kries je napisao/la:
Ekvador
opet ponavljaš stereotipe,genocid nad srbima = genocid nad hrvatima. Više puta sam ovdje kao i na C's forumu, vidio navodni podatak o 700.000 ubijenih samo u Jasenovcu. Ni na kraj pameti mi nije umanjivati broj ubijenih, ubojstvo jednog nevinog čovjeka, zločin je do neba.
Ugledni povjesničari Žerjavić (Hrvatska) i Kočović ( Srbija) na temelju povijesnih podataka utvrdili su da je broj ubijenih u Jasenovcu 55.000 do 65.000 ljudi od kojih su većina bili Židovi, zatim Srbi,Romi a bilo je ubijenih i nepoćudnih Hrvata. Broj pd 700.000 do milijun ubijenih iznijela je Jugoslavenska komisija kako bi mogla naplatiti ratne odštete od Njemačke.
Jednako se u Hrvatskoj barata sa podatcima o broju ubijenih na Bleiburgu i križnom putu.
Nacionalisti govore o 200.000 ubijenih, a povijesni podatci govore o broju od 35 do 45.000 tisuća ubijenih. Komunizam i fašizam imaju jedan zajednički nazivnik a zove se totalitarizam.
Ponavljanje stereotipa o ugroženosti i genocidu javlja potrebu za reakcijom. I tako se krvavi krug ratova,plajčki i ubojstava nastavlja.
Mislim i da većina na ovom forumu misli svojom glavom ili bar to želi. Stoga predlažem ti da misliš svojom glavom, a da ne barataš nacionalističkim stereotipima filozofijom stada.
Ne bih baš konektirao Žerjavića i Kočovića sa egalitarizmom između komunizma i fašizma, osobito jer bih te ovdje dopunio i napisao da je egalitarizam između komunizma i nacizma zapravo pravi izvor prijespomenute problematike, te da čovječanstvo nije ni danas raskrstilo sa činjenicom da je komunizam, uz sva staljinistička zlodjela (koja su kvantitativno i kvalitativno možda i gora od nacističkih), pokret svjetla koji je odnio pobjedu onda kada su sile tame trebale prevladati.
Ne vjerujem da bi reinkarnirani Žerjavić i Kočović izjednačili nacizam i komunizam, ni približno.
Usto se često u RS-u (Republici Srbiji, a ne Republici Srpskoj: eto još jedne jezičko-kovaničke
stupidarije) spominje o strašnoj sudbini nacije u titoističkoj državi, te o dobu Kraljevine SHS, kada su
ruže cvale.
Imam brojne, ne više žive, porodične prethodnike (ali njihove iskaze pamtim), koji su živjeli u
Kraljevini: bankovne propasti, sirotinja, migracije iz sela u grad, korupcija, tajkuni, vlast političke i prestolonasljedničke manjine, sumrak političke demokracije, politička ubistva...
Bivša Jugoslavija je imala prilično utemeljen društveni sustav, možda ne politički nego totalitaristički, ali neke vrijednosti su postojale...
Glede i unatoč odgovornosti intelektualno-akademske zajednice tj. njihovoj upućenosti u jedinu istinu: upravo je činjenica da je srbijanski akademski establišment izuzetno dobro poznavao istinu, uvjetovala da je do kraja izvrnu: ne bi Pavić toliko znao o Gavrilu Stefanoviću Vencloviću, niti bi Crnčević imao odlično znanje o komunističkoj hijerarhiji itd., a da se to nije dalo odlično iskoristiti u potpuno drugačijim pričama: o nacističkim Vojvođanima, zlim titoistima itd...