Pantelija je napisao/la:
Očigledno imaš veću potrebu da kritikuješ Njutna nego da ga razumeš.
Pre svega tema njegovih knjiga je duša i život duša koji se proteže na više inkarnacija.
On se te teme dosledno drži.
Njegova tema nije opsednutost.
Kaže da nije ni imao takve slučajeve i da se drži samo onoga što mu je poznato.
Može mu se zameriti što izvodi univerzalne zaključke samo iz onoga što je njemu poznato: da nema opsednutosti. Ali ako znaš, a ti izgleda ne znaš, duša nikada ne može biti opsednuta. To može biti samo telo i um koji je od tela. Duša je tu samo korisnik i svedok. Ako je telo opsednuto nekim entitetom to nema uticaja na dušu osim kao periferna smetnja slična drugim smetnjama. Čovek je tokom života opsednut raznim stvarima i ubeđenjima, entiteti su najmanji i najređi problem.
Pošto je Njutn dobijao informacije od samih duša to je prirodno da se na takve probleme kao što je opsednutost, koja inače nije tako čest problem, uopšte ne obraća velika pažnja i ne stavlja naglasak.
Uostalom, preveliko obraćanje pažnje na problem opsednutosti skreće energiju sa mnogo važnije stvari: transcendentalne prirode same duše, njene izvorne slobode i neuslovljenosti.
Koliko znam Njutn je prvi izneo ovu stvar na ovako direktan naćin, vrlo objektivno i nepristrasno je iznosio informacije do kojih je došao. Zaista je smešno njega optuživati za fundamentalizam i programiranje. Sitne greške su uvek moguće u takvom radu i sigurno ih ima, on sam kaže da se trudio da izbegne sugestije i navođenja, i drugi autori su imali takve probleme, ali te greške sigurno nisu tolike da zasene ceo njegov rad. A to je kao što rekoh, život same duše.
Ako o tome imaš nešto da kritikuješ onda to otvoreno kaži, nemoj da skrećeš priču na druge stvari koje su za dušu nebitne.
Divna je bila tvoja objava, besplatna i gotovo recentna, njegovih popularnih knjiga, kako bi i oni upućeniji shvatili o kakvima se blasfemiji i kiču radi.
Ne znam koliko je bezazlen tebi, ali je krajnje nedopadljiv meni.
Davno me jedan iskusan hipnotizer nije uspio hipnotizirati.
Danas sam daleko jačih volje i mentalne stabilnosti: možda bi Michael uspio ili ne bi...
Ako ne bi, zaključio bih da se ne radi o lošem hipnotizeru, jer ne postoji pojedinac koji se ne može hipnotizirati, kao što ne postoji ni hipnotizer koji može hipnotizirati svakog.
Meni je dovoljno da je Newton dobio radnu licencu izuzetno kvalitetnih neuropsihijatrijskih hipnoterapeuta, iako ga isti ne opserviraju u svojim naučnim radovima, bilo da se radi o časopisima ili knjiškim studijama.
Iako mnogi priznati svj. neuropsihijatri-hipnoterapeuti traže da mu se radna dozvola oduzme, pošto u nekim zemljama postoji razlika između hipnotizera i hipnoterapeuta, kao nekoga neuropsihijatrijski školovanoga.
Doduše, na Balkanu se svi hipnoterapeutima samoproglašavaju: prirodni talenat, mnogo prakse, večernja škola i
šišaj ovce.
Osobno se osjećam ugroženim njegovim konstantnim, lokalnim i globalnim, primitivnim i agresivnim pristupom, kojim mi sugerira viđenje prošlog ili prošlih života.
Ta vrsta hipnoze, korištena u tu svrhu, je
retro na Zapadu, još od '80-ih god. prošlog st.
Oni vrhunski hipnotizeri savršeni otrov koriste dozirano, pošto ga ima vrlo malo.
Kretanje po jednoj vremenskoj liniji, gdje postoji i osjećaj tako uvjetovanoga prostora, ne dovodi, ni blizu, do tzv. sobe podsvijesti, u koju, čak ni obavještajnoj zajednici, nije isplativo hipnotički ulaziti, jer je upitan povratak, prije kojeg i tokom kojeg se dešava i brisanje svega doživljenoga, pa se probude ljudi-zombiji, potpuno informaciono neupotrebljivi.
Drevnu azijsku tehniku su uspješno preuzeli, početkom 20. st. tj. između dva svj. rata, lenjinisti i razvili je do savršenstva, da bi je nakon 2. svj. rata uspješno preuzeli i Amerikanci.
U toj vrsti duboke hipnoze se definiraš po onome što nisi a ne što jesi.
Ona čuvena, majstora zena, da ako nema
ja nema ni problema, tu dolazi na svoje mjesto, uz olakotnost budnog stanja, između alfa i beta moždanih valova, što stabilizira to iskustvo i može mu dati, čak, oreolu trajnosti ili prihvatljivoga kontinuiteta.
Iz duboke hipnoze su se samo pojedini uspjeli normalni vratiti u svakodnevnu svjesnost budne svijesti, pošto gubljenjem vremenske linije nestaje i prostor, a onda ne samo da nema ni subjekta nego ni objekta, ni međusobne relacije, u interakciji, preko koje bi to bilo definirano.
Najčešći budni rezultat je ludilo.
Niko od onih koji su ozbiljno poznavali te stvari nije podržavao ulazak u tu sobu podsvijesti: Jiddu Krishnamurti je govorio da i najmanji doticaj podsvijesti oslobađa snažnu reakciju budnosti, Bhagwan Rajneesh Osho je govorio da je podsvijest stvarnost sadašnjosti, ali ne onakve kakvom su je theravadisti
iskasapili.
Svi koji dolaze Michaelu Newtonu, već imaju, javno i kolektivno ili grupno, sugeriranu pojavu, barem na vremensko-prostornoj crti, načina i toposa razrješenja određenih životnih dilema.
U stanju duboke hipnoze hipnotisani ne zna
gdje mu je guzica a gdje glava, a kamoli da banalizira svoje rođenje i dovodi ga u konekciju sa osjećajima toga događaja i traumama koje ga prate.
Interesantno je da niko od Michaelovih ispitanika ne govori iz rakursa, čak ni imalo, dublje hipnoze i međuodnosne ovisnosti, i niko ne spominje traumu rađanja, koju proživljavaju, i fiziološki i neurološki, i majka i dijete zajedno.
Što se tiče događajâ prije rođenja (kao i onih neposredno ili kasnije nakon rođenja), tu, također, ne postoji nikakva mentalno-osjećajna interakcija, ni sa okolinom ni sa ljudima, što sugerira, jednostavno, da se radi o najobičnijoj i najprozaičnijoj samodoživljajnoj refleksiji, gdje nasumične mentalne senzacije nastoje uspostaviti cjelinu i dati smisleni odgovor.
Postoji stvarna anegdota, kada su nadobudni antropolozi posjetili jedno afričko pleme i pitali njegove pripadnike o, njima tradicionalno imanentnim, Bogovima na nebu.
Jedan antropolog je odmah, tokom razgovora,
uskočio opaskom kako su to bile, sigurno,
vimane (starovedske i staroarijevske tj. starodravidske), dok je domorodac odgovorio da nikakvih letjelica nije bilo.
Uslijedilo je pitanje i samonametnuti zaključak da su se sigurno Bogovi kretali na nebu tj. po nebu i da su letjeli.
Domorodac je odgovorio da su jednostavno bili na nebu.
Onda je došlo pitanje o tome kako su se Bogovi odnosili prema plemenu, o izrazima lica itd.
Uslijedio je isti odgovor.
Hele neise, to je racionalni zapadnjački diskurs i racionalna logika što može i treba biti izuzetno korisna u budnom stanju, ali u hipnozi izgleda tragikomična.
Konačno, postavlja se pitanje istine i kako mi istinu definiramo prema samima sebi.
Mogu li biti apsolutno siguran u odnosu na sve ono što govorim!?
I malo iskusniji naučnici znaju da u mnogim teško razriješenim odnosima, samoodnosima ili međuodnosima, pojedinci, često naivno i prostodušno-nesvjesno, lažu sami sebe.
Na kraju krajeva, jedno je naše viđenje nas samih, dok je drugo viđenje okoline u odnosu na nas.
U tom smislu, naravno da postoji mogućnost da tokom TV-kviza dobijete glavnu nagradu zbog nelaganja, ali se može pokazati kako se samo radi, zapravo, o vašoj vlastitoj interpretaciji istine koja može, i češće je okolinski promatrana, biti neistina.
Pa se ispostavi da je onaj kome je prijespomenuta nagrada propala zapravo beskrajno iskreniji od pobjednika.
Osoba ne zna istinu o svojim fiziološkim procesima a kamoli o ozbiljnim stvarima podsvjesnoga putovanja u prošlost ili u budućnost.
Otkud da su svi bili na Zemlji u prošlom životu, zar nije neko bio na Siriusu ili van našeg Sunčevog sustava?
Najmanje je 50 % onih koji imaju dugogodišnju nesanicu i koji tvrde da nikad nisu spavali, ali su u promatranim laboratorijskim uvjetima, u toku svakih nekoliko danâ, barem spavali 30 min.
Govorim o budnom stanju i o tijelu.
Šta se tek onda dešava kroz interpretaciju budne ili podsvjesne istine!?
Individualne ili grupne ili kolektivne!?
Neki koji su odškrinuli gorenavedenu
sobu podsvijesti su naveli da u njoj vlada ili savršeni red ili savršeni nered, te da je i jedno i drugo krajnje bolno iskustvo hipnotiziranom, pošto odstupa od ravnoteže i spontanoga toka svjesnosti.
Mnogo je teže, recimo, samohipnotizirati sebe, kao jedna osoba koja je voljno, naočigled uposlenikâ Hitne pomoći, zaustavila svoje intenzivno spoljašnje krvarenje.
Istina je, međutim, da se radi o jednoj posebnoj i interesantnoj osobi, tako da sve to dolazi
all inclusive i u jednom paketu, narodski rečeno.
