Knjiga o misteriji religije,paganskim obicajima i jos svasta drugo.......

http://rapidshare.com/files/238867129/vmr.zip

pozzz

A-ha.


Povijest Romanizma = korumpiranje kršćanstva.

Gotovo 300 godina "rimsko univerzalno" svećenstvo, u ogromnoj većini, nije znalo ni čitati ni pisati. I to nije najgore, to je još ok u odnosu na ostalo što su činili.

Recimo, brak je bio (i još uvijek je) zabranjen svećenstvu, monasima... a prostitucija ne samo da je bila dozvoljena, već se smatralo nenormalnim (da stvar bude "bolja": nelegalnim) ako se ne prostituiraju. "Flower power" i "seksualna revolucija" šezdesetih izgledaju kao loša kopija.

A fora je bila čitati kako su se svađali i pisali pisma na najvišoj razini - tamo gore do pape - između konstantinopolskih - rimskih i engleskih biskupa je nastao problem od velikog značaja za njihovu univerzalnu crkvu: kako treba brijati glavu: jedni su smatrali da vrh (tjeme) treba biti izbrijan, drugi dio iznad čela, a treći nisu "vjerovali" u izbrijanu glavu (ne nužno tim redoslijedom); i biskup koji je trebao preuzeti crkvu u britaniji morao je sjediti u rimu (nije bio britanac inače) da mu naraste kosa jer u Britaniji ne bi prihvatili biskupa obrijane glave. [Nadam se da nisam pobrkala lokacije i "vjere"]

Kad je crkva u Rimu uvodila obavezu paljenja svijeća po uzoru na stare-paganske običaje izvjesni Lactantius (nije bio rimokatolik) je oštroumno primijetio:
"Oni pale svijeće Bogu, kao da Bog živi u mraku; i ne zaslužuju li da ih zovemo luđacima, te koji nude svjetiljke stvoritelju i davatelju svjetla?"
Da fora bude još veća, svi magijski rituali raznoraznih vrsta i denominacija i dan danas zahtijevaju paljenje svijeća.

Nema tog tzv. pagansko-misterijskog običaja kojeg Rim nije prihvatio i uveo pod obavezu u crkvu - cijelu crkvu (uključujući i pravoslavnu jer većina "stvari" je uvedena puno prije odvajanja crkve u 11.st.). ...


I danas nam i dalje "mažu oči" otkrivanjem tzv. "okultno-misterijskih" pseudoistina o religijiama zamaskiranih u nazovi-simbolizam i "velike tajne iniciranih"... koji smjeh!
Zapravo, nisam više sigurna ni da li da se smijem svemu tome ili da plačem - po onoj: za one koji osjećaju život je tragedija, a za one koji misle komedija. Kako reagirati kad je nešto istovremeno i tragično i komično? Čuđenjem?


Po čemu bi se "rimski univerzalizam" uopće mogao razlikovati od "globalnog univerzalizma" koji se nameće danas? Univerzalizam je univerzalizam, koji god pridjev stavio ispred.

by the way: riječ "katolički" znači: "univerzalan"

Toliko o "novim" starim idejama.

da,dilema je vechna(a i ta dilema,sama po sebi je isto tako tragi-komichna ),i ponekad je chudjenje sve shto ostaje
ne-bitno,uzivam u tvojim postovima,umesh da ubodesh u srz problema