Uragane ne prati sijevanje?
Zvuk grmljavine i bljesak munje obično znače samo jedno, sprema se oluja. Zanimljivo, ali najveće od svih oluja, uragani, toga uopće nemaju. Uragani pušu, nose kišu, poplavljuju, ali rijetko kada grme. Međutim, protekla godina bila je svojevrsno iznenađenje, tijekom sezone rekordnih uragana 2005., tri najjače oluje Rita, Katrina i Emily pratilo je sijevanje, i to mnogo sijevanja. Ova pojava zaintrigirala je znanstvenike te su odlučili istražiti zašto se ovo događa.
Električno polje prelazilo osam kW
Richard Blakeslee iz Centra za globalnu hidrologiju i klimu u Alabami bio je u jednom od znanstvenih timova koji su proučavali uragan Emily korištenjem NASA-inA zrakoplova ER-2, istraživačke verzije slavnog špijunskog zrakoplova U-2. Leteći visoko iznad oluje, oni su primijetili učestalo sijevanje u cilindričnom zidu oblaka koji okružuje središte uragana. "Bilo je i jednog i drugog, i sijevanja između oblaka i oblaka, ali i između oblaka i zemlje, nekoliko bljeskova po minuti", kazao je Blakeslee. Općenito u području zida oko središta uragana nema sijevanja, zato ljudi otvore četvore oči kada vide sijevanje u tom području jer je očito da se događa nešto nesvakidašnje. Električno polje iznad Emily bilo je među najjačima koje je letjelica ikad izmjerila leteći iznad oluja, stalno polje koje je prelazilo 8 kW po metru. "To je puno, pogotovo u usporedbi s najjačim poljima koje smo očekivali da ćemo pronaći iznad velike grmljavinske oluje", kazao je Blakeslee. Let iznad Emily bio je dio tridesetodnevnog skupljanja znanstvenih podataka tijekom srpnja 2005. koje je organizirala i sponzorirala NASA kako bi poboljšala znanstveno razumijevanje uragana.
Tajna uragana još nije otkrivena
Znanstvenici su putovali čak u Kostariku u okviru projekta Sustavi i procesi tropskih oblaka. Iz međunarodne zračne luke u blizini San Josea s ER-2 mogli su letjeti prema olujama na Karibima, ali i na istočnom Pacifiku. Da bi se dobila sveobuhvatna slika svake oluje, podatci s ER-2 data kombinirani su s podacima sa satelita i senzora postavljenih na tlu. Rita i Katrina nisu bile dio projekta. Sijevanje koje je pratilo te oluje detektirano je udaljenim senzorima s tla, ne s ER-2, zato se o njihovim električnim poljima zna manje. No, unatoč tome, moguće je ustanoviti neke podudarnosti: sve tri oluje bile su jake, Emily je bila 4. kategorije, a Rita i Katrina 5.; sve tri nalazile su se iznad vode kad je primijećeno sijevanje i kod svake je sijevanje detektirano u regiji zida oko središta oluje. I što to sve znači? Odgovor bi mogao znanstvenike naučiti nečem novom o unutrašnjem funkcioniranju uragana. Većinu uragana ne prati sijevanje jer im nedostaje osnovni sastojak, vertikalni vjetrovi. Ali očigledno je da tajna uragana još nije otkrivena te da se o njima još mnogo mora učiti.
|