Matrona je napisao/la:
jer ovde dođemo sa praznim hard diskom i kad umremo sarani se hard disk sa svim podacima i šiframa za cloudove... bez obzira odakle je došo i gde je otišo gejmer koji je njime upraljvao ..
Zašto misliš da u ovaj svijet baš svi dolaze posve prazni?
Istina je (vjerujem da se svi možemo složiti oko toga) da kada umremo sahranjuje se tijelo - hard disk, jer sve se vraća svojoj supstanci. Ali nije supstanca ta koja za života "tijelo (od supstance) drži ne samo na okupu", već i u radu, funkcioniranju.
Nisam sigurna šta bi bili "podaci i šifre za cloudove" koje spominješ, ali ništa se ne "stora", ne "memorira", ne "arhivira" u samom (fizičkom) tijelu, nigdje u fiziologiji organizma o kojemu se uči na satovima biologije, anatomije.... (da dodam: ništa osim, u ekstremnim slučajevima, tijekom nekih faza i aktivnosti ispod spomenutih parazitskih formacija). Na sličan način na koji se supstanca "vraća" svojoj supstanci, recimo, tijekom fizio-kemijske razgradnje... dok konačno (u ciklusima) jedni te isti "komadići supstance" ne završe u nekom drugome tijelu. No, to se događa i za života... "atomi", kažu, neprekidno "cirkuliraju" i onaj koji je sad negdje u mom noktu, sutra može biti u vlati tvoje kose.
Nešto vrlo slično i analogno se odvija i sa ostalim, nevidljivijim i neopipljivim aspektima našeg postojanja i življenja ovdje, čak i ideje "cirkuliraju" na analogan način. I u svemu, sve se vraća svojim izvorištima (ne govorim ovdje ni o kakvom "apsolutnom Izvorištu svega" tamo negdje onkraj granice apstrahiranja - kako mnogi tome pristupaju, ako takva granica postoji).
Ne bih rekla da nekakvi "gejmeri" upravljaju nečijim tijelom dok je tu - ne u smislu činjenja i aktivnosti koje tijelom činimo, osim ako se neće reći da je svatko svoj vlastiti gejmer (izuzetak bi, dakako, bili "parazitni utjecaji", bili isti mikroorganizamski ili sjenovito-entitetski). Izbor odnosno pitanje izbora je nadasve važna stvar, čak i kad se isti nije u mogućnosti izmanifestirati izvanjski, ostao isti i "
Nemogući san". Jer iznutra, izbor biva zaživljen - identitetno, odistinski.
Postoje gotovo zabetonirani "identiteti" koje nam "ovaj svijet" i život u njemu, u društvu, užoj ili široj zajednici - daje, ili pokušava dati ga kao nekakav zakono-odnosni imperativ ... zarad nekakvog uređenja društvene zajednice (idealno gledano); da ne uletimo i ovdje u kritike suvremenog društva (ili povijesnog uciviliziravanja) kao i svega općenito, ne bih u to, nije ni tema. Jedna stvar je zašto nešto jest (zašto uopće tako šta kao ikakav identitet postoji), kao baza, posve druga šta će se dalje nadoštiklavati - gdje se opet nalazimo neprekidno suočavani s kojekakvim izborima od kojih su mnogi, rekla bih, posve lažni i prikaze. I da, na tim "prikazama" one parazitske sile zadobijaju "teren za djelovanje". Nimalo lako, u svakom slučaju.
Eto, tek par... riječi da prozborimo. Nadam se da nisam zakomplicirala.