Ovu sam temu otvorila kako bi prikupljali informacije i mišljenja o životu u prirodi i s prirodom o kojem mnogi često maštamo i pomognemo jedni drugima koje tema interesira doći do nekih odgovora, a možda i odluka.

http://www.h-alter.org/vijesti/vijesti/udruga-ekosense-u-sumama-blatuse-zivi-u-skladu-sa-prirodom

http://www.jutarnji.hr/zelite-li-zivjeti-u-kuci-poput-hobita--za-svega-25-tisuca-kuna-i-mozete-/978591/

"Mi ovdje ne preživljavamo, već živimo punim životom, u obilju. Da bi se živjelo u obilju, nije potrebno ništa drugo nego promijeniti stajalište u vlastitoj glavi.

Život većine stanovnika planeta prožet je strahom, boji se da neće moći preživjeti. Uvučeni su u sistem iz kojega ne mogu izići i skupo plaćaju tom istom sistemu da ih čuva i da im daje ono malo života koliko uspiju udahnuti u rijetkim trenucima slobodnog vremena. Mi želimo nešto sasvim drugo i okrećemo se najboljem i najvažnijem čovjekovu prijatelju, prirodi!, poručuje Robert Šenk.
"

citat iz prvog linka

Tako nešto je i u mojoj glavi, dopada mi se ta ideja jako... ajme to je pored Gvozda, prije 2,3 godine sam imala jaaako upečatljiv san gdje tražim mjesto GVOZD i tamo moram ići i kad sam to doma ispričala dragi je rekao da je to samo san jer to mjesto ne postoji

Pitanje - što sa djecom? Mislim škola, infiltriranje u sustav- ne bih baš da mi ih socijalna služba za "njihovu" dobrobit oduzme, školovanje kod kuće još nije moguće u "Lijepoj Našoj"?
I gdje je to mjesto točno nisam shvatila po članku?

http://www.ekosense.eu/


A ovdje je GVOZD:

http://www.maplandia.com/croatia/sisak-moslavina/gvozd/


Ja osobno zamišljam to kao spoj života u prirodi sa naprednim (sa)znanjima koja će život u prirodi učiniti istinski ugodnim i poželjnim, a ne mukotrpnim kako ljudi to često zamišljaju.

Evo još nekih ideja:

http://www.eko-selo.hr/


EKO SELO BLATUŠA:


"Nakon nepune dvije godine uredništvo internetskog magazina Kameleon opet je posjetilo eko-selo Blatuša na istočnim obroncima Petrove gore. Od našeg prvog posjeta puno je toga u ovom eko-selu napravljeno, a trajno su se doselili i prvi stanovnici. Zbog toga, ali i zanimanja brojnih čitatelja, donosimo nastavak priče o ovom "izazovu suživota u prirodnom obilju.

http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/2429/

u princimpu sve je tako jednostavno..samo nam treba zemlja u vlasništvu i to je sve...Ja na veliku žalost nemam zemlju,nemam ni svoj stan koji bi odma prodao za komad zemlje,što dalje od civilizacije naravno.Zaluđujem sve oko sebe sa ovim snom...a sve je tako jednostavno....svi me bljedo gledaju po starom.
Sanjam o tome kako se nalazim na posjedu na kojem vlada ljubav,mir,priroda,zajedništvo.Negdje gdje prestaje vrijeme gdje čovjek nije vrjedniji od jedne travke,jednog debla,jedne muhe na kuhinjskom stolu...
Ne mogu si to prijuštit nažalost,ali hej!!a sam sretan u mašti jel znam da je to ok!osječam da je to ispravno,istinito.
Zamišljam zajednicu ljudi,koji su stvarno zadovoljni životom kojeg žive..nemaju pravila koje ih dave,nemaju kontrolu,jedu zdravu hranu uzgojenu načinom na koji se voli i slavi priroda,ne robuju navikama koje ih truju,zamagljuju,izbacuju iz ravnoteže,spavaju onoliko koliko im treba...smiju se nebu,grle sunce,plove onako kao treba ploviti,..........plove a srce im u jedra puše...........zamislite ljudi,ako netko,dobrotvor,ima negdje udaljenu parcelu,na kojoj raste trava i ima neba,sunca i životinja,a nezna kud s njom...ima duša koje bi rado tamo dočekala radost!

Vjerujem da i vi djelite mišljenje.
Oni ne žive tamo cijele godine,samo jedan mjesec ako sam dobro shvatio.
Idealno mjesto za imat "komunu":
Da je tvoja zemlja....ako ti je država poklonila zemlju ili grad ili njeko tamo jel,sigurno neče dopustiti "takav način" življenja.
Da ima vode.....naravno bilo kakve,jezero,potok,rijeka...sve je pitko!
To su jedini stvarni uvjeti koje moraš ispoštovati,da bi naravno na jedan period a to je ZAUVJEK,živio na jedan takav način.
Hrana je najmanji problem,vjerujem da ste svesni toga.Hrana je besplatna,kao i svetlo od sunca,voda isto tako...
Ako bi se uzelo u obzir da bi jeddan takav projekt morao pripremiti,ograditi i ostalo što ide uz pokretanje,u punoj funkciji u smislu da bi ljudi mogli bezbrižno živjeti,da imaju svu potrebnu hranu,bez štednje...od 3 do 5 godina.Naravno to je jedino što se tiče hrane.Jel toliko po prilici treba da se dobije neiscrpno hrane,naravno permaculturom.
Naravno nemojte mi uzet za zlo što nemam iskustva i pravih saznanja o poljoprivredi i ostalom,ali svejedno čvrsto mislim da bi bar malo probuđeni ljudi mogli zamisliti i ostvariti ovkvu ideju...istinu...
Ljudi kad se spomene "selo",jel svi odmah pomisle na selo kao bed,jel svi imaju u glavi sliku sela...kokške,zmazano,selaki ovo ono.....Mislim svaka čast ljudima koji žive na selu.
Ta komuna ima izgled raja,ima izgled života,radosti,smjeha,blagostanja,ljubavi...to nije selo kakvog i ja i vi znate,zar se slažemo?
Ako idemo u tom pravcu da tamo samo malo izbrijemo ljeto,živimo koji mjesec tamo do zime pa doma...onda ok...ali mislim da za to imamo obližnju rijeku,planinu,polje,park i sl.
To bi bilo na zauvjek ljudi,ok,onda prestaju sve granice koje nas sputavaju...pa tu i dolazi pitanje njihovog obrazovanja i ostalih stvari,napuštaju se svi okvi svjeta koji nas okružuju....
Zamislite na trenutak.
A jesam se raspričooooooo!
Idemo ljudi,ostavimo sve,zahvalimo se na suradnji/robovanju i ajmo,pustiti da cvjeta iskra koja nas grije.

Ne, meni se ovo u Blatuši nikako ne sviđa, to je tip komuna a mene osobno ne privlači neki oblik zajednice. Tu je zajednička kuhinja, zajednička dvorana, zajedničko ovo, zajedničko ono...... ne, ja sam individualac i volim solirati..... ok da imam ljude blizu sebe.... 100m udaljene, ali da ih vidim kad poželim a ne ovako, svaki dan.... ne.
I ne sviđa mi se što je to ipak nekako kontrolirano od civilizacije.... EU je donirala novac za to eko-selo, ne hvala.
Ja sam za odlazak u prirodu, šumu, kolibica, cvjetnjak, povrće, kozice, kokice, ptice, mace.... no eto još sam tu, kad mi duša bude spremna ići ću.
Inače imate u HR područja pod posebnom državnom skrbi - recimo kod Plaškog, Ogulin.... priroda je rajska, rječice, livade, šumarci, netaknuta priroda a cijena zemljišta sa kućom je presmješna (recimo otprilike 20 000 m2 sa izgrađenom kućom i štalama se prodaje za 10 000 eura- s tim da se može uvijek spuštati cijena). Eto - a može se i manji dio kupiti, imaju i školu za djecu malo dalje.... mislim baš je zgodno za one koji žele otići a imaju djecu- dakle moraju ih slati u školu i tako to- ugurati ih u sistem. A zaista je prekrasna priroda.
Učenik - ako je to zaista tvoja želja i ako si spreman- stvorit če se već i mogućnosti, nemoj odustati od sna.
Sve dolazi na svoje.... takav je Zakon, badavi im svi zakoni kad je Zakon Jednoga jači

istina,ni ja nisam baš za zajednice no nažalost po mojem skrom.mišljenju mislim da su ti neophodno potrebni ljudi,e sad naravno kad bi mogao birati profil ljudi tipa:stolar,tesar,i možda kemičar,fizičar,prirodoslovac hehe,to bi bilo idealno.
Jer ruku na srce realno gledajuči,koliko god mi imali strahovitu želju za takvim životom,opret ne možemo izostavti psihički i fizički udar na ukupno tvoje biče,taj iber "spin" koji bi doživjeli prvih ne znam koliko mj.
Zato ekipa koja je tam radi "jastuk".
Može bit ljudi ali da svako ima svoje privatne sobe,a naravno koja zajednička dnevna soba u kojoj bi neznam....razgovarali,odmarali,čitali zanimljive knjige na glas i komentirali materiju.....itd..itd...to bi moglo upaliti".
Sad zamisli ne vekiku grupu ljudi do 26 osoba.Svaka druga osoba ima neko korisno znanje o : gradnji(eko),matematici,medicini.....sad zamisli recimo da jedna takva zajednioca radi očuvanja i napretka znanja,napravi u sklopu zajedničke velike dnevne sobe,jednu Knjižnicu u kojoj bi se prikupljale knjige o raznim znanjima od prirodne znanosti,uzgoja hrane,životinja,duhovnog razvoja,bez biblije naravno,i sve ono samo daj...
Naravno da če knjižnica doći u momentu kad če svi popratni sadržaji biti ispoštovani...nitko neče čitat i učit praznog želudca...
Zamislite u kojem bi se pravcu razvijala jedna takva zajednica!
Artemida hvala ti na razumjevanju i podršci.....imaš kakav link o tim posebnim jacinim zemljama hihih...nekako mi je to SF.

Pa i nije to toliki SF... imaš par stotina km od nas tako nešto: Damanhur u Italiji...

Evo i c/p sa stranice http://www.damanhur.hr/damanhur.htm:

DAMANHUR je osnovan 1975. godine na obroncima sjevernotalijanskih Alpi u dolini Valchiusella, nedaleko Torina. Danas je jedan od priznatih međunarodnih centara spiritualnog, umjetničkog i socijalnog istraživanja. Damanhur je federacija zajednica sa socijalnom i političkom strukturom, svojim ustavom, vlastitom valutom (credito), zdravstvenim sustavom, s 40 poduzetništva, internom školom, nakladničkom kućom i dnevnim novinama.

Damanhur ima oko 800 građana, od koih nešto više od 450 stalno boravi u manjim zajednicama (nukleus), a oko 350 živi u blizini i sudjeluje u raznim aktivnostima Damanhura.

Damanhur ima različite stupnjeve građanstva, ovisno o vrsti i načinu sudjelovanja u životu Damanhura. Osoba se može odlučiti za jednu od mogućnosti, pa može postati stalnim građaninom, posjedovati vlastiti stan te imati financijsku autonomiju, stanovati u blizini i sudjelovati u nekim damanhurskim inicijativama, a također, može živjeti i bilo gdje u svijetu te češće posjećivati Damanhur.

Područje Federacije nije samo koncentrirano na jednoj površini, nego se prostire cijelom dolinom Valchiuselle te na jedano područje u visini Canavese. Sastoji se od 160 hektara šume, 5 hektara urbanizirane površine, 60 hektara obradive zemlje i preko 80 zgrada, među kojima su privatni stanovi, studiji, umjetničke radionice, pogoni, seoska imanja, trgovine, restorani.

Svake godine Damanhur posjećuje tisuće ljudi kako bi upoznali njegov socijalni model, studirali filozofiju i meditirali u Hramovima čovječanstva, u tom veličanstvenom podzemnom, umjetničkom djelu, koje su stvorili sami Damanhurci.

Damanhur predstavlja, također, i način života i duhovnog stava čija je osnova priznavanje različitosti te čiji je temelj eksperiment, igra i transformacija, s ciljem nadvladavanja ograničenosti navika, spoznavanja realnosti na novi način te da se svakom pojedincu omogućiti da živi u skladu sa svim svojim potencijalima. Stoga je važno istraživanje svih područja života, kao što su duhovnost, socijalni model, liječenje, alternativni oblici energije, umjetnost, fizika...

Prvi i najvažniji princip damanhurske filozofije je da se sve mijenja. Promjena je oduvijek bila najvažniji činitelj u damanhurskom socijalnom i političkom sustavu koji se tijekom godina mijenjao, od prve i jedine zajednice do kompleksne organizacije današnje Federacije.

Od samog početka, Damanhurci su se posvetili stvaranju ekološkog životnog modela, jer smatraju da je naš planet živo biće koje treba poštivati i održavati.

Taj princip ostvaruje se u praksi federalne politike kroz pružanje usluga eko-turizma, kvalitetu damanhurijskih proizvoda te projekt stambene gradnje u Vidraccu u okviru kojeg su izgrađene kuće manjih zajednica, a koji se ostvaruje u skladu s eko-arhitekturom.

Kako Damanhur pridaje veliku važnost očuvanju okoliša, surađuje sa Sveučilištem u Torinu te provodi progam pošumljavanja. Federacija nastoji ostvariti energetsku samodostatnost upotrebom i razvojem tehnologija obnovljive energije.

....eto... ovo je stvarano 40-ak godina, pa je teško očekivati da netko kod nas to napravi preko noći.... ali nije nemoguće... potrebna je kritična masa, koju mogu stvoriti predstojeća vremena....

Ma ne bi ja baš pobjegla od ljudi.... samo eto nekako volim osamu i mene bi smetalo da se svaki dan moram viđati sa hrpom ljudi.... ma sve bi se to moglo srediti, ko voli zajednicu i biti povezan jače - neka je, a tko ne voli nek se odseli malo dalje pa po potrebi se viđa ili ne viđa sa ljudima. Za Damanhur sam čula i zgodno je... al opet- previše ljudi za mene, ma ja sam šumska žena.
A što se jacine zemlje (heheheeh) tiče - nije to tajna, guglajte malo koga zanima i naći će po oglasima ko prodaje.
http://www.njuskalo.hr/nekretnine/imanj ... as-3641915
http://www.nekretnine-rijeka.com/nekret ... 16276.html

Tu sam linkala baš velika imanja ali tko baš želi nešto jeftinije i manje - nađe se. Ma sve se nađe kad se hoće. Na tim područjima moguće je i poticaje neke dobiti (ako još to vrijedi)... treba se ispitati malo po tim područjima.
Osobno da dođem do nekih para - kupila bi komad sigurno.
Ma doći će već sve na svoje i svakom njegovo!

Zašto kupovat zemlju? Zar zemlje nema dovoljno za sve? Toliko ima prostora u lijepoj našoj i lijepim ostalima. Odakle državama pravo tvrdit da je sva zemlja njihovo vlasništvo? Jesu li ju one stvorile? Zajednica na kupljenoj zemlji nije slobodna. Mora vodit računa o zemljišnim knjigama, doći će i da će morat plaćat porez na nju, i to novcem. A doći će i to da će se sve plaćati pomoću čipa. Znači, i te će zajednice morat bit integrirane u sistem. Pitanje je kako ostvarit pravo da se negdje u šumi sagradi koliba veća od dvanaest kvadrata, a da te ne posjete odmah nekakvi inspektori i žandari. I besplatno, naravno.

Ma sve je to nama jasno i osobno se slažem s tvojim mišljenjem.... ali eto, tu smo gdje smo, da napravimo bilo što na bilo čijem zemljištu - protjerali bi nas... šta ja znam, imaš uvijek opciju otići negdje u šumu na Velebit npr. i uvući se duboko i sagradit brvnaru.... moguće da te nitko neće locirat i ganjat (osim medveda).... valjda neće.

Artemida, ovo je užasno. Odeš živjet u šumu, kao što su ljudi živjeli tidućama godina, i onda te netko ganja jer si, kao, na njegovom. Jednostavno nemam riječi za nešto takvo. Pa to je grubi oblik totalitarizma. Znači da čovjek ima pravo postojati jedino kao rob u njihovom sistemu. Izgleda da mi sebe zavaravamo idejom o životu u prirodi dok god ne posložimo neke druge stvari.

Pa iskreno ne znam kako bi zakon gledao na to da npr odeš u šumu i tamo napraviš brvnaru i tamo živiš, vjerovatno su i tako nešto uredili, trebalo bi pitati šumare šta im zakon nalaže kad vide takve .... prirodoljupce? Šuma je državno vlasništvo i vjerovatno bi te natjeravali...
Pa žalosno nego šta, sad se ne mogu sjetiti gdje samo to vidjela ali bila je neka reportaža o jednom mladom paru koji je tako otišao duboko u prirodu živjeti (čak mi se čini da su sa ovih naših područja ali... ne mogu se sjetiti gdje) i čak su i curicu dobili i nakon toga je došao Centar za socijalni radi i oni su promatrali taj slučaj i kad su uvidjeli da je mladi par obrazovan te da se brinu za dijete i školuju ga "doma" - ostavili su ih na miru jer je to njihov izbor. Meni to zvuči kao SF (to da su ih ostavili na miru) ali eto.... sve je to na rekla-kazala, par sam vidjela i tu curicu u prilogu- sretna obitelj šta reć - ako su zaista ostavljeni na miru.
Čovjek mora dušom, tijelom i srcem znati što želi a onda se put već otvori. Ma ponavljam sama sebi - što su svi zakoni kad je Zakon jači?!
Evo tu sam naletila na neku FB grupu koja želi živjeti u šumi, nemam vremena za iščitavati njihove komentare pa tko želi: http://www.facebook.com/topic.php?uid=2 ... opic=12140

Evo i zakona o šumama HR: http://www.zakon.hr/z/294/Zakon-o-%C5%A1umama
Vjerovatno se ne razlikuje puno od zakona u ostalim državama.
Uglavnom

Interesantno mi je sve ovo. Priča sa curicom mi je lijepa, a kad bi bila sa ovih prostora još bolje. No, za bilo kakvo školovanje treba novac. A valjda su se ljudi nekako snašli.

Citiram ono sa facoknjige, valjda si na to mislila:

Osobno smatram da bi to trebala biti nutarnja stvar zajednice. Jedino što bi se trebalo ticati vanjskog svijeta je pravo svakog člana svake zajednice da istupi ako osjeti da je u zajednici ugrožen ili da su ugrožena njegova prava. Tu bi vanjski svijet garantirao pojedincu da ne postane rob ili žrtva protiv svoje volje.
Moja bi bila preporuka da svaka zajednica ima svoj statut koji ne mora biti originalan, može biti i prihvaćen statut šire zajednice ili državni zakon, pa i nadležnost istih. I da si izaberu vijeće sa ne predugačkim mandatom te predstavnike za odnose sa ostatkom svijeta. Netko može reć da ovo ima elemente secesionizma. Ne, ukoliko bi društvo bilo ustrojeno na demokratskim temeljima.
Zakon o šumama sam našao, još ga čitam.

Evo, pogledao sam zakon o šumama. Ukratko, u šumi se ne smije ništa. Ni u svojoj. U još kraće, nigdje se ne smije ništa. Po rođenju smo grešni i po rođenju smo u prekršaju.

Točno tako - krivi smo, grešni smo i dužni od samog rođenja.... moramo biti pokorni, poslušni, duboko moralni, ljubit boga i one koje je bog postavio da nad nama mudro vladaju.... i još jednom . grešni smo jako i jako krivi za puno stvari. Krivi za genocide, glad, bolesti, nemoral.... ma za sve smo mi sami krivi.
Da ne prostačim (što mi i zadnje vrijeme ide čim se podsjetim svih obilka patiokratije)- ali eto nek si oni tu krivnju i dug okače mačku o rep.
Nisam kriva, nisam dužna i nisam poslušna.
A šuma me čeka.... čeka sve nas jedno ljepše vrijeme. Vrijeme kad ćemo mi njih goniti svim silama bez maski na licu.
Gdje god da jesu i ko god da nas čita nek zna da im se bliži kraj.
A čitaju nas znam.

a šta misliš zašto mi u Dalmaciji imamo toliko 'spontanih' požara?

Jer ne pazite dok pečete ribu. Dok igrate briškulu i trešete, vatra se širi