...što svako moje glazbeno djelo pa tako i ''The Traveller'' ima zadanu priču gdje slušatelj stvara vlastitu percepciju teme zavisno o tome na koji način će doživjeti glazbu i koje osječaje i reakcije će u njemu ona izazvati.

-misao je početak svega_sve potječe od misli
-misao djeluje trenutno_bez ograničenja prostora i vremena
-ne postoji ništa što se može mjeriti sa brzinom misli
-misao može postojati u istom trenutku i u prošlosti i u sadašnjosti i u budučnosti
-misao je produkt uma_a snaga uma je neograničena
-ono što povezuje um i misao u svijest nazivamo duša__ona je besmrtna

SHIMA:
-misao je početak svega_sve potječe od misli
-misao djeluje trenutno_bez ograničenja prostora i vremena
-ne postoji ništa što se može mjeriti sa brzinom misli
-misao može postojati u istom trenutku i u prošlosti i u sadašnjosti i u budučnosti
-misao je produkt uma_a snaga uma je neograničena
-ono što povezuje um i misao u svijest nazivamo duša__ona je besmrtna
SHIMA©2009

u rečenici ''Mislim, dakle postojim'', je kod za razumijevanje ove teme. Da bi se čovjek uopće mogao boriti protiv uma,
mora u prvom redu detektirati najjače oružje koje um koristi, a to su kako svi znamo, misli. Da bi se čovjek mogao boriti protiv misli
mora odgovoriti odnosno potražiti odgovore na neka pitanja.
A pitanja na koje treba odgovoriti su: što je misao? kako ona nastaje? kada nastaje? gdje… zašto i td.

Odgovori na postavljena pitanja daju slijedeće rezultate:
1.- misao nije proizvod nastao razmišljanjem.
2.- misao je odgovor pamćenja iz neke ranije faze života.
3.- razmišljanjem prebiremo po osjećajnim, i tjelesnim mapama pamćenja.
4.- to je proces odgovora pamćenja na svaku pojedinu situaciju.
5.- odgovor koji nadalje dovodi do daljnjih doprinosa pamćenju, uvjetuje i pokreće sljedeću misao.
6.- misao, po svojem redu/nastanku djelovanja je u osnovi mehanička.

Primjer:

''Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim. Zaavljhuujći nobniešoj mćoi ljdksuog mgzoa,
pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, j
dieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu.
Tkao solva mgoubtii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma.
Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo zasbneo, već rčijei prmraota kao clejniu.
Oavj preomećaj je šljiavo nzavan tipoglikemija.''

Ovo je dobro poznati primjer u kojem je dovoljno pročitati prvo i zadnje slovo da bi se shvatila suština poruke.
I dovoljno govori o mehaničkom principu rada, senzor/oko – mozak/translator. Premda je ovaj primjer naizgled ne pokazuje stvaranje misli,
u njemu se očituje način na koji mozak percipira i prevodi informacije.

Pa se može reći da:
-misao se nikad ne rađa kao nešto novo već je uvijek nastavak neke postojeće strukture izvučene iz konteksta pamćenja, nekog sklopa, uređenja i ustroja sjećanja.
-ti sklopovi, uslijed određenih interakcija elemenata pamćenja, mogu posjedovati određenu vrstu novosti, ali i ta novost je u svojoj biti uvijek mehanička.

I zaključiti: da je misao, djeluje li sama po sebi, mehanička i neinteligentna, jer nameće svoj vlastiti općenito irelevantan i neprikladan red kojeg izvlači iz pamćenja.

Ali, postoji jedan fenomen koji nam omogućava da iz mehaničnosti mišljenja možemo izdvojiti neke posebne,
relevantne i za naše namjere umjesne misli koje će nam u radu na sebi pomoći u smirivanju uma.
Taj fenomen se zove Opažanje.

Opažanje nastaje djelovanjem jedne nazovimo je tako: posebne energije, koja nije mehanička, i koja se zove inteligencija.
Opažanjem možemo shvatiti pojmove koji nisu samo preinaka nečega već poznatoga ili prisutnoga u pamćenju već novi red ili nova struktura u jednom bljesku razumijevanja.

Može se opažati irelevantnost svoga načina mišljenja o nekom problemu, zajedno s različitim pristupom u kome se svi elementi slažu u nov red i novu strukturu.
Takav bljesak kao čin opažanja, događa se prije nego misaoni proces. Nakon što se dogodi mi ga kasnije možemo izraziti mislima.
Ono što taj čin uključuje jest opažanje apstraktnih redova i odnosa, poput istoga i različitog, odvojenosti i spojenosti, nužnosti i slučajnosti, uzroka i posljedice, itd.

Kada sve u osnovi mehaničke i uvjetovane odgovore pamćenja okupimo pod jednu riječ ili simbol ''misao'',
i nju razlučimo od svježega, izvornoga i neuvjetovanoga odgovora inteligencije,
kroz opažanje dobijemo jednu novu dimenziju realiteta i shvaćamo način na koji mozak doživljava um.

''Mislim, dakle postojim'' je postojanje u spavanju.

http://www.svjesnost.com/forum/viewtopic.php?f=1&t=61&start=40