@branman
Citat:
Mislim da odlično djeluje kao katalizator,odnosno početni,prvi korak.Bar je tako djelovao na mene.
Onaj trenutak kad počneš shvatati da svijet oko tebe i nije baš onakav kakav se čini na prvu,da sistem ne radi i nikad nije ni radio u interesu pojedinca.Da su nas pisana i nepisana pravila tog istog sistema izoblikovala samo da odlično obavljamo određenu funkciju unutar njega samog,pri tom ne ostvarivši nikad svoj puni potencijal.
Mislim da je to prelomna tačka u životu svakog pojedinca.
Igrom slučaja zahvaljujući gospodinu Icke-u ja sam prije nekoliko godina došao do svoje prelomne tačke,i zahvalan sam mu na tome.Naravno,mogao je to biti i neko drugi,ali nije i uopšte dali je to toliko bitno.
Ako se već nalazimo na raskrsnici puteva koju nismo ni uočavali dok nam je neko nije pokazao,hoćemo li tog istog pitati i kojim putem bi trebali ići,ili je to samo naš izbor i samo naša odluka?
Zar nije logično zahvaliti tom istom (o kome ili čemu se god radi) na ukazanim putokazima i dalje nastaviti sam?
Dotični Icke je izabrao svoj pravac i on ga slijedi,a jesmo li mi svoj,ili i dalje upiremo prstom u druge smatrajući da je ispravno samo ono što mi znamo.
Dosta stvari nama ovde nije jasno,ali zanimljivo je da smo svi spremni da gradimo pretpostavke koje nisu utemeljene na nikakvom znanju do koga smo sami došli,već na čistom vjerovanju proizašlom iz naše prikrivene sujete i pritom se lijepimo za obrazce koji uvijek čine većinu.
Kako god bilo,mislim da je i dalje glavni problem u nama samima,a tako će i ostati dok god ne pustimo druge da rade svoj posao,a mi se prihvatimo svog.
Na kraju to je jedina stvar koju niko drugi za tebe ne može učiniti.
@branman
Citat:
Budemo li čekali da David Icke pređe na druge teme,da bi i mi sa njim prešli zajedno na iste...
Načekat ćemo se...
A šta to onda govori o nama?
Jesmo li spremni krenuti sami u nepoznato ili nam uvijek treba pastir od povjerenja da nas povede?
Kad malo razmislim,možda je ipak bolje čekati pastira.
Ako nas odvede na pogrešan put,bar ćemo imati kome psovati majku..
Slažem se u potpunosti!
Dodala bi samo još ovo: ako hvalim Ickea, to ne znači da sam njegova ovca, sljedbenik, bilo što slično . . .
Icke, Wilcock, Hancock, Marciniak, Crowther . . . su za mene SAMO LJUDI, kao i ja i vi. Od svih njih ja sam naučila nešto i NE, mene ne čine pasivnom, naprotiv! Informacije su sjeme o kakvim će plodom i da li uopće koja uroditi ovisi i o tlu na koji padaju= nama, onima koji ih čitaju, slušaju . . .
Meni su ti ljudi znatno doprinijeli u traženju nekih odgovora i na tome im velika hvala, ali ja se nikad nisam ograničavala, niti ograničavam njihovim tvrdnjama. Oni nisu moji pastiri nikad bili, niti će biti, kao što nikad nitko u mom životu to nije bio. Ja ih gledam kao ravnopravne "tragače", do mnogih stvari sam i sama i bez njih došla i fascinantan je to osjećaj kada sam konačno našla "nekog tko me razumije", nekog tko također je u stanju sagledati stvari iz drugih kuteva....