilo se da se time jako ponosi, jer Kinsey je bio poznata osoba u to vrijeme. Rekao mi je također da je Kinsey 'homić'. Moj ujak, djed i otac sastali su se s Kinseyem na Dan zahvalnosti 1950. Naša cijela obitelj tamo je bila na večeri. Drugi ujak bio je zbog nečega uzrujan i nije htio doći. Rekao je da će radije ostati doma s nećakinjama i nećacima. Ja nisam išla, nisu me pozvali. Mislim da su tada dogovorili da će koristiti informacije koje su dobili ranije za Kinseyevu drugu knjigu, onu o ženama. U prvoj knjizi objavljene su statistike o malim djevojčicama također, samo bez istaknutih tablica. Mislim da je znao da će pisati jednu o djevojčicama, za vrijeme dok je pisao onu o muškarcima.

WND: Koliko ste imali godina kada je sve počelo?
- Moj djed zlostavljao me jednom dok sam imala četiri godine. Nije to više radio jer mislim da nije bio u prilici. Moj otac počeo je kada sam imala sedam godina. Rođena sam 1934. I imala sam sedam godina kada je to počelo, znači bilo je to 1941. Moj otac glumio je da je bolestan kako bi ostao u kući samnom. Samo sam radila ono što mi je govorio.
-
WND: Bi li vas otac zlostavljajo da nije imao dogovor s Kinseyem?
- Ne znam. Moj djed ga je uvukao u to. Mislim da su Kinseyevi ljudi na Sveučilištu rekli mom djedu da uđe u to. Ispirali su mozak studentima pričama kako je riječ o važnom istraživanju, to znanje bilo je Bog. Moj ujak je bio također uključen u to. Mučio je svoju pokćerku, i naravno, razdor u obitelji bio je užasan, njegova žena je zatražila razvod. Sve je držano u tajnosti, nisam znala ništa o tome do prije pet godina kada mi je sve ispričala njegova druga žena. Ali taj čovjek pobožan i debelo se pokajao. Shvatio je da ga je Kinsey zaveo, mislim. Mislim i da se moj otac također pokajao. Ne to točno opisati jer je imao jak srčani udar. Preselila sam se u njegovu kuću kako bih mogla brinuti o njemu i majci. Jednom je briznuo u plač predamnom. Mislim da je htio reći da mu je žao. Bio je jako pobožan neposredno prije smrti. To vam je kao guljenje luka, ima tako puno slojeva.

WND: Je li vaš otac zlostavljao i drugu djecu?
- Mislim da nije. Mislim da mu moja majka nije to dopustila.

WND: Možete li nam reći što vam je otac činio?
- Sve. Crvenim se čak i pri pomisli na to. Dovodio me do orgazama i mjerio to štopericom. Nije mi se to sviđalo. Imala sam jake grčeve, ali njega nije bilo briga. Rekao je da očevi to rade svojim curicama, samo da one o tome ne pričaju. Jednom je jedna djevojčica pokucala na vrata baš za vrijeme dok me otac zlostavljao. Htjela me pozvati da se igramo vani, i ja sam istrčala kroz vrata. Bila je to moja prilika za bijeg i iskoristila sam ju iako me zvao da se vratim natrag. To je bio jedini slučaj da sam uspjela pobjeći.

WND: Je li vas prisiljavao na spolne odnose?
- Nije me fizički prisiljavao na to. Nije bio nasilan, uvijek je to radio u ime ljubavi. Imao je bolesnu ideju da se ja želim seksati s njim. Tako su ljudi razmišljali. Bio je arogantni mužjak. Vjerojatno sam se protivila cijelo vrijeme, ali nije mi bilo dopušteno da se protivim. Rekla bih mu ne, no on nije slušao. Imala bih grčeve, ali on nije obraćao pažnju. Zaklela sam se na šutnju. Nisam rekla majci jer bih time izazvala rastavu, a toga sam se najviše bojala. Bilo je užasno tih dana, nitko se nije razvodio. Ponižavala sam oca kad god sam imala priliku. Stalno je bio ljut na mene. Kada me pokušavao potčiniti, ponižavala sam mu govoreći 'ne'.

WND: Je li Kinsey znao što vam se događa?
- Kinsey ili njegovi partneri su znali. Godine 1943. Kada sam imala devet godina, pronanšla sam papir s kućicama u koje je moj otac upisivao stvari koje mi je radio. Zgrabio je taj papir i spremio ga u smeđu kuvertu.

WND: Možete li opisati taj papir?
- Imao je mala kvadratiće uz lijevi rub i opise seksualnih odnosa. Bio je u formi instrukcija što treba činiti. To su bile upute. On je trebao samo označiti kada je ispunio zadatak. Jedna rečenica glasila je 'trajanje orgazma'. Nisam znala što znači 'orgazam', pa sam ga pitala. Objasnio mi je točo što radi, i što je orgazam. Znala sam da drži štopericu u ruci, ali nisam znala što radi. Bila sam mala, nisam razumjela te stvari, radila sam samo ono što je otac tražio od mene. Tvrdio je da to radi iz ljubavi.

WND: I to vam je radio u ime znanosti? Za ljude koji su provodili istraživanje?
- Ne znam točno jeli moj otac bio uključen u tu stvar s Kinseyem od početka. Godine 1947. Otac mi je dao ranu kopiju Kinseyeve knjige o muškarcima. Pretpostavljalo se da ću ju pročitati i reći što mislim o njoj. Imala sam 13 godina. Do tada zlostavljanja su prestala, jer je moja majka saznala za njih. Otac mi je rekao da je pomogao Kinseyu napisati knjigu i da će to promijeniti način na koji svijet gleda na seksualnost. Htio je da napišem dva odlomka o knjizi. Odbila sam. Kada čitam tu knjigu, pozli mi. Shvatila sam tada što su radili. Tablice su bile unutra, mjerili su trajanje orgazama, i ja nisam htjela imati ništa s tim. Nisam bila potpuno svjesna Alfreda Kinseya, bila je to samo knjiga. Nisam htjela biti dio toga i vratila sam mu knjigu. Stajala je u njegovoj biblioteci sve do smrti, a onda sam ju bacila. Bio je veliki simpatizer Freuda; imao je tri Freudove knjige, i njih sam bacila također.

WND: Jeste li ikada sreli Kinseya?
- Razgovarao je samnom. On i Pomerov došli su mom djedu u Columbusu, u Ohiou, negdje početkom četrdesetih godina. Moja prabaka bila je tamo, mislim da je znala da je tu nešto krivo, jer se ponašala užasno prema meni. Kinsey je trebao doći na ručak, međutim, kasnio je zbog sniježnog nevremena. Moja prabaka pripremila je bogat ručak. Mislim da je bila zabrinuta zbog njihovog kašnjenja i na kraju oni nisu imali vremena ručati. Kinsey je morao ići jer je imao predavanje na Sveučilištu Ohio. Kinsey je razgovarao samnom, postavio mi je nekoliko pitanja, poput volim li svoju obitelj. Moj otac rekao mi je što mu trebam reći; htjeli smo ostaviti dobar dojam. Kasnije sam otkrio da smo morali ostaviti dobar dojam jer smo dobili novac za to. Kada je Kinsey rekao da mora ići, moj djed mu je rekao: 'A što je s čekom?'. Kinsey je rekao: 'Skoro sam zaboravio', i vidjela sam kako je mom djedu dao ček. Kinsey je rekao: 'Napravio sam ga za obojicu, jer nisam znao kome treba ići novac'. To se dogodilo na zimu 1943. Oni su trebali ispuniti tablice, onda bi dobili novac. Ček je bio na iznos od 6000 dolara. Bila je šestica s redom nula. Ukratko nakon toga moja obitelj kupila je novu kuću. Iznos je bio toliki da se mogla kupiti cijela kuća.

WND: Je li vas Kinsey Institut ikada kontaktirao nakon toga?
- Ne. Nije ih bilo briga za mene. U stvari, nije ni moj otac. Nije ga bilo briga za sve što mi je učinio. Mislio je da bi sve trebalo biti bolje zbog svega, da ću ja biti bolja osoba, s puno širih spoznaja.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/7 ... njigu.html

Sasha

Koje su kompetencije Aleksandra Štulhofera kao nositelja izrade programa spolnog odgoja djece? Na Kinsey-Institutu bavio se odnosom prema homoseksualnosti u Europi, izlaganjem mlađih muškaraca pornografiji, pitanjem boli kod heteroseksualnih analnih odnosa (?) i muškom seksualnom željom u Norveškoj, Hrvatskoj i Portugalu. Temeljem ovakvih istraživanja na Kinsey-Institutu Štulhofer je postao seksolog, Osnivač i pročelnik Katedre za seksologiju. To su teme za koje je on stručnjak, to je njegovo područje interesa.

Ako MZOS i AZOO to nisu znali, onda su nekompetentni kada su takvog „stručnjaka“ postavili za autora modula spolnog odgoja za djecu. Ako su pak znali, onda su velika opasnost i za djecu i za društvo.

http://zdravstveniodgoj.com/news/sasha

Zar ne čujete kako djeca plaču? HTV ne čuje…

Kako je moguće da HTV u „Školskom satu“ u emisiji „Ljubav NE boli“ (ponedjeljak, 4. 3. 2013.) ugošćuje Aleksandra Štulhofera, koji je svoju „znanost“ o seksualnosti stekao u Institutu koji nosi ime Alfreda Kinseya, čovjeka za kojega se ZNA da je bio uključen u zlostavljanje djece? Kako je moguće da u emisiji za djecu sudjeluje osoba čija „znanost“ dolazi s takvog izvora, koji se školovao u takvom institutu i koji u Hrvatskoj organizira kongrese, na koje poziva „akademske pedofile“ koji se zalažu da pedofilija postane ljudsko pravo? NOVINARKA, KOJA JE NA HTV-U GOVORILA O KINSEYU UŠUTKANA JE, A SURADNIK KINSEY-INSTITUTA GOVORI I DALJE… Na kakvoj se to „znanosti“ temelji spolni odgoj koji nam se u Hrvatskoj nameće, ako je autor 4. modula suradnik Kinsey-Instituta? Skoro svi današnji programi spolnog odgoja (osim Teenstar) pozivaju se direktno ili indirektno na Kinseya. Može zvučati nevjerojatno: oni na taj način „znanosti“ koja je utemeljena na žrtvovanju djece daju aureolu ozbiljnosti i štite počinitelje.

http://zdravstveniodgoj.com/news/zar-ne ... tv-ne-cuje

Tko je John Money, začetnik rodne revolucije, o kome se uči na FF-u u Zagrebu?

Posljednjih je tjedana bez većih poteškoća razotkrivena velika varka o „znanstvenoj utemeljenosti“ četvrtog modula zdravstvenog odgoja. Pa kada bi i cijeli zapadni svijet primjenjivao takve programe (što uopće nije točno, čak ni unutar Europske Unije, da ne spominjemo ostatak svijeta, kojemu tako nešto nije ni na kraj pameti!), mi se ne moramo dati izmanipulirati. ZATO UOPĆE NE TREBA RASPRAVLJATI O POJEDINOSTIMA (što bi ministarstvo htjelo), NEGO JEDNOSTAVNO ODBACITI CIJELI PAKET I SVAKU MOGUĆNOST, DA SE PROGRAM UTEMELJEN NA KINSEYEVSKOJ PERVERZNOJ I PEDOFILSKOJ LAŽNOJ ZNANOSTI UVEDE U ŠKOLE (i istovremeno tražiti odgovornost svih onih, koji su u to bili uključeni).

Naziv modula je „spolna/RODNA ravnopravnost“ itd… Već i sam NAZIV JE NEZNANSTVEN. IDEJU „RODA“ NE ZASTUPAJU NIKAKVI OZBILJNI ZNANSTVENICI, NEGO INTERESNE SKUPINE KOJE VRŠE PRITISAK. Već se i pri površnom pogledu na životopis prof. Aleksandra Štulhofera, autora toga programa, vrlo lako vidi da je njegova karijera više aktivistička nego znanstvenička.

Što je uopće rod, odakle pojam rodni identitet, tko ga je skovao?

John Money (r. 1921.), koji je neko vrijeme bio istraživač na Kinsey-Institutu, zastupao je tezu da između dječaka i djevojčica ne postoje nikakve bitne razlike te da su muškost i ženskost tek naučene uloge. Pristalice ga smatraju jednim od „svijetlih likova rodne teorije“, jednim od malobrojnih istraživača koji doista dostojno zastupaju „prosvjetiteljsku zadaću znanosti“. O Moneyu se govori i na FF-u Zagrebu na odjelu za seksologiju, na predavanju A. Štulhofera pod naslovom „Parafilije i pedofilija“.

Da bi potvrdio tezu da između dječaka i djevojčica ne postoje nikakve bitne razlike te da su muškost i ženskost tek naučene uloge, Money je pokušao jednog od dvojice muških blizanaca obitelji Reimer pretvoriti u djevojčicu. Osmomjesečni David Reimer je 1966. ostao bez penisa, zbog jednog neuspjelog kirurškog zahvata. Na Moneyevu preporuku kasnije su mu bili odstranjeni i testisi, i bio je podvrgnut hormonskoj terapiji. Money je tvrdio da će dječak na taj način odrasti kao sretna djevojčica. David je bio i službeno prijavljen kao djevojčica Brenda. Money je to nekoliko puta pismeno nazvao uspjehom, ali je Milton Diamond 1997. ustvrdio da je to bio masivan neuspjeh, da se David nikada nije osjećao kao žensko, da se nikada nije ponašao kao žensko.

Tvrdilo se da je Money falsificirao istraživanja. Moneyevi zagovornici branili su ga govoreći da je Davida/Brendu viđao samo jednom godišnje, da su roditelji uvijek govorili da dijete napreduje, te da poslije 1978. s njima više nije imao nikakvih kontakata. Tvrdoglava i svojeglava „djevojčica“ odupirala se sve do svoje četrnaeste godine, kada su joj roditelji rekli istinu. David je tada sa ženskih prešao na muške hormone i vratio svoje izvorno muško ime. Godine 2000., David i njegov blizanac Brian priznali su da ih je dr. Money fotografirao obnažene i da ih je kao sedmogodišnjake prisiljavao na „seksualne igrice“. 2002., Davidov je blizanac Brian bio nađen mrtav zbog predoziranja lijekovima koje je uzimao zbog šizofrenije. 5. svibnja 2004., kratko nakon što je zatražio rastavu od svoje žene, David je počinio samoubojstvo. Roditelji su uvjereni da je metodologija dr. Moneya odgovorna za smrt njihovih dvaju sinova.

Promicatelji rodne ideologije Moneyevu propalu tezu i dalje smatraju „znanstveno utemeljenom“ (Bronstering, A., Wählen, wechseln, werden – Zur rechtlichen Rahmung geschlechtlicher Identität, u: Degele, N., Gender/-Queer Studies). U rodnoj ideologiji se uporno ponavlja da su muškost i ženskost samo „društvene konstrukcije“ i da se zato rodne uloge mogu po želji mijenjati.

Na svaku kritiku svojih izjava, Money je uvijek reagirao protunapadom. Ismijavao je svoje kritičare koji, po njegovoj procjeni, pripadaju nadiđenom seksualnom puritanizmu. U jednom autobiografskom tekstu, koji je 1985. objavljen u zborniku Venuses, Penuses, samog sebe opisuje kao „misionara” seksa i ponosno piše: „Društvu nije lako mijenjati se, kao što meni nije bilo lako na selu, na Novom Zelandu, osloboditi se nasljedstva fundamentalizma i viktorijanizma, koje je obilježilo 20. stoljeće”.

Money se zalagao za prihvaćanje pan-seksualnih oblika života, što pokazuje odlomak iz knjige Johna Colapinta koji slijedi. John Colapinto je novinar i suradnik časopisa The New Yorker. 1998. je dobio nagradu National Magazine Award za tekst o Davidu Reimeru, žrtvi Moneyeva eksperimentiranja.

Iz knjige Johna Colapinta, „Dječak koji je odrastao kao djevojčica“

U vrijeme kada se John Money suočio s problemom obitelji Reimer, već je bio svjetski poznat, cijenjen, ali i kontroverzan istraživač seksualnosti. Rođen je 1921. na Novom Zelandu, s 25 godina je došao u Ameriku, diplomirao psihologiju na Harvardu i počeo raditi u bolnici Johns-Hopkins, gdje je doživio strelovit uspon kao istraživač i specijalist na području seksualnosti. Petnaest godina nakon svojih početaka u bolnici Johns-Hopkins, već je bio svjetski poznat kao čovjek koji je stvorio izraz „rodni identitet“ da bi opisao kako ljudsko biće doživljava samo sebe - kao muško ili kao žensko. Smatralo se da je svjetski neosporan autoritet u pitanjima psiholoških posljedica nejednoznačnih genitalija, i naslovnice širom svijeta pisale su o njemu kao osnivaču Instituta za transseksualne operacije u bolnici Johns-Hopkins.

Money je teško izborio svoje (preuveličano) značenje. Njegovo djetinjstvo i mladost na Novom Zelandu bili su puni strahova, osobnih tragedija i neuspjeha. Otac mu je bio Australac a majka Engleskinja. Pripadali su crkvi „Brethren Church“. Money je bio nježno, krhko dijete, odraslo u strogom okruženju, koje je kasnije nazivao „hermetički zatvorenim i religiozno dogmatičnim“. Prvog dana škole, kada je imao pet godina, napali su ga neki mladi delinkventi pred kojima se sklonio u dječju „kućicu za curice“ svoje sestrične, u kojoj posve sigurno nitko ne bi tražio dječaka. „Budući da po prirodi nisam nikakav borac“, napisao je kasnije, „drugu sam djecu morao nadvisivati školskim uspjehom. To mi je bilo lakše nego mnogim drugima“.

Moneyeve poteškoće pogoršavao je i njegov problematičan odnos s ocem. Šezdeset godina kasnije, s neskrivenom je mržnjom svog oca opisao kao brutalnog čovjeka koji je nesmiljeno ubijao ptice koje su dolazile u njegov vrt, i koji je svog četverogodišnjeg sina zbog jednog razbijenog prozora izložio „šikanirajućem saslušanju“ i onda „izbičevao“. Taj doživljaj, kaže Money, doživotno ga je obilježio i u njemu razvio odbojnost prema „muškoj brutalnosti“.

Money je imao osam godina kada mu je otac umro od kronične bolesti bubrega. „Otac mi je umro, ali ja nisam zaboravio ni oprostio njegovu neopravdanu okrutnost“, napisao je Money. Za očevu smrt saznao je tek tri dana nakon što je ovaj bio hospitaliziran. Money je doživio šok, koji je još i potencirao njegov ujak rekavši mu da sada mora biti muškarac u kući. „Teška zadaća za osmogodišnjaka“, pisao je Money. „Za mene je to bilo neizrecivo opterećenje“. Kad je odrastao, neumoljivo je odbacivao ulogu „muškarca u kući“. Poslije kratke bračne veze, koja je završila rastavom početkom pedesetih, više se nije ženio niti je imao djece.

Poslije očeve smrti, Money je odrastao isključivo među ženama. Za njegov odgoj odgovorne su bile njegova majka i njegove neudate tetke, čiji su ispadi protiv muškaraca na njega ostavili trajni pečat. „Patio sam od osjećaja krivnje što sam muškoga roda“, pisao je. „Nosio sam znakove odvratne muške spolnosti“, penis i testise. U svjetlu Moneyeve kasnije slave na području promjene spola odraslih i djece, njegova sljedeća opaska zvuči upozoravajuće: „Pitao sam se ne bi li svijet bio bolje mjesto za žene, kada bi se moglo kastrirati ne samo domaće životinje, nego i ljude muškoga spola“.

U vrijeme odrastanja povlačio se u sebe i strastveno se bavio astronomijom i arheologijom. Imao je i glazbene ambicije, ali je morao s razočaranjem ustanoviti da nikada ne će moći biti ništa više od nadarenog amatera. Kao student na sveučilištu Victoria u novozelandskom glavnom gradu Wellingtonu otkrio je jednu novu strast, u koju je uložio svu svoju kreativnost: to je psihologija. Poput mnogih studenata koji žele znanstveno proučiti ljudski duh i osjećaje, i on je u tom predmetu tražio odgovore na pitanja o samom sebi. Njegov prvi ozbiljniji psihološki rad, magistarski rad, napisao je na temu kreativnosti kod glazbenika. „Svoj ograničeni uspjeh na tom području proučavao sam uspoređujući se s drugim studentima glazbe“, kaže Money.

Slični osobni motivi potaknuli su ga kasnije na specijalizaciju na području seksualne psihologije. Religioznom vjerovanju svojih roditelja radikalno je okrenuo leđa i reagirao je sve oštrije na ono, što je smatrao represivnom religioznom uskogrudnošću odgoja koji je iskusio. Proučavanje seksualnosti, koje je čak i na najneobičnije seksualne prakse gledalo bez moralnog prosuđivanja, i koje je uvodilo u „čisti“ svijet znanstvenoga proučavanja, za Moneya je bio čin oslobađanja. Sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća, na vrhuncu seksualne revolucije, Money je zagovarao otvoreni brak, nudizam i razne rafinirane oblike seksualnih sloboda. „Postoje nebrojeni dokazi da biseksualni grupni seks može donijeti jednako veliko osobno zadovoljstvo kao i odnos u dvoje, pod uvjetom da su partneri na istoj valnoj dužini“, tvrdio je u svojoj knjizi Sexual Signatures. Na jednom drugom mjestu opisuje svoj intimni život kao neukroćen i naelektriziran, kao „uzimanje i davanje u prolaznim seksualnim odnosima i blagonaklonom zajedništvu s partnerima, ženama i muškarcima, koji dijele isto mišljenje“.

Dok su sredinom sedamdesetih godina Moneyeve ideje o seksualnosti izazivale tek čuđenje, početkom osamdesetih izazvao je val indignacije kada se počeo baviti područjima, na koja su mnogi čak i odvažni seksolozi gledali sa skepsom: 1986. je objavio Lovemaps, opširno istraživanje o praksama kao što su sadomazohizam, koprofilija, amputacijski fetišizam, samodavljenje i druga ponašanja koja nije smatrao perverzijom nego „parafilijom“, i s kojih je htio skinuti stigmu tabua i kriminalizacije. Napose se zanimao za pedofiliju, temu o kojoj je u javnosti govorio s neskrivenim užitkom.

Money se intenzivno zalagao za „normalizaciju“ seksualnog iskorištavanja djece. U jednom intervjuu za pro-pedofilski časopis Paidika zastupa shvaćanje da pedofilija može biti nešto „posve normalno“ (Paidika, The Journal of Paedophilia, Vol. 2, No. 3, 1991). Godine 1987., Money je napisao predgovor pun hvale za knjigu nizozemskog profesora Thea Sandforta (s kim je surađivao i prof. A. Štulhofer s Filozofskog Fakulteta u Zagrebu) objavljenu u SAD pod naslovom Boys on their Contacts with Men (Dječaci o svojim kontaktima s muškarcima). Knjiga sadrži navodno usmene izjave maloljetnih dječaka koji s oduševljenjem opisuju seksualni užitak doživljen sa šezdesetogodišnjim muškarcima. Money piše: „Za ljude koji će se roditi i odrastati poslije 2000-te godine, mi ćemo biti od povijesne važnosti. Oni će se čuditi nekadašnjim moralističkim stavovima i nepoznavanju temeljnih načela seksualnog i erotskog razvoja u djetinjstvu“. Zaključuje rečenicom: „Ovo je izvanredno važna i izvanredno pozitivna knjiga“.

„Seksualno iskustvo u djetinjstvu s rođakom ili starijom osobom“, objasnio je Time Magazinu u travnju 1980. „na dijete ne mora nužno djelovati negativno“.

U intervjuu nizozemskom časopisu za pedofiliju Paidika izjavio je: „Kada bih bio suočen sa slučajem deseto- ili dvanaestogodišnjeg dječaka koji osjeća snažnu privlačnost prema dvadeseto ili tridesetogodišnjem muškarcu, i kada bi taj odnos i veza počivali na obostranosti, to ni u kojem slučaju ne bih nazvao patološkim“. I dalje: „Kada jedan odnos stoji na tako pozitivnim temeljima i kada je tako pun ljubavi, ne bi ga trebalo prekidati“.

Toliko o začetniku „rodne revolucije“ i tvorcu izraza „rodni identitet“ Toliko o jednom od najistaknutijih „znanstvenika“ Kinsey-Instituta.

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=148

Što Kinsey-Institut zna o Hrvatskoj?

Svima je u interesu raskrinkavanje velike kinseyevske manipulacije, koja se posljednjih godina proširila i na Hrvatsku i koju smo počeli otkrivati tek kada su Ministarstvo odgoja i obrazovanja i Agencija za odgoj i obrazovanje školama i maloljetnicima nametnuli SPOLNI/RODNI ODGOJ KOJI SE INSPIRIRA KINSEYEVOM „ZNANOŠĆU“. Krajem devedesetih (update 2002.), Kinsey Institut svojoj je Međunarodnoj enciklopediji seksualnosti (The Continuum Complete International Encyclopedia of Sexuality) dodao i rubriku o Hrvatskoj, i to zahvaljujući trudu Aleksandra Štulhofera, profesora sociologije na Zagrebačkom sveučilištu. Kod istraživanja spolnosti iz perspektive sociologije, Štulhofer u Hrvatskoj nesumnjivo igra ulogu pionira ...

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=148

HTV i permanentna kinseyevska propaganda među maloljetnicima

U utorak, 19. 03. 2013. u emisiji za mlade „Ni DA ni NE“

Tema: „Homoseksualni parovi“ (odnosno treba li homoseksualnim parovima omogućiti pravo na brak i pravo na posvajanje djece).

Evo što kaže uvod u emisiju:

Min 02:07: (popratna snimka: zagrebački gay-pride) „Iako je pojava stara koliko i samo čovječanstvo, privlačnost prema istom spolu do danas izaziva brojne kontroverze. U pravilu se radi o 3% do 5% populacije, kažu istraživači, dok aktivisti tvrde da je svaka deseta osoba homoseksualne orijentacije. Bilo kako bilo, stav društva prema toj se seksualnoj manjini kroz povijest drastično mijenjao. (popratna snimka: starogrčki kipovi) POJEDINA SU ANTIČKA DRUŠTVA POTICALA DVANAESTOGODIŠNJE DJEČAKE DA VRIJEME PROVODE U NARUČJU STARIJIH, OBRAZOVANIH MUŠKARACA. DRUGI SU PAK TO VIDJELI KAO BARBARSKI ČIN, GRIJEH, PSIHIČKI POREMEĆAJ ILI ČAK KAŽNJIVO DJELO. (ŠTO OVA REČENICA RADI U EMISIJI O HOMOSEKSUALNOSTI, o tome treba li homoseksualnim parovima omogućiti pravo na brak i pravo na posvajanje djece, U EMISIJI S MALOLJETNICIMA I ZA MALOLJETNIKE???)...

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=378

Pokret za legalizaciju pedofilije, strategija i argumenti

U članku u Journal of Homosexuality od veljače 1999. pod naslovom „Model seksualne politike: feminizam, homoseksualnost i pedofilija“ (The Pattern of Sexual Politics: Feminism, Homosexuality and Pedophila), Harris Mirkin tvrdi: „Sadašnji odnos prema dječjoj seksualnosti i njezino prikazivanje podsjeća na povijesni odnos prema ženama i prema homoseksualnosti“.

Za njega, borba se odvija u dva dijela: prvi dio je borba da se spriječi borba, da se izbjegne da pitanje bude shvaćeno kao političko, kao nešto o čemu se može pregovarati. Koriste se psihološke i moralne kategorije da se izbjegne svaka rasprava o tome. Drugi dio borbe više nalikuje tradicionalnoj politici u kojoj dvije skupine raspravljaju o pravima i povlasticama.

Feministička i gay/lezbijska politika je u drugoj fazi, dok je pedofilija još u onoj prvoj.

Iz ovog se članka vidi da oni, koji žele legalizirati spolne odnose između odraslih i djece, žele promijeniti parametre rasprave, budući da je ono „apsolutistički“ moralno i etičko uvijek pogrešno te ne bi smjelo utjecati na „relativističku“ poziciju koja može biti korisna. Ovo stajalište kaže da se već i sam ulazak u raspravu o korisnosti spolnih odnosa između djeteta i odrasle osobe može smatrati pobjedom.

Kako je bilo s homoseksualnošću, tako je sada s pedofilijom: Američka udruga psihijatara ponaša se više kao politička nego kao znanstvena ustanova

Tekst čiji su autori Bruce Rind, Philip Tromovitch i Robert Bauserman pod naslovom „Meta-analitičko ispitivanje navodnih svojstava seksualnog zlostavljanja djece uz korištenje školskih primjera (A Meta-Analytic Examination of Assumed Properties of Child Sexual Abuse Using College Samples) u časopisu Psychological Bulletin, glasilu Američke udruge psihologa (APA) na sebe je navukao oluju kritika. Autori donose zaključak da temeljem njihove meta-analize proučavanja spolnog zlostavljanja djece „negativni učinci nisu ni pretežni ni tipično intenzivni, i da su muškarci reagirali mnogo manje negativno nego žene“.

APA brani objavljivanje toga članka. Glasnogovornica APA-e Rhea Faberman ustvrdila je da je APA znanstvena organizacija koja se trudi „razgovarati“. Pokušaj TV-voditeljice Laure Schlessinger da poveže objavljivanje tog članka s „pokušajem normalizacije pedofilije” nazvala je smiješnim. Suprotno od tvrdnje Gđe Faberman, vrlo se lako može dokazati vezu između Roberta Bausermana, jednog od autora članka, i stvarno postojećeg pokreta za legalizaciju spolnih odnosa između odraslih i djece. APA je to trebala znati prije nego što je objavila članak. Teško je shvatiti da su izdavači mogli biti tako slijepi da ne raspoznaju krajnji cilj pisaca. Nitko ne može poreći da je spolni odnos između djeteta i odrasle osobe za dijete riskantan. Kada bi on bio dopušten, tko bi odlučivao je li korist veća od rizika? Pedofil, dijete, roditelji, neka agencija? To je, naravno, apsurdno.

Kampanja za „međugeneracijsku intimnost“ – stalan pritisak

The Journal of Homosexuality je 1990. objavio dvobroj, koji je kasnije bio objavljen u obliku knjige pod naslovom Međugeneracijska intimnost iz povijesne, socio-psihološke i zakonske perspektive (Intergenerational Intimacy Historical, Socio-Pyschological and Legal Perspective). Nekoliko autora se zalaže za ublažavanje zakona o seksu između odraslih muškaraca i dječaka. Knjiga sadrži i dva kratka odgovora koji se vrlo kritički osvrću na spolne odnose između odraslih i djece ...

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=120

Pedofilska pošast kruži hrvatskom

Kako to da se od tolikih seksologa iz bijeloga svijeta u Hrvatsku pozivaju baš oni koji zagovaraju pedofiliju? Ili su svi takvi? U Hrvatskoj su već bili Vern Bullough, Ervin Haeberle, Theo Sandfort i Gunter Schmidt… U Dubrovnik ih je doveo Aleksandar Štulhofer, autor četvrtog modula kurikuluma Zdravstvenog odgoja nasilno uvedenog u škole. Sada je udruga Queer (koja je sudjelovala u pripremi istoga, čiji su pamfleti čak bili uključeni u popratnu literaturu i koja organizira Zagreb Pride) pozvala Gerta Hekmu, poznatog zagovornika pedofilije, a jučer ga je ugostio Francuski institut (!!!) u svojoj Mediateci u Zagrebu.

Gert Hekma – još jedan zagovaratelj pedofilije pozvan u Hrvatsku

Nismo očekivali da ćemo se morati baviti ovim temama i ovakvim ljudima, ali budući da su se oni počeli baviti nama, moramo upoznati njihov način razmišljanja… Iz onoga što smo kroz njih saznali vidimo da se upravo homoseksualni krugovi zalažu za ranu seksualizaciju djece, za spolni odgoj u školama i za legalizaciju pedofilije.

Bilo bi za očekivati da se LGTBQ skupine u Hrvatskoj ograde od pro-pedofilskih stajališta, i da im udruga Queer ne pravi promidžbu.

U Zagrebu je Gert Hekma održao predavanje u utorak, 26. ožujka 2013. Po zanimanju je sociolog i antropolog i predaje gay i lezbijske studije na Sveučilištu u Amsterdamu (http://www.uva.nl/over-de-uva/organisat ... hekma.html). Autor je Enciklopedije perverzija. Nadraži pisac mu je Markiz de Sade. Kao i Brongersma, Bullogh i Sandfort, Hekma je bio u uredničkom vijeću pro-pedofilskog akademskog časopisa Paidika (http://en.boywiki.org/wiki/Paidika:_The ... aedophilia) gdje je 89., 90. i 93. objavio svoje članke i recenzije(http://exitinterview.biz/rarities/paidfull.htm).

Doživio je oštre kritike zbog svojih pozitivnih stavova o pedofiliji. Za njega je pedofilija neka vrsta gay & lezbijske pod-teme, a raspravljati o pedofiliji znači izražavati svoju brigu za mlade. Sekira se zbog zlostavljanja pedofila, koje napadaju zato što su nekad taknuli nekog dječaka. Tvrdi da u pitanjima spolnih odnosa s odraslima djeca vrlo dobro znaju što hoće a što ne.

Zalaže se za spuštanje dopuštene dobne granice za seksualne odnose, i to ovim riječima: „Rekao bih da se može sniziti najnižu dobnu granicu. Ne bih odmah tražio da to bude 6 godina, 12 godina izgleda kao dobra dobna granica, zasada“...

http://zdravstveniodgoj.com/news/pedofi ... -hrvatskom

'Šutnjom o zagovaratelju pedofilije Gertu Hekmi dječja pravobraniteljica čuva poziciju'

Hekma je tvrdio kako neki šestogodišnjaci već imaju seksualni život. Izrazio je uvjerenje da se neka djeca žele seksati s odraslima te kako misli da je apsurdno da se neka djeca žele seksati samo s drugom djecom. Na primjedbu da se možda uopće ne žele seksati, slatko se nasmijao.

Nakon što su Hrvatsku prije nekoliko godina posjetili Theo Sandfort, Vern Bullough i Erwin Haeberle, koje su razotkriveni kao deklarirani pedofili, prije nekoliko dana svojim dolaskom nas je 'počastio' i nizozemski sveučilišni profesor Gert Hekma. Ovaj put za to je zaslužna udruga 'Queer Zagreb', koja je ga je u glavni grad Hrvatske dovela da govori o povezanosti seksualne revolucije i LGBT pokreta.

'Desetogodišnjacima treba biti dozvoljen seks sa starijima'

Hekma, jedan od urednika pedofilskog časopisa Paidika, je tijekom boravka Zagrebu dao intervju za tportal u kojem je iznio nekoliko kontroverznih teza. Na pitanje što misli o 'seksu između odraslih i djece' odgovorio je:

- Moje je mišljenje da su mladi seksualna bića te da sve ranije postaju svjesni seksa zbog sveopće seksualizacije Zapada. Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa imati seks s nekim svojih godina ili starijim (a mislim da mnogi preferiraju starije partnere), to im treba biti dozvoljeno. Uvjet je da znaju što čine i dobrovoljno pristaju na to.

Nakon što je ustvrdio da je seks ugodna aktivnost koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način, umjesto da godinama čekaju da ga isprobaju, dodao je:

- Posebno sam zabrinut za queer klince koji iskorače iz ormara s deset godina, a onda moraju čekati još šest godina da bi im po zakonu bilo dozvoljeno ići vlastitim putem. U međuvremenu su isporučeni heteroseksualnim obiteljima, školama i drugim institucijama. Dobna granica za seks velika je prepreka LGBT emancipaciji - rekao je.

'Najniža dobna granica za seks: 12 godina. Zasada.'

Sa intervjuom tportalu svakako treba povezati i teze koje je Hekma iznio u intervjuu koji se može pronaći na stranicama amsterdamskog sveučilišta. Hekma je, između ostalog, govorio i o snižavanju dobne granice za seks.

- Rekao bih da se može sniziti najnižu dobnu granicu. Ne bih odmah tražio da to bude šest godina, dvanaest godina izgleda kao dobra dobna granica, zasada.

Hekma je tvrdio kako neki šestogodišnjaci već imaju seksualni život. Izrazio je uvjerenje da se neka djeca žele seksati s odraslima te kako misli da je apsurdno da se neka djeca žele seksati samo s drugom djecom. Na primjedbu da se možda uopće ne žele seksati, slatko se nasmijao. Na pitanje ne čine li pedofili zlo djeci, iako misle da je to samo zbog kulture, odgovorio je:

- Pedofilija znači ljubav prema dječacima, a ljubav je čista suprotnost zlostavljanju. Postoje pedoseksualci koji kažu: 'u sadašnjoj situaciji nemam spolne odnose s djecom jer bi im to štetilo'. Oni već tako razmišljaju.

Ured dječje pravobraniteljice: Naš stav je poznat

Zbog svega toga udruga Vigilare tražila je reakciju nadležnih institucija - Ministarstva unutarnjih poslova da istraži 'pedofilski skandal', pravobraniteljice za djecu da stane u obranu djece, ali i Vlade, Ministarstva kulture, Grada Zagreba i Grada Rijeke da obustave financiranje udruge Queer Zagreb i Queer festivala.

Pokušali smo doznati stav dječje pravobraniteljice Mile Jelavić o posjeti Gerta Hekme Hrvatskoj. Pojasnili smo kakve stavove Hekma zastupa, posebice onaj o sniženju dobne granice za seksualne odnose između odraslih i djece.

- Naš stav je poznat. Dobna granica za seksualne odnose trebala bi biti 16 godina. U Hrvatskoj je to trenutno 15. Donedavno je bila 14, to je bilo prenisko. Povećana je na 15 i zbog našeg pritiska. Ni time još uvijek nismo zadovoljni - rečeno nam je iz njenog ureda. Potvrđeno nam je i da su dobili upite udruga vezano uz Hekmu te kako će razmotriti o čemu se radi, no kako za to treba vremena. Zanimljivo, rečeno nam je kako je naš portal jedini medij koji se raspitivao za pravobraniteljičin stav o posjeti Nizozemca.

'Jelavić čuva poziciju'

No, u udruzi Vigilare nisu zadovoljni time što dječja pravobraniteljica nije istupila u javnost.

- Kao što vam je poznato, Ministarstvo unutarnjih poslova odgovorilo nam je da su zaprimili prijavu te da je proslijeđena nadležnim službama unutar MUP-a na daljnje istražne radnje. Od pravobraniteljice, kao ni dosada, nije bilo odgovora. Oni su potpuno indiferentni u vezi slučaja Gerta Hekme, ali i svih deklariranih pedofila na koje smo upozoravali i ranije, a s kojima surađuje Aleksandar Štulhofer. Ako njoj to nije ništa sumnjivo, onda ne znam što radi na toj svojoj funkciji. Zapravo znamo što radi, čuva poziciju - rekao nam je Ivan Mihanović, voditelj ureda udruge Vigilare.

Napomenimo i kako je udruga Queer Zagreb reagirala na priopćenje udruge Vigilare koju su optužili da je posjet Gerta Hekme samo povod ' za još jedan napad na uvođenje zdravstvenog odgoja u hrvatske škole'. Na našu konstataciju kako u reakciji udruge Queer Zagreb nisu komentirani Hekmini stavovi koji pozitivno govore o pedofiliji, Mihanović kaže:

- Mislim da o temi naslov na T-portalu dovoljno govori (Homoseksualnost i pedolifija su povijesni suputnici, op.a.). Ako oni to ne skrivaju, onda je jasno o čemu se radi. Bit priče nije predavanje koje je imao Hekman na Queer festivalu nego kako uopće takva osoba gostuje u Hrvatskoj pod financijskim pokroviteljstvom Grada Zagreba, Grada Rijeke, Školske knjige…

Za kraj spomenimo da je Gert Hekma u izdanju časopisa iz 1993. recenzirao pisca Francoisa Augierasa. Nakon opisa rada ovog autora, koji je tematizirao homoseksualizam, pedofiliju, incest i sl., Hekma donosi zaključak s kojim ćemo završiti članak:

'Augierasova nesreća je bila što je rođen u judeo-kršćanskom svijetu gdje samo roditelji imaju pravo voljeti djecu.'

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/8 ... iciju.html

Ni ona ni on - nego ONO

Švedska, zemlja koja je najdalje otišla kada je u pitanju rodna ideologija, napravila je korak dalje i uvela rodno neutralnu zamjenicu „hen“ kako bi se izbjeglo isticanje spola određene osobe („ona“ ili „on“). Kako bi se postigla rodna neutralnost postoje i rodno neutralni dječji vrtići gdje se, već od malih nogu, djecu uči da se ne identificiraju s tradicionalnim rodnim ulogama. Tome doprinosi i uporaba nove, rodno neutralne zamjenice „hen“.

To što jezični konstrukti počivaju na tisućljetnim, antropološki uvjetovanim korjenima, očito više nije važno...

http://zdravstveniodgoj.com/news/ni-ona-ni-on-nego-ono

Roditelje u Njemačkoj šokirala knjiga za djecu sa eksplicitnim crtežima seksa!

Seksualni odgoj je i u Njemačkoj naišao na probleme, no razlozi su nešto drugačiji.

Jedna osnovna škola u Berlinu našla se na udaru kritika nakon što se ustanovilo da su djeci pokazani eksplicitni crteži seksa.

"Odakle dolaziš?" (Wo kommst du her?) naziv je knjige koja djeci objašnjava kako su došli na svijet, no bez priče s rodom ili biljkom i pčelom. U njoj se nalaze "Lars" i "Lisa" u raznim stadijima seksa i porođaja.

Da stvar bude još čudnija, izdavač i autor namijenili su knjigu djeci od pet godina nadalje.

Ilustracija iz knjige


http://www.24sata.info/magazin/zanimlji ... seksa.html

http://eagnews.org/at-least-one-milwauk ... it-up-day/

"Gender bender" - dečaci moraju u školu obučeni kao devojke i obrnuto.

A zašto djeca to ne bi smjela znat, je li to neka tajna?
Slažem se sa većinom napisanog na ovoj temi, možda sa drukčijeg aspekta. Ako postoji neki stari program da si bogata vladajuća elita priskrbi djecu za vlastitu zabavu, danas takav program može služit jedino da nam odvlaći pažnju. Za svoju suštinu je nepotreban jer, kad se ostvari kontrola društva kakva je već u zamahu, oni će moć radit što hoće. To znači da buđovan neće morat potajno j... djecu, nego će mu ju radnik ili obični građanin dovest po naredbi. I molit boga da mu se vrate.
Tko kaže da seksualnost (makar bez orgazma) kod djece ne postoji, ne sjeća se svog djetinjstva.
O pedofiliji kao takvoj se ne raspravlja. Ili ovo nije tema za to, ili se o njoj već sve zna. Istina je da je djecu lako izmanipulirat i iskoristit. Pa i slomit im srce i istraumatizirat. Ali ima i druga strana medalje: kad sam ja bio u pubertetu, među najboljim što mi se je moglo dogodit a nije, bila bi jedna bujna, rasna i raskošna pedofilka.

Pa nije to tajna - ali postoji način na koji djeca usvajaju informacije i postoji razlog zašto se nešto «gura» u današnjem vremenu. Osnov da bi se ovo shvatilo je da ne postoje slučajnosti.

Na žalost - ljudi su ovce (taj mali broj ljudi) koje ne vide dalje od guze one ispred njih - pa tako ni u ovom događanju ne vide plan.

Ovaj zdravstveni odgoj u direktnoj je, uskoj, sveprožimajućoj vezi s onime što mi danas zovemo demo(no)kracija i "ljudska prava", a malo je toga u svemu tome zaista dobrobit za djecu i Čovjeka s Dušom.

Kažeš da se slažeš s većinom napisanog na ovoj temi i kažeš da to činiš s drugačijeg aspekta - a nema drugačijeg aspekta - postoji samo jedan - a to je Plan! Onaj koji ako ga nisi prepoznao unutar sebe ima i te drugačije aspekte.

Kažeš dalje, ako postoji neki stari program i tu si potpuno u pravu - samo što to što je "stari" samo govori o Planu - otkriva ga - pa to što je "stari" znači puno više i on je kao takav puno suptilniji i jači u realizaciji. A to da je on samo nešto što odvlači pažnju – samo je način kako Oni koji vladaju ljudima to čine. I obožavaju da ih ljudi podcjenjuju i donose ovakve zaključke, zato i vole da se ljudi više brinu o materijalnom pa misle kako je ono što je pitanje Duše (o kojoj u ovim pričama i događanjima nema spomena!) manje važno od «u se», «na se» i «poda-se».

Nije ovdje riječ o bogatoj eliti - ovdje je riječ o čovječanstvu, ali teško je to vidjeti ako će se sve one koji vide što se događa trpati u isti koš s Crkvom, homofobima, zadrtim budalama koje odbijaju civilizaciju novog doba. A upravo se to danas događa. Svi mi koji smo se našli nešto reći o motivima zdravstvenog odgoja i prava na brak homoseksualnih zajednica – dovedeni smo do toga da smo postali manjina i to zaista manjina. Svi mi koji shvaćamo manipulaciju Crkve, ali istu vidimo i u ovome.

I nevjerojatno je da su neki ljudi uspjeli otvoriti oko, pa vide da ih bankari guze (to je valjda normalno, uvidjeti prvo ono što nam je važno, većini današnjih roditelja je važniji kredit nego dijete), ali istovremeno ne mogu vidjeti kada isti ti koji su stvorili tu Igru rade nešto još gore, te se spremaju guziti i njihovu djecu zakonski.

I da riječ je o djeci - istoj toj djeci kojoj će oduzeti pravo da shvate da jesu - jer osim što su Čovjek s Dušom, ta djecu jesu muškarac i žena, a njih ne određuje seks, šta Duši znači seks? I onda se toj istoj djeci, tim Dušama nudi slika koja će im sve objasniti ne o reprodukciji – nije ovdje o tome riječ, već o seksualnosti. Onoj o kojoj bi zaista vrijedilo razgovarati, ali tek na način da mi odrasli spoznamo što je to – pa onda odgajamo djecu.

Ova količina mržnje i nasilja koja se danas nalazi kao sastavni dio borbe za ljudska prava - najgenijalnija je predstava i jedno vrlo ružno događanje, radi kojeg će mnogi plakati i poput građanja Njemačke, nakon Hitlera, pitati se: kako to nismo vidjeli.

Da bi se ova priča realizirala - bilo je nužno postaviti u Igru dvije sukobljene strane - baš poput događanja i s referendumom o EU - pa shvatiš da su obje strane, ona "za" i "protiv" jednake - služe samo da se Igra nesmetano odvija dok ljudi emocijom pričaju o ljudskim pravima - poput ovaca gurajući svoju djecu i djecu svoje djece u sranje.

Obzirom da je ovo metafizički forum, vrijedi zastati i dobro razmisliti o tim pitanjima kako seksualnosti (recimo kako Duša doživljava seksulanost?), tako i emocije koja malo ima veze s osviještenim osjećajem za svako ljudsko biće - bio on muškarac ili žena, heteroseksualan ili homoseksualan - vrijedi razmisliti i o svemu što se valjalo iza brda s prvom bebom iz epruvete, umjetnom oplodnjom jer i to je izvrsna igra emocije - pomaganja i rješavanja problema - pa onda vrijedi razmisliti o tome koliko je posljednjih nekoliko godina sterilitet postao tema dana, vratiti se unatrag i vidjeti tko su ti ljudi koji sve ovo rade u ime tih ljudskih prava.

Da bi se sve ovo razumijelo, nužno je shvatiti da je Crkva danas takva kakva je – dio tog starog programa i dio Plana - ali svako generaliziranje i globaliziranje je pogrešno i znak je samo da se nešto ne vidi.

A u ovoj priči o zdravstvenom odgoju - ono što se vidi to je agresija koja je u podlozi guranja toga u škole, kao obaveznog predmeta, kao i direktna veza s gay pravima. I da bi se ta priča odvila, prvo je trebalo iskoristiti baš osobe homeskulane orijentacije, na isti način na koji se sustavno iskorištavalo kroz povijest ženu i muškarca, pa je ovo samo posljedica napada na žene i muškarce općenito - pokušavajući ih izjednačiti. Kojeg li ludila!
Sve je to dio istog ovog Plana i sve to ima veze baš s tom djecom, onom koja tek dolaze.

Ako sada u priču ubacimo i mogućnost da postoji nešto kao "napad" neke druge vrste na nas i naše Duše - bile one u fizičkom tijelu muškarac ili žena - ako postoji mogućnost reinkarnacijskog ciklusa (bila riječ o prošlim ili paralelnim životima), ako se onda na sve to nadoveže i mogućnost da se nešto mijenja u smislu našeg postojanja i protoka vremena - onda postoji i mogućnost da će i jesu, ovdje stizati već koliko toliko osviještene Duše i njih treba u startu napasti. najbolje dok su još djeca - zar ne?

I za kraj, ima danas puno djece koju «obrade» rasne i bujne pedofilke, kako one "ljudske" tako i one druge koje nisu Čovjek.

I to toj Duši koja je dijete svašta napravi, obično jedan vrlo jaki PTSP – ali najmanje ugodu koju zazivaš, tako da ti je šala malo morbidna, ako je riječ o šali!

Neke od tih bujnih plavuša dovedu sa sobom i prijatelje - a oni su malo drugačiji, nisu bujni i jako su veliki, zeleni i insektoidni. Neki su ogromni gušteri - kažu djeca - donosauri. I zamisli svi su pedofili!!!! I ne opće seksualno svi – neki vole djevojčicama sisati utrobu – zgodno zar ne? Najdraže im je to činiti nakon što im iz maternice izvade fetus - to im je jako fino, problem je što djevojčica ima tri godine. I problem je što ta ista djevojčica u svom "svijesnom" stanju zaista nije u situaciji nositi se s "seksualnošću" u koju je se gura. Pa se svašta tokom života po tom pitanju događa.

A ima i drugih pedofila, raznih veličina i oblika (izgledaju sasvim kao čovjek) - a neki od njih aktivno i vrijedno rade na ovom Planu - koji ljudi eto - u ime ljubavi, ljudskih prava, mišljenja kako su djeca eto "seksualna" pomažu ostvariti.

I ako itko misli da je stvarnost ružna – ona je još ružnija od svega što se može zamisliti. I nema gorega od one – kada sami vođeni ljubavlju sve ovo pomažemo činiti. Bez imalo odgovornosti kako za sebe, tako i za sve oko sebe. Utopljeni u «za» i «protiv», slijepi i gluhi ali dovoljno snažni da bacamo kamenje. Uvijek i iznova, konačno baš zato se Plan neometano i odvija.

Alf

Ustavni sud ukinuo kurikulum zdravstvenog odgoja u hrvatskim školama!

Ustavni sud danas je odlučio - odluka o uvođenju spolnog odgoja u osnovne i srednje škole je neustavna! Zdravstveni odgoj Ustavnom su sudu prijavile udruge GROZD, Reforma, Hrvatska stranka prava i dvojica građana.

- Ovo je velik dan za hrvatsku demokraciju. Ministar Jovanović i ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje gospodin Filipović ne samo da su se ponašali protuustavno, već su i inaugurirali potpuno nedemokratski način ponašanja. Oni jednostavno nisu željeli uopće čuti drugo mišljenje, bili su toliko uvjereni u svoje mišljenje koje se pokazalo proutustavno da su uskraćivali slobodu da se drugačije misli i kaže drugačije mišljenje. To je odluka totalitarizma, da postoji samo jedno mišljenje. Svi mi koji smo mislili drugačije bili smo omalovažavani, vrijeđani, klevetani. Logična posljedica toga trebala bi biti ostavka ministra Jovanovića, to je najmanje što bi se moglo dogoditi s obzirom da je ministar rekao da je uvođenje zdravstvenog odgoja najbolja odluka Vlade u dosadašnjem mandatu. Taj potez je protuustavan, postavlja se pitanje kakvi su onda drugi potezi. Mi ne možemo više trpjeti ljude koji su zaposleni u državnim agencijama, koji primaju plaće hrvatskih poreznih obveznika, a ne rade svoj posao. Prvenstveno mislim na ravnatelja Filipovića, koji je potpuno stao u službu protuustavne politike i vrlo agresivno i bezobrazno nametao svoje mišljenje koristeći svoj položaj. I svakako ostavku gospođe Mile Jelavić. Njeno ponašanje kad se radi o djeci, onima o kojima bi trebali najviše brinuti, je zabrinjavajuće. Ona umjesto da previše brine o djeci, u svemu što se događalo nije nalazila ništa sporno - rekao nam je Ladislav Iličić iz GROZD-a.

Iako je sporan tek njegov 4. modul koji obrađuje teme o spolnoj i rodnoj ravnopravnosti te spolno odgovornom ponašanju Ustavni je sud ukinuo cijeli Kurikulum jer se "ustavnopravno sporne točke" odnose na cijeli dokument. Po riječima suca izvjestitelja Mate Arlovića država je nove nastavne sadržaje trebala uskladiti sa slobodom roditelja na odgoj djece.

"U konkretnom slučaju država nije ispunila svoju proceduralnu ustavnu obvezu da nastavne sadržaje zdravstvenog odgoja u državnim odnosno javnim školama na uravnotežen način uskladi s ustavnim pravom i slobodom roditelja na odgoj djece", ustvrdio je Arlović.

Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec zaključila je da najviše pravosudno tijelo snažno podržava zdravstveni odgoj u javnom školstvu. "No traži da se nastavni sadržaji sustavno pripreme za provedbu u proceduri koja će biti usklađena s ustavnim zahtjevima", kazala je Omejec. Podsjetila je da je ovo prvi slučaj u kojemu Ustavni sud odlučuje o ustavnim odredbama koje govore o odgovornosti roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece, ali i da djetetu osiguraju pravo na potpun razvoj osobnosti.

'Pobjeda hrvatske demokracije'

- Ovo je pobjeda hrvatske demokracije i svih roditelja koji se nisu slagali sa totalitarističkim pristupom ministra Jovanovića prema njihovoj djeci. Tražit ćemo ostavku. Obmanjivao je hrvatsku javnost i tražio da se provodi nešto što je Ustavni sud dokazao da je nezakonito. Očekujemo daljnje poteze Vlade i ministra, da se hitno postupi i povuče kurikulum te da ide na doradu. Mi nismo u potpunosti protiv zdravstvenog odgoja nego protiv spornog 4. modula. Sa drugim udrugama, udrugama roditelja, koje su nudile dijalog i svoje stručne prijedloge, tražimo reviziju 4. modula te da se roditeljima da mogućnost izbora – smatra Vatroslav Župančić, predsjednik Udruge 'Reforma'...

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/8 ... tavku.html

Mišak: 'Seksualna revolucija služi za stvaranje mentaliteta roja'

To je nešto potpuno suprotno ljudskoj prirodi, sisavcima, pticama, uopće svim bićima koja imaju dar empatije. Njega se želi suzbiti tako da se ljudsko društvo može pretvoriti u jedan divovski mravinjak ili košnicu u kojoj bi svatko bio nebitni atomizirani kotačić. Zato se uništavaju strukture ljudskog društva, od obiteljske (to je cilj promicanja androgenosti), susjedske pa nadalje. Ta ideologija stoji u pozadini tzv. 'seksualne revolucije'...

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/8 ... -roja.html

Ostavio sam mali dio citata radi preglednosti, gore sve piše. Ne znam zašto bi to bila šala, ni zašto morbidna. Ako se kad pitaš o čemu maštaju klinci, tu je odgovor. Jedino što je sporno, je da li bih ja to znao cijenit. Sada bih, ali da se je dogodilo, najvjerovatnije ne bih. A kako bi onda mnogo što išlo drugim tokom, vjerovatno ne bih bio ni na ovom forumu nego bih se bavio ispraznijim stvarima.
Stvarno si se potrudila napisat lijep odgovor. Osnovno što sam htio reć je, najprvo, da će sve zavjere postati nepotrebne kad se ostvari jedna jedina: uvođenje potpune kontrole nad čovječanstvom. Uostalom, zar nije prisilno odjevanje i skrivanje tijela također zavjera protiv ljudi? Manipulacija kojom se među ljude unosi strah i nepovjerenje u svoje bližnje.
O zelenim insektima i gušterima bih dao jesnu analogiju: u vrtu biljke imaju nametniike koje moramo uklanjati ili špricati da biljke opstanu i napreduju. Ali zdrave i snažne biljke nemaju toliko nametnika. Dobro, razumijem da i ti želiš reći isto. Ali ja kažem: ako ne možemo odbacit, barem pokušajmo smanjit količinu tajni i tabua, jer nas oni slabe. Unose među nas strah i nepovjerenje, pa i u odnose sa djecom. Sigurno je puno lakše iskoristit, a i iznmanipulirat dijete koje ne može otvoreno razgovarat sa roditeljima. Ovi što podržavaju seksi odgoj vjerovatno žele od države ono što sami ne mogu napravit. Normalno razgovat sa djecom o svemu. I da se razumijemo, nikad nisam podržavao ideju da nam država odgaje djecu, pa ni uvođenje ovog. Nije to posao države ni crkve, već roditelja.

Šta to treba da petogodišnji klinjo i klinka znaju o sexualnost, navlačenju kondoma...? I šta uopšte znači sexualnost, pogotovo petogodišnjeg djeteta? Jer ovo je "udžbenik" za djecu tog uzrasta.
Iskren da budem ja se svoje "sexualnosti" u tim godinama ne sjećam niti poznajem nekog ko se sjeća. Sjetim se pokoje simpatije i "zaljubljivanja" ali tek negdje u 3-4 razredu osnovne. Malo poslije prvi plesovi na rođendanima, a još malo poslije prve fote i prvi poljubac. Problem je što sistem preuzima (blizu je totalne) kontrolu nad svim aspektima naših života. Nisam baš raspoložen za pisanje pa evo par linkova mogućih posljedica hipersexualizacije djece i društva

Program zakonski dozvoljene holandske pedofilske stranke - http://www.pnvd.nl/EN_Prog_May_2008.html

Slučaj Davida Parkera iz Massachusetts - http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/7 ... akove.html
Cijeli slučaj Davida Parkera, čovjeka koji ne želi da njegov šestogodišnji sin sluša predavanja o homosexualnosti - http://www.massresistance.org/docs/parker/main.html
http://www.laudato.hr/Nasi-susreti/Gabr ... unist.aspx


Kakve sve gluposti nekima padaju na pamet, nevjerovatno. Ženski "misoari" da gospođe pišaju stojeći, a muški sjedeći http://www.sutra.ba/novost/64810/Zakon- ... ke-sjedeci .... itd. itd.

Istina je, klincima od pet to stvarno ne treba. Gore sam napisao da nije posao crkve ni države da o tim stvarima uče djecu nego roditelja. Mišljenja sam da im ne treba tajiti ni skrivati te stvari, ali to je ipak oftopik ovdje. Činjenica je da se provodi volja neke grupe ljudi, a vlasti ju samo izvršavaju. Ono što sam prvo opazio je to, da nam djecu hoće podučavat o spolnosti ljudi koji će od jeseni, ako uspiju donijeti novi zakon o javnom redu, globiti ljude koji se ljubie na plaži. Što oni mogu nekom poručit o spolnosti, makar i izborom literature i programa? Ne, ne treba djeci naturat te stvari, nikako. Potpuno se slažem. Ali, ako pitaju, treba im osgovorit iskreno i pošteno, a ne lagat, izmišljat bajke i govorit im da ih se to ne tiče i, štaviše, da je to nešto ružno i odvratno.

Pokret Zelenih je leglo pedofilije koje radi pritisak na Milanovićevu Vladu

Večernji list donio je ovih dana jedan članak o najeneobičnijim zastupnicima u Europskom parlamentu, i ukratko ih predstavlja. Među njima je i poznati član njemačkih i europskih zelenih, Daniel Cohn-Bendit, za kojega se kaže da je bivši šezdesetosmaš i anarhist. To je sasvim točno, ali ono što Večernji prešućuje i što zna gotovo cijela javnost u Njemačkoj i Francuskoj je, da se Cohn-Bendit sedamdesetih godina, zalagao za pedofiliju.

Postoji jedan snimak iz jedne tv emisije iz 70-ih godina (može se pronaći na youtube ili pretragom na googleu), u kojem je Cohn-Bendit objašnjavao kako petogodišnja djevojčica zna što je seks.

To piše i u njegovoj biografiji na njemačkoj i francuskoj vikipediji a može se naći i u brojnim novinskim člancima na internetu.

Cohn-Bendit je to samo ležerno okarakterizirao kao mladenčke grijehe ali inače se nije nikad distancirao od toga i uopće ga nije briga.

Inače Cohn-Bendit je bio učenik u poznatoj zloglasnoj školi Odenwald.

Cohn-Bendit nije bio jedini član Zelenih koji se zalago za pedofiliju. Početkom osamdesetih godina, nakon što su Zeleni osnovani od nekadašnjih anarhičnih šezdesetosmaša i radikalnih marksista, jedan broj članstva se zalagao za legalizaciju pedofilije sve do sredine 80-ih godina.

Jedan od njih bio je i Volker Beck, gay, danas član njemačkog Bundestaga. I napisao jedno djelo na tu temu. To je također opće pozanata stvar u Njemačkoj i stoji u njegovoj biografiji na vikipediji. Istina, Beck se kasnije ipak distancirao od svojih ranijih stavova i zalaganja za legalizaciju pedofilije.

Ali stranka Zelenih se nikada nije distancirala od svoje prljave prošlosti i danas ne želi nista znati o tomu.

Danas je ta stranka jedno vrlo šareno društvo u kojem još ima starih šezdesetosmaša, i bivših marksista, ali i liberalnih mladih poduzetnika i svakakavog raznolikog članstva.

Jedan od suonivača stranke zelenih u Njemačkoj, Horst Mahler, nekada radikalni šezdesetosmaš i komunist, danas je gorljivi neonacist, član neke jako radikalne zabranjene neonacističke stranke, koji veliča Hitlera i negira holokaust. To dovoljno pokazuje, kakvi su to tipovi bili u početku kada su zeleni osnovani 1980.

Mislim da stranke Zelenih iz Njemačke, Francuske i Nizozemske, i gay lobby u tim strankama vrše utjecaj na hrvatsku vladu. Stranke koje u vlastitim državama, osvajaju od 6 do najviše 12 % glasova, faktički komandiraju hrvatskom vladom. Jer, ako se sjetimo da su na gay paradi u Splitu bili pojedini članovi zelenih iz Europe.

A najviši dužnosnici hrvatske vlade sudjelovali su na toj paradi. To se inače dogodilo nigdje drugdje, niti u najliberalnijim zapadnim zemljama, da glavni članovi vlade marširaju na gay paradi. Na zapadnim gay paradama, bilo je slučajeva da se na tim paradama pojave pojedni političari, koji su sami gayevi, i na tim paradama su sudjelovali samo kao privatne osobe. Ali nigdje se nije dogodilo da najviši članovi sudjeluju na jednoj takvoj paradi.

Hrvatska je jedina zemlja na svijetu, u kojoj se takvo što dogodilo.

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=151